Ne drage volje, jer imam dovoljno loših iskustava koja su me
naučila da dobronamjerni savjeti posebno ako su upućeni pismenim putem ne
nailaze na dobrodošlicu kod stranačkih rukovodilaca, ali ipak na snažan nagovor
mnoštva ljudi iz Srpske demokratske stranke sa kojima svakodnevno dijelim
razmišljanja o njenom statusu i sudbini, upućujem vam ovo pismo sa očekivanjem
da prijedlozi koje u njemu iznosim neće biti shvaćeni kao udar na vaše
karijere, nego isključivo kao nastojanje da se stranka izvuče iz ozbiljnih
problema i krize u kojoj se nalazi.
Napominjem, imam malo nade da će ovo pismo uroditi plodom,
jer ni ono prethodno nije spriječilo nastavak sunovrata stranke, iako se broj
onih koji se nisu slagali sa njim može na prste prebrojati. Imajući u vidu da
je to prethodno pismo prokomentarisano kao predugačko preći ću odmah na temu,
tj. na prijedlog hitnih aktivnosti koje bi po mišljenju mnoštva članova
stranke, ako se bez odlaganja učine, možda mogle zaustaviti stranačku
devastaciju i pomoći joj da se oporavi.
1. Srpsku
demokratsku stranku treba vratiti narodu
Bez namjere da umanjujem zasluge većeg broja stranačkih
nosilaca dužnosti, ipak moram da zaključim da upravo završeni unutarstranački
izbori nisu riješili niti jedan problem stranke. Naprosto, oni su obavljeni po
utabanim stazama lobiranja, diskvalifikacije drugačijeg mišljenja, ogorčene
želje da se pojedinci bez dovoljnog kvaliteta domognu što više pozicije u
stranci i sl. Dakle, svega onoga što je i dovelo do problema koje stranka
godinama ima, a zbog kojih je u stalnom zaostajanju za svojim glavnim
političkim suparnikom. Sve što ste radili proteklih osam mjeseci, nažalost, ne
samo da nije povratilo povjerenje stranci i obnovilo njenu vezu sa narodom,
nego je, o čemu postoje brojni izvještaji iz svih dijelova Republike Srpske,
udaljilo stranku od njenog članstva koje je u najvećoj mjeri bilo isključeno iz
proteklog unutarstranačkog izbornog procesa. To je nastavak trenda po kome se
pretvaranje pokreta u stranku razumije i kao prilika za njenu privatizaciju.
Srpska demokratska stranka nije nastala da bi bila privatna. Takvih ima koliko
hoćete, a i sami ih možete osnovati ukoliko želite. Srpska demokratska stranka
je napravljena da bi bila narodna i samo takva može živjeti, jer sve ostalo za
nju je agonija i na kraju put u nestanak. Zbog toga vam predlažem da odmah na
konstitutivnoj sjednici Glavnog odbora stranke donesete odluku o sazivanju
Vanredne skupštine Srpske demokratske stranke koja će provesti plan izlaska iz
krize po sljedećim principima:
a) „Jedan član jedan glas“
Vanredna skupština stranke treba izmijeniti Statut stranke
tako da ukida dosadašnje posredne izbore organa stranke i uvodi neposredno
biranje organa stranke po sistemu „jedan član jedan glas“, a što znači da bi
svaki član stranke na dan unutarstranačkih izbora imao glasačke listiće kojima
neposredno bira članove i predsjednika svog mjesnog odbora, članove i
predsjednika svog gradskog/opštinskog odbora, članove i predsjednika Glavnog
odbora stranke, svog potpredsjednika stranke iz izborne jedinice i predsjednika
Srpske demokratske stranke. Na posebnim listićima članovi iz reda žena i mladih
birali bi članove Predsjedništva stranke iz tih kategorija. Na tako održanim
izborima pravo kandidovanja za predsjednika stranke mogao bi imati svaki član
stranke koji priloži najmanje 5000 potpisa podrške članova stranke, za
predsjednika Glavnog odbora i potpredsjednike onaj koji priloži najmanje 1000
potpisa podrške, za člana Predsjedništva iz reda žena i mladih onaj koji
priloži 500 potpisa podrške iz ovih kategorija, za člana Glavnog odbora onaj
koji priloži 100 potpisa podrške, za predsjednika gradskog/opštinskog odbora
onaj koji priloži najmanje 10% potpisa podrške od broja članova sa svoje
teritorije, za člana gradskog/opštinskog odbora onaj koji priloži najmanje 1%
potpisa podrške od broja članova sa svoje teritorije, a predsjednika i članove
mjesnih odbora mogao bi predložiti bilo koji član sa njihove teritorije.
