U Prebilovcima su 1941. stradale čitave porodice. Oni koji su preživjeli, prenosili su potomstvu istinu o stradanju.
Moj đed je imao prvu porodicu, njegova prva žena i djeca svi su pobijeni, svi su bačeni u jamu – priča Vvladimir Bulut, a na njegove riječi nadovezuje se i Anđelko Dubljević:
Ovo je sveto srpsko mjesto, i treba da bude okupljanje srpskog naroda, da se vidi šta se desilo s nama u prošlosti.
Prije pet godina, na mjestu drugog stradanja Prebilovčana, podignut je hram sa kriptom, u kojoj su sahranjeni ostaci moštiju oko 4.000 stradalih Srba.
Ovo mjesto postalo je cvijet života, ove kosti postale su ne samo golgota, nego i mjesto vaskrsenja i života, nikada više ne smije biti poraza i ubistava, nego pobjede – naglasio je epsikop dizeldorfski i cijele Njemačke Grigorije.
Kum slave, prema tradiciji, je jedno prebilovačko bratstvo, Ove godine to je bratstvo Nadaždin.
Podijelili smo kao bratstvo, sudbinu Prebilovaca, u stroju mučenika za carstvo nebesko je osamnaest članova porodice, preživjelo ih je dvoje – kaže kum slave Zoran Nadaždin.
Obilježavanju godišnjice stradanja i praznika prisustvovali su Prebilovčani, kojih je najviše u rasejanju, vjernici iz drugih hercegovačkih opština, brojni poklonici.
Svaki dan sve više i više poklonika dolazi da se poklone prebilovačkim novomučenicima, jeste da nas je korona pomela, ali imamo posjeta i dan danas – rekao je Aleksa Dragićević.
Prebilovci su stradali i u proteklom ratu. U selu danas stalno, uglavnom od poljoprivrede, živi četerdeset osam stanovnika. Zaposlenih je malo.
Ove godine se zadesilo da se moglo prodati, a ima godina da se ne može prodati nikako – priča seljačku muku mještanin Prebilovaca Dragan Šarić.
Povodom praznika Prebilovačkih novomučenika, liturgije su služene i u drugim hramovima.
U banjalučkoj eparhiji, u jednom mjestu kod Banjaluke, i oni danas služe svetu liturgiju, oni su prije par dana bili ovdje, ponijeli su mošti prebilovačkih novomučenika, i oni su danas sa nama – naglasio je Marko Gojačić, paroh čapljinski.
Arhijerejsku liturgiju služio je vladika Grigorije, uz sasluženje episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Dimitrija, umirovljenog vladike Atanasija i sveštenstva Eparhije.
Izvor: rtrs.tv

