Dosadašnja praksa pokazala je da je Veliko vijeće izuzetno rijetko preinačavalo, već je uglavnom preciznije definisalo presudu u slučajevima kada je jedan ili više sudija izuzeo mišljenje. S obzirom na to da je u ovom slučaju predsjednik suda Jon Fridrik Kjelbro izdvojio mišljenje u dijelu presude u kojem se navodi da “BiH mora da osigura uklanjanje crkve najkasnije u roku od tri mjeseca”, advokat iz Doboja Siniša Đorđević, koji je pred redovnim sudovima u BiH u ovom predmetu zastupao Eparhiju zvorničko-tuzlansku, tj. Srpsku pravoslavnu opštinu Drinjača, kaže da zbog toga treba tražiti da predmet ide pred Veliko vijeće.
– Ne znam šta je navedeno u apelaciji koja je upućena u Strazbur, ali u postupcima pred redovnim sudovima u BiH tužbeni zahtjev nije glasio da crkva mora biti izmještena u roku od tri mjeseca, već kada se obezbijedi novi prostor za izgradnju. S obzirom na to da je u tom dijelu i predsjednik suda izdvojio mišljenje, smatram da treba tražiti odluku Velikog vijeća – kaže Đorđević.
U mišljenju Kancelarije pravnog predstavnika Republike Srpske o ovom predmetu upućenom Kancelariji agenta BiH pred sudom u Strazburu Belmi Skalonjić navodi se niz argumenata kojima se osporavaju tvrdnje Fate Orlović i ostalih apelanata da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
– Protiv svih presuda Osnovnog, Okružnog i Vrhovnog suda RS koje nisu bile u korist Fate Orlović podnesena je apelacija Ustavnom sudu BiH, koji je odbacio apelaciju kao neosnovanu. Analizirajući cijeli tok postupka, možemo zaključiti da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u smislu člana 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima – navodi se u mišljenju, koje je potpisao v.d. pravni predstavnik RS Slobodan Radulj.
Kada je riječ o povredi prava na imovinu, iz Kancelarije pravnog predstavnika RS objašnjavaju da je Crkvena opština Drinjača savjestan graditelj, jer joj je Skupština opštine Bratunac prije početka gradnje dodijelila zemljište u skladu sa tada važećim zakonodavstvom.
– Ukoliko sud nađe da postoji povreda prava na imovinu, onda se ta činjenica ne može pripisati tuženoj strani, odnosno Crkvenoj opštini Drinjača – navodi se u mišljenju.
Pored toga, navodi se da je vrijednost zemljišta na kojem je izgrađena crkva oko 7.700 KM, dok je sudski vještak Mirsad Izić u junu prošle godine procijenio da je vrijednost crkvenog objekta u Konjević polju 202.300 maraka. Apelantkinji je tužena strana nudila naknadu za sporno zemljište od 50.000 KM i 2.000 KM na ime sudskih troškova, ali je ona to odbila.
Izvor: glassrpske