b) Raspuštanje svih organa stranke i pošteni unutarstranački
izbori
Vanredna skupština stranke treba donijeti odluku o
formiranju Izborne komisije za sprovođenje ovih izbora koja bi imala nadležnost
da imenuje lokalne izborne komisije i odluku kojom raspušta sve postojeće
organe stranke na svim nivoima kako bi se eliminisao njihov uticaj na
unutarstranački izborni proces. Niti jedan od članova izbornih komisija ne bi
mogao biti kandidat za bilo koju stranačku funkciju. Znam da vam potpuno
neobično zvuči ideja da sami sebe razriješite funkcija, u momentu kada ste ih
tek dobili, i da će neki prokomentarisati da vam se time uskraćuje šansa da se
dokažete i pokažete kako bi mogli bolje od prethodnika, ali vas uvjeravam da
griješite. To što sjedite u tim stolicama izabrani na način na koji ste
izabrani već je viđena stvar. Stranka bezuspješno već dvije decenije pokušava
da se oporavi na takav način. Činila je to u periodu 1997. – 2007. i u periodu
2007. – 2017. Oba ta decenijska ciklusa, koja su povremeno dovodila do nekih
bitinijih rezultata, ipak na kraju nisu bila uspješna. Tamna strana koju
stranka ima i sa kojom dosadašnjim pristupom nije mogla da izađe na kraj,
uvijek je posredni izborni proces koristila da instalira svoje saradnike,
spavače i sidraše koji bi nasuprot želji i očekivanjima običnog članstva, tj.
naroda, kočili razvoj i modernizaciju stranke, sprečavali je da vodi narodnu
politiku i stalno je iznova vraćali pod kontrolu tajkuna, divljih dijelova
bivših službi bezbjednosti, lokalnih političkih bandi, zaslijepljenih
karijerista, a odnedavno i stranaca. Pozivam vas da spasite stranku od takvih
opskurnih likova i vratite je narodu tako što će se neposrednim
unutarstranačkim izborima obnoviti neposredna veza između članstva, tj. naroda,
i rukovodstva stranke. Bez obnavljanja te veze nema budućnosti stranke.
2. Srpskoj
demokratskoj stranci treba vratiti jedinstvo
Od životne važnosti za Srpsku demokratsku stranku je da
zaustavi politku „zavadi pa vladaj“. Nije ona nikakva novost u stranci. Nju su
uveli njeni osnivači još 1990. g. Naprosto, iz predratne sarajevske centrale
stranke bilo je teško kontrolisati izgradnju i rad stranke u svim dijelovima
tadašnje Bosne i Hercegovine. Neki odbori stranke pravili su prave pobine koje
su još prije rata dovodile i do fizičkih obračuna između lokalnih i republičkih
funkcionera stranke. Stariji članovi stranke znaju o čemu govorim. Oni iz Banja
Luke i Bijeljine pogotovo. Pretpostavljam da je tada nastala potreba da se u
svakom od odbora uspostave najmanje dvije frakcije koje će se utrkivati u
dodvoravanju predsjedniku i drugim članovima rukovodstva stranke. To je na
terenu dovodilo do neizbježnih sukoba. Da bi ozvaničilo takvu politiku
rukovodstvo stranke je tada uvelo i princip po kome se dužnosti poslanika,
predsjednika opštinskog odbora, predsjednika skupštine opštine i predsjednika
izvršnog odbora opštine, moraju personalno razdvojiti. Time je svaka od
frakcije imala i svoj format, tj. instrument moći neophodan za unutarstranački
sukob. Od tada do danas traju ti problemi, to sitno frakcionaštvo sa mnoštvom
ožiljaka i „leševa u ormaru“, za koje često znaju samo predsjednici stranaka i
kojima ucijenjuju i drže u stanju lojalnosti lokalne funkcionere. Jedno vrijeme
to je bilo podnošljivo, čak je i davalo rezultat, ali kada su zbog odluka
visokog predstavnika i poslijeratnih prestrojavanja, priliku da u prvi plan
izađu dobili dotadašnji lokalni funkcioneri, koji su se sa takvom pameću
naučili baviti politikom, sve je otišlo dođavola. To je dovelo do katastrofalne
selekcije kadrova, a zbog čega čak i u momentima kada bi stranka došla na vlast
nije imala šansu da nešto značajno uradi, jer bi se često na ključnim
pozicijama nalazili ljudi za koje bi članstvo stranke pitalo:„Otkuda se ovaj
pojavi“?! Zbog svega toga umjesto politike „zavadi pa vladaj“ neposredno
izabrano rukovodstvo u stranku treba uvesti politiku „ujedini i stvaraj“. To će
biti teži posao od ovog da se sprovedu neposredni unutarstranački izbori jer će
tamna strana stranke pokušati da potkupi i neposredno izabrane funkcionere. Ali
to je rizik koji se mora prihvatiti. Onima koji bi bili neposredno izabrani
mogu da poručim to da će stvar preokrenuti na bolje samo ukoliko od prvog dana
upravljanja strankom počnu graditi jedinstvo i prekinu sa praksom da se iz
stranke iznosi, da se od njenih usta otima, i da uvedu praksu da se u stranku
unosi, da se bogati stranka a ne oni koji kao lešinari kruže oko nje.
