Milan D. je u Doboj došao da preuzme novac od prodaje
porodične zemlje i kuće. Sa novcem se zaputio prema željezničkoj stanici,
ali je u parku zaboravio torbicu sa novcem.
–
Smogao sam snage da se vratim i zatekao sam nepoznatog mladića i
djevojku. Pitao sam ih da li su pronašli neku torbicu, na što me dečko
samo pogledao, nasmejao se i izvadio mi torbicu iza leđa. U tom trenutku
sam se preporodio – napisao je Banjalučanin.
Mladić je odbio ponuđenu nagradu, čak je i platio piće na koje su poslije otišli.
Cijelo pismo je prenio portal bh-index.com a pročitajte ga u nastavku:
“Poštovanje,
zovem se Milan D. (puni identitet poznat redakciji) i
prijevremeni sam penzioner iz Banja Luke, jer sam prije nekoliko godina
nastradao na gradilištu. Danas (op.a. jučer) oko 12:00 h mi se desila
stvarno strašna i neugodna situacija u Doboju koju bi htio podijeliti sa
čitateljima portala.
Već duže vrijeme sam prodavao zemljište u Doboju koje je u
posjedu moje porodice već duži niz godina. Nužda me natjerala da prodam
isto jer sam već duži niz godina teško bolestan. Teškim mukama sam se
rastao od zemljišta i stare propale kuće mojih roditelja, za koje sam
dobio 20.000 eura. S tim novcem sam se zaputio ka Željezničkoj stanici u
Doboju, ali također na putu ka stanici nakratko sam zastao u gradskom
parku jer sam bio i suviše umoran. Sjedio sam tu neko vrijeme i otišao.
Kada sam se napokon teškim mukama svojim nogama dovukao do
stanice, sjetio sam se da sam zaboravio torbicu s novcem. U tom trenu
mislio sam da ću umrijeti, u sebi sam pomislio, ostao sam i bez novca i
bez zemljišta. Kud i gdje sad da idem, morao je neko već da nađe do sada
novac, ali ipak sam smogao snage da se vratim na ono isto mjesto u
parku. Na istoj klupi na kojoj sam se odmarao sam zatekao nekog dečka i
djevojku koji su sjedeli i pričali. Pitao sam ih jesu li pronašli neku
torbicu, na što me dečko samo pogledao, lagano se nasmijao, i izvadio mi
torbicu iza leđa. U tom trenu sam se preporodio ponovno, nisam osjećao
ni bol u nogama ni ništa. Htio sam mu dati nešto novaca za nagradu što
je on odbio i rekao da ćemo samo u to ime popiti piće.
Otišli smo u obližnji kafić na kafu, gde sam se pobliže upoznao
sa dečkom. Bio je izuzetno fin i prijatan dečko, sjedeli smo tako 2
sata, zaboravio sam na sve. Naime dečko mi je rekao da se zove Ahmet ili
Ahmed i dolazi iz Klokotnice kod Doboja, došao je u Doboj da se vidi s
drugaricom koju nije dugo vidio.
Svako malo sam mu pokušavao dati nešto novaca za nagradu kada je
tako pošten, ali je mjenjao temu svaki put kada sam mu nudio. U trenutku
kada smo se trebali rastati, opraštali smo se i u tom trenu mi je rekao
da ide do toaleta, nije ga bilo nekoliko minuta pa sam tražio od
konobara da naplati, i pitao gdje je dečko otišao, a ovaj mi reče da je
on platio račun i otišao. Ovim putem mu se zahvaljujem i nadam se da
ćemo se opet negdje sresti”.
