Prije neki dan sam čuo priču o
profesionalnosti evropskih policajaca, o tome kako oni ne obraćaju pažnju na
vaše molbe za smanjenju kazne. Odmah sam te “prave” policajce uporedio sa ovim
domaćim i našao sam da su naši ipak bolji a evo i zašto:
Kada vas zaustavi saobraćajni
policajac on vam pristupa kao svaki dobar psiholog: polako i smireno. Pošto ste
sad na njegovom terenu tada počinje njegova sesija. Prvo vam traži vaša lična
dokumenta i pošto izravnim buljenjem u vas utvrdi da ste to vi, postavi vam jedostavno
pitanje „Je li znate šta ste pogriješili“?, vama odmah kroz glavu prolazi lista
prekršaja i njihovih cijena koje tjeraju znoj na čelo. Kada odgovorite da ne
znate, on će vam pojasniti vaš prekršaj, dok on bude pojašnjavao, vi će te
uprijeti pogled u daljinu pitajući se da li da umjesto vožnje automobila
pređete na vožnju bicikla, sigurnije je po vaš novčanik. Kad vam kaže kolika je
kazna vama hoće da idu suze na oči ali tu je ON. Naš diskretni heroj stupa na
scenu. Primjenjuje metode interaktivne nastave i uključuje i vas u pregovore o
vašoj sudbini. Dok vi onako snuždeni čekate vašu presudu on vam uputi očinski
pogled u kojem sve shvatite. ON ZNA.
On zna da vam je vruće kad svežete
pojas. On zna da vi nemate para da kupite auto sa klimom. On zna da vam je
sijalica pregorila u putu a ne prije 10 dana kad ste se sa slave vraćali po
mrklom mraku sa jednim funkcionalnim farom. On zna da je prenji branik
nakrivljen sam od sebe a ne ne daj Bože od toga što ste pijani udarili u
komšijinu ogradu pokušavajući da se uvezete u svoje dvorište vraćajući se sa te
iste slave. On zna da vam plata kasni 15 dana. On zna da je visina kazne nesrazmjerna
visini našeg standarda. Zato vam poziva u svoj automobil da vam pomogne a da to
sakrije od očiju javnosti jer tako to diskretni heroji rade. U automobilu vam
govori da će vam naplatiti sumboličnih 20 KM jer zna u kakvoj ste situaciji. Iz
njegovog vozila izlazite laki poput pera vidno olakšani za jednu muku. Još vam
poželi sretan put i pogledom vas isprati dok ne nestanete u daljini. Ponosan
sjeda u razdrndani službeni GOLF 4 i sa osmjehom na licu se vraća u stanicu
znajući da je pomogao još jednom nesretniku kojem je takav usud bio da se rodi
ovdje. E to je policija.