3. U Srpsku
demokratsku stranku treba vratiti ozbiljnu politiku i odgovornost
Srpska demokratska stranka, narod i Republika Srpska nemaju
nikakvu korist od politike „nadgornjavanja“, da ne kažem „nadpljuvavanja“ sa
bilo kim. Izbor da se umjesto vođenja ozbiljne politike valjamo u blatu sa
lošom vlašću, što je obilježilo ponašanje stranke od sredine 2015. g. i što je
posebno pojačano od lokalnih izbora do danas, pokazao se katasrofalnim za
rejting stranke i povjerenje u nju. Stranka trenutno nema nikakvu ozbiljnu
politiku, niti daje rješenje za bilo koji problem u društvu, ekonomiji, politici
ili bilo čemu drugom. Ona nema nikakvu inicijativu niti politički koncept za
budućnost. Improvizacije politike idu od slijepog ponavljanja priče o borbi
protiv korupcije koja je diskreditovana nesposobnošću naših kadrova, pa do toga
da će stranka u zajedničim organima Bosne i Hercegovine opstati na vlasti zbog
toga što „neko“ zbog svog biračkog tijela „ne smije sa našim suparnikom“,
odnosno do toga da će „neki“ stranci koji su doveli naše suparnike na vlast
sada njih i srušiti, pa će se stvari zbog toga promijeniti. Ima i onih koji
kažu da će se suparnici sami urušiti, ali mi se čini da se naša stranka urušava
čekajući da problem sam po sebi nestane. Sve nabrojano, i još ponešto što se
tiče sukoba u stranci oko plijena i radnih mjesta, sunovratilo je Srpsku
demokratsku stranku u očima poniženog i obespravljenog naroda koji sa očajem
pita da li je moguće da su zaista svi isti i da nema nikoga ko bi bio spreman
da se bavi politikom u narodnom, a ne ličnom interesu.
Zbog naroda Republike Srpske, zbog sopstvene budućnosti,
Srpska demokratska stranka mora da predstavi odgovarajuće politike koje daju
plan za najmanje tri životno bitne teme:
a) Srpska demokratska stranka mora prihvatiti obavezu da
aktivno zastupa volju naroda o odnosu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine
Stranka treba prestati gurati glavu u pijesak pred
činjenicom da je za većinu građana Republike Srpske otvoreno političko pitanje
želja da se na dvodecenijsku praksu uzurpacija i predstavljanja zajedničkih
organa Bosne i Hercegovine kao dominantno bošnjačkih, odgovori naglašenijim
državno-pravnim statusom Republike Srpske u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, tj.
