Sahranjena je dva dana poslije u Prijedoru. Mediji su tada prenijeli da je na vječni počinak u trineastoj godini otišla i trinaesta banjalučka zvjezdica.
Trinaest punih godina – poslije tragičnog događaja sa nestašicom kiseonika u inkubatorima banjalučkog porodilišta 18. juna 1992. godine (koji se zbog sankcija "međunarodne zajednice" nije mogao dopremiti u Banjaluku) – Slađana se borila za život.
Od samog rođenja nizale su se zdravstvene komplikacije, koje su najviše bile izražene na očima. Ubrzo, poluslijepu Slađanu napušta i majka, a svu brigu o njoj preuzima otac Stojan. Nižu se godine za godinom tretmana, a onda i pet operacija očiju u Rusiji. Srećna vijest za njen trinaesti rođendan glasila je – Slađani Kobas vraćen je vid.
Porodica Kobas bila je srećna pola godine, a onda je Slađana pala, udarila se u potkoljenicu i misleći da je u pitanju bezazlena povreda otišla ljekaru. Međutim, lekari konstatuju rak potkoljenice.
Nižu se muke, bitke s bolešću, nada i tuga.
Poslije toga Slađana je otišla na Floridu, prošla kroz nove terapije, a onda ponovo stigla u Prijedor, gdje je i provela detinjstvo.
(Frontal)

