Piše: Tatjana Suhajček Đukić
Ovdje
izvodimo zaključak da su žene „ljepši“ pol, a muškarci „ružniji“? Dakle, biti
muškarac je biti ružan, a biti žena je biti lijep, šta god to lijepo ili ružno
podrazumijevalo. Ali imamo još goru varijantu oko etiketiranja polova, a to je
„nježniji“pol. Šta sad to znači, da će me vjetar oduvati kao list sa drveta u
oktobru mjesecu? Ili, ona je žena, treba joj zaštita, ne može to sama, surov je
ovo svijet, ja ću da je spasim, ja sam njen princ – kako to već bajke opisuju i
uče djevojčice od malena gdje je njihovo mjesto u društvu. Kako god, ja znam dosta lijepih
muškaraca i dosta grubih žena.
Besplatan
ulaz znači da žene nisu u stanju same sebi priuštiti ulazak u kafanu, klub ili
gdje već? Hvala, ne treba mi besplatan ulaz, mogu si, na svu sreću, sama
zaraditi novac za taj ulaz. Kad mi zatreba novčana podrška, zatražiću je, kao što
se bilo ko može obratiti i meni za istu tu, a i bilo koju drugu podršku i
pomoć, iako sam pripadnica „nježnijeg“ pola.
Danas je 8. Mart, Međunarodni dan žena, koji se obilježava kako u kojem društvu, a negdje uopšte ne.
U
našim narodima se simbolika proslave ovog dana odavno izgubila, ili bolje rečeno,
nikad nije ni postojala. Sve se svodilo na to da je to neki dan kad se ženama
poklanja cvijeće, parfemi, itd., a tradicija je nastavljena i prigrljena kao
takva i danas. Međutim, danas, u odnosu na „vrijeme“ naših majki ili baka, bi
trebali malo više da znamo o ljudskim pravima i jednakosti bez obzira na pol
ili rod. Ili ne, kod nas ne, kako u BiH, tako i manje više i u okruženju, jer
je nepoštivanje ljudskih prava jedan od ključnih društvenih problema.
Dalje,
8. Mart žene doživljavaju kao dan kad se predoziraju alkoholom i nadajući se da
neće šetati gradom bez nekog cvijeta u ruci, jer su ostale zaboravljene i
nevoljene. Taj dan žene doživljavaju kao neku vrstu wellness relax dana, a šta
će sutra biti, izgleda nije ni važno. Ali važno je, jer ako ne marimo za sutra onda
nam može biti samo gore.
Ali da
podsjetimo šta je zapravo 8. Mart. To je dan koji se obilježava kao podsjećanje
na borbu žena za jednaka prava kao što ih imaju i muškarci, jer do otprije
otprilike 100 godina žene nisu imale pravo glasa, pravo na obrazovanje, itd. Na
žalost, u mnogim zemljama žene žive i dalje u takvim uslovima, i mi treba svi
da se borimo da se svima obezbijede jednaka prava. Međutim, ovo nije borba samo
za prava žena ili kao što se to percepira u našem društvu kao kampanja
usmjerena protiv muškaraca, ovo je borba za prava jednakosti i borba protiv
diskriminacije po bilo kom osnovu. Znači, svi smo ljudi,
svi smo jednaki, imamo ista prava, bez obzira na pol, rod, nacionalnu, vjersku
opredjeljenost, seksualnu orjentaciju itd.
Jer,"Borba za prava žena ne pripada jednoj ili grupi feministkinja, to je borba
svih onih kojima je stalo do ljudskih prava!" – Gloria Steinem