onoliko koliko je to ugovoreno Dejtonskim mirovnim sporazumom. Od Srpske
demokratske stranke očekuje se da vodi prepoznatljivi kontinuitet politike na
ovom pitanju. Oni kojima to nije jasno trebaju otići iz Srpske demokratske
stranke i formirati drugu stranku za koju će reći da je nešto drugo i da
predstavlja nešto drugo. U suprotnom, radi se o zloupotrebi i uzurpaciji imena
Srpske demokratske stranke, a za šta narod i članstvo nisu dali saglasnost. Da
ne bude nesporazum, ja sam za saradnju i nisam za sukobe. Ipak, ne smijemo biti
politički slijepci i ignorisati činjenicu da bošnjačke i hrvatske stranke sa
kojima smo osuđeni da sarađujemo, prije svih Hrvatska demokratska zajednica i
Stranka demokratske akcije, još uvijek nisu prebolovale 90-te godine prošlog
vijeka. Dok mi pričamo o saradnji oni podmeću zakone poput posljednjeg Zakona o
izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Narod se zbog toga
često više boji naše želje za saradnjom u Bosni i Hercegovini nego otvorenog
poziva na sukobe koji zagovara Dodikova opcija. To frustrira, a zbog
prećutkivanja ove teme od strane dijela stranačkog rukovodstva, narod stiče
utisak da bi tom dijelu rukovodstva stranke bilo draže da Republika Srpska nema
dominantnu ulogu u BiH, nego da neko drugi postiže uspjehe na tom polju. Iako
je taj utisak netačan on proizvodi štetu stranci. To je zamka koju su suparnici
vješto postavili i u koju je rukovodstvo stranke upalo sredinom 2015. g. Iz te
zamke se ne može izaći političkim eufemizmima i pokušajem dikreditacije namjera
suparnika. Iz te zamke se izlazi samo sa jasnom politikom koja kaže šta je to
što o svemu tome misli Srpska demokratska stranka, a što mora biti podudarno sa
željom naroda da Republika Srpska svaki dan jača u odnosu na okruženje. Druge
stranke možda mogu voditi drugačiju politiku, ali ne i Srpska demokratska
stranka. Ima mnogo načina da se to učini bez pozivanja na nasilje, bez
izazivanja novih sukoba i bez protivzakonitih i protivustavnih akcija.
Neposredno izabrano rukovodstvo sigurno može očekivati pomoć i saradnju na ovom
pitanju od mnogih ozbiljnih ljudi.
b) Srpska demokratska stranka mora napraviti i objaviti
kredibilan plan makroekonomske politike
Stranka neće vratiti povjerenje naroda samo na kritici
postojeće vlasti u Republici Srpskoj, posebno zbog toga što i sama ima vlast na
nivou Bisne i Hercegovine i u nekoliko značajnih lokalnih sredina, ali se ne
vidi da joj je jasno kakvu ekonomsku politiku treba voditi. Očigledno je da u
stranci nema dovoljno stručnjaka koji bi omogućili da se napravi kredibilan i
realističan makroekonomski program. Onda treba angažovati nestranačke ljude, pa
i ljude koji ne žive Republici Srpskoj, da pomognu. Bez odgovora na pitanja
kako pokrenuti privredu, kako zaposliti stanovništvo, kako se uključiti u
ekonomske tokove regije i Evrope, ne treba ni izlaziti na izbore. Šta ćete na
izborima ako ne znate šta da radite ako vam narod da povjerenje? Samo po sebi
prebiranje po statistici, priča o borbi protiv korupcije, priča o davanju šanse
mladima i stručnima i sl. nema smisla. Jednostavno rečeno, iskustvo naroda sa
svima, pa i sa Srpskom demokratskom strankom, nije dobro. Umjesto toga neposredno
izabrano rukovodstvo stranke treba zavrnuti rukave i primiti se posla da traži
rješenje za makroekonomsku politiku koja spašava narod na ovom području i
otvara mu put za bolji i bogatiji život.
v) Srpska demokratska stranka mora promovisati novu političku
kulturu
Narodu je preko glave prostaka i kriminalaca. To je valjda
svakom jasno. Iz korijena treba mijenjati način ponašanja političara u
Republici Srpskoj. Ne kradi, ne laži, ne zavađaj, ne mrzi, obrazuj se, radi
odgovorno, drži datu riječ, i sl. bi trebale biti neke od glavnih „zapovijesti“
nove političke kulture čije bi lučonoše trebali biti članovi Srpske demokratske
stranke. Nove političke kulture, prije svih ostalih, trebaju se pridržavati
članovi Srpske demokratske stranke. Zapitajte se samo koliko ste ružnih riječi
i zlonamjernih misli i dijela napravili samo vi koji sjedite kao novoizabrani
članovi Glavnog odbora stranke jedni prema drugima i prema ostalim vašim
konkurentima tokom posljednjeg unutarstranačkog izbornog procesa. Pitam vas
kako onda možete da sarađujete jedni sa drugima, da vjerujete jedni drugima, da
očekujete da vam narod povjeruje i da narod očekuje nešto od vas? , Pa mnogi od
vas su najveći neprijatelji jedni drugima tj. samima sebi, i mrzite se
međusobno! Što prije to priznate, prije ćete imati šansu da se i oporavite od
tih bolesti. Na kraju krajeva, kako ćete sarađivati sa drugima, kada ste
naučili da i njih treba da mrzite? Evo vam slučaj „Ivanić“. Glasali smo za
njega, pobijedio je kao naš kandidat, a onda su ga sujete i mržnje otjerale od
nas toliko daleko da postavljamo pitanja da li će nas izdati, otići na drugu
stranu i sl. Iste te sujete i mržnje otjerale su i mnoge druge ljude od stranke
i iz stranke. Čim je deset prostaka i kriminalaca shvatilo da može ostvariti
lične interese tako što će preglasati devet sposobnih, pristojih i obrazovanih
ljudi, stranka je počela da propada. Kada to shvatimo shvatićemo i gdje je
izlaz iz svijeta mržnje u kome živimo, tj. gdje je ulaz u svijet saradnje i
poštovanja istinskih vrijednosti u koji stranka mora ući ukoliko želi da
opstane. Za one koji to žele imam samo jedan savjet – birajte bolje od sebe, a
ne gore, birajte najbolje, i pružite im svu potrebnu podršku da se izbore
protiv problema koje narod i Republika Srpska imaju. Time će se pokazati
spremnost da se definišu načela političke kulture koja otvaraju puteve
obrazovanim, kreativnim i sposobnim ljudima da nešto dobro naprave za društvo u
cjelini. Tamnoj strani društva treba zatvoriti puteve.
Na kraju, poštovani novoizabrani članovi Glavnog odbora,
Uvjeren sam da bez momentalne akcije na realizaciji ovih
aktivnosti Srpska demokratska stranka nema nikakvu šansu, ne samo da pobjedi na
izborima, nego nema šansu da opstane kao ozbiljna stranka.
U ponašanju jednog broja ljudi koji sada upravljaju strankom
vidim znakove na osnovu kojih zaključujem da njima nije bitno koliko je stranka
velika, njima je samo bitno da oni upravljaju njome i imaju korist od nje. Oni
zapravo ne znaju šta da rade sa strankom, ali im je žao da je prepuste nekom
drugom jer se pitaju zašto bi se taj drugi okoristio kada oni imaju šansu da se
okoriste. Ukoliko se ovako nastavi takva politika će 2018. g. dovesti stranku
na rezultat između 10 i 12 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Možda je i to svejedno tim ljudima ukoliko su oni te mandate podijelili između
sebe, ne znam, ali znam da to nije interes niti članstva, niti naroda, niti
Republike Srpske.
Kap koja je kod mene prelila čašu i zbog koje sam na kraju
pristao na nagovor mnoštva članova da napišem ovo pismo vezana je za slučaj
„Dragan Savić iz Teslića“. Ne zna se šta više govori o lošem stanju i tragičnoj
zbunjenosti i dezorijentisanosti u kome se stranka i njeni aktivisti nalaze.
Činjenica da predsjednik Aktiva mladih SDS-a napušta SDS i prelazi u SNSD je
teška mrlja na stranci i dovoljno govori sama za sebe. Posebno kada se to
dešava u Tesliću. Činjenica da u saopštenju Aktiva mladih SDS-a iz Teslića
objavljenom na zvaničkoj internet stranici stranke stoji da je „sramota Dragana
Savića tim veća što se kao dijete poginulog borca slikao sa dezerterom i ratnim
profiterom…“, te navod da se „u vrijeme kada je otac Dragana Savića herojski
dao svoj život na braniku otadžbine, dezerter Milorad Dodik po ko zna koji put
sklonio od ratnih dejstava u Srbiju…“, meni govori da u aktuelnom rukovodstvu
stranke nikome ništa nije jasno i da ono kompletno mora otići i omogućiti
članstvu stranke da neposrednim unutarstranačkim izborima izabere svoje,
narodno rukovodstvo. Da im je išta jasno valjda bi se i sami pitali sa kim se
oni slikaju?!
Nadam se da poslije neposrednih unutarstranačkih izbora
članstvo, tj. narod, neće u rukovodstvo stranke birati ratne dezertere, ratne
profitere, zatim kriminalace i tajkune koje i Mektić pominje, a naravno ni sve
ostale sorte pripadnika tamne strane našeg društva. Imate šansu da vas istorija
zapamti kao obnovitelje Srpske demokratske stranke. Ako je propustite biće to
na štetu stranke. Narod će se u svakom slučaju morati snaći i tražiti druga
rješenje za svoje životne probleme. Istorijski zadatak stranke je da bude
alternativa postojećoj lošoj situaciji. Ako vi ne nađete način da odgovorite
tom zadatku, alternativa će se sigurno pojaviti.
Zbog toga je bolje da zakažite Vanrednu skupštinu stranke.
Vi odlučujete.
S poštovanjem,
Ognjen Tadić
Frontal
