NN: Republika Srpska radi na novoj obrazovnoj strategiji. Da li ste se upoznali s ovom novom strategijom i kako biste je ocijenili?
ALTMAN-VINANS: Radimo sa svim domaćim i međunarodnim institucijama na obrazovnoj reformi koja bi istakla jednakost i kvalitet obrazovanja u cijeloj zemlji. Što se tiče same strategije RS, pozdravljamo napore da se uvedu red i visoki standardi koji se tiču obrazovanja. U svakoj zemlji je važno da postoji mogućnost i javnih i privatnih univerziteta jer i jedni i drugi donose određene perspektive koje su neophodne. Važno je da postoje akreditacije koje će omogućiti jednake uslove za sve.
NN: Šta je potrebno promijeniti kada su u pitanju privatne obrazovne institucije?
ALTMAN-VINANS: Ono što generalno nije samo za privatne univerzitete, nego takođe i za sve obrazovne institucije u cjelini, je postojanje modernizovanih nastavnih planova i programa, kvalitetno obrazovno osoblje, transparentan sistem koji će obezbijediti vještine i znanja mladih ljudi i pripremiti ih da budu radno sposobni u 21. vijeku.
NN: Sve je više onih koji tvrde da se za određenu novčanu sumu mogu kupiti diplome, čak postoji i cjenovnik za određene fakultete, a u velikoj mjeri i za srednje škole. Na koji način se boriti s tim?
ALTMAN-VINANS: Nažalost, korupcija je u visokom obrazovanju izuzetno naglašena. Želim istaknuti da to nije samo problem vlasti, nego cjelokupnog kulturnog miljea. Mora postojati pritisak učenika, studenata, roditelja, javnosti da je to nešto što nije dozvoljeno, što nije prihvatljivo i da se oni sami ne upuštaju u to da kupuju diplome. Na primjer, niko ne želi da mu dijete liječi ljekar koji je kupio svoju diplomu. Ova zemlja ima bogatstvo, u njoj ima izuzetno pametnih mladih ljudi. Pošteni učenici koji vrijedno rade ne bi trebalo da budu žrtve onih koji plaćaju i na neki način kupuju diplome i obezvređuju cijeli sistem. Nažalost, ono što vidimo je da neki studenti sa privatnih univerziteta koji nemaju dovoljan kvalitet ili oni koji su na nezakonit način došli do diploma, kad odu vani ili u SAD, nemaju dovoljno znanja da bi mogli da to primjenjuju kao stručnjaci.
NN: Kad govorimo o korupciji u obrazovnom sistemu čini se da je ona jednako prisutna u oba entiteta. I u Federaciji BiH niču privatni fakulteti koje, prema nekim navodima, studenti završavaju, a da se i ne pojave pred profesorima. Kako se boriti s tim?
ALTMAN-VINANS: Zato je potrebno da svaki studijski program bude akreditovan i treba da postoji poštenje unutar akademske zajednice, tako da se i ona sama unutar sebe bori protiv svih vidova korupcije. Mi znamo da postoji akademsko nepoštenje, tako da studenti znaju da će proći nekažnjeno ukoliko naprave plagijat ili ukoliko prepisuju. Na primjer, u SAD postoji tzv. kodeks ponašanja za sve učenike, za studente i akademsku zajednicu i ukoliko neko vara na ispitima, ili napravi plagijat, ili nešto što je nepošteno, to ima konkretne posljedice i sprečava im se mogućnost da prođu dalje. NN: Znači da bi vlast, zajedno s akademskom zajednicom, morala da uradi nešto kako bi postojala adekvatna pravna sankcija?
ALTMAN-VINANS: To je neophodno regulisati, takođe potrebno je uvesti veću transparentnost u cijeli proces zapošljavanja nastavnog osoblja. Mora da postoje ustanovljena pravila ponašanja i za nastavno osoblje. Na primjer, znamo za slučajeve gdje studenti ne mogu da pristupe polaganju ispita ukoliko ne kupe knjigu nekog profesora i ne tvrdim da ta knjiga nema visok značaj, međutim mora da postoji širi izbor literature koji će studentima obezbijediti kritičko razmišljanje. NN: Konstantan i izražen problem u RS je pitanje maternjeg jezika, da li u đačke knjižice i indekse pisati bošnjački ili bosanski. Kako riješiti to pitanje budući da se često poziva i na Ustav BiH, odnosno Dejtonski mirovni sporazum?
ALTMAN-VINANS: Kao što znate, pitanje prihvatanja oficijelnih jezika je univerzalno unutar cijele BiH. I sami znate da Dejtonski mirovni sporazum prepoznaje bosanski, hrvatski i srpski jezik kao jednako autentične jezike u zemlji. Djeca, bez obzira gdje se nalaze na teritoriji, trebalo bi da imaju mogućnost školovanja na vlastitom jeziku u cijeloj zemlji. Vjerujemo da bi djeca trebalo da se upoznaju sa sva tri jezika jer bi to omogućilo da se bolje slažu. NN: U Federaciji BiH aktualna i problematična tema i 20 godina nakon rata je "dvije škole pod jednim krovom". Da li je došlo vrijeme da djeca zajedno uče i da se upoznaju i šta je potrebno da se to desi?
ALTMAN-VINANS: U potpunosti se slažem da u 2016. nigdje nema mjesta diskriminaciji u obrazovanju. I mi smo u SAD prije nekoliko dekada imali slučaj škola koje su bile razdijeljene i to ne samo da nije bilo dobro za zemlju i njen ugled, nego joj nije pomoglo u njenom razvoju. Raznolikost kultura u školi doprinosi mnogo razvoju mladih ljudi i razvoju različitih mišljenja i shvatanja svijeta. Smatramo da su djeca koja nemaju priliku da budu izložena tome uskraćena. Treba im omogućiti da upoznaju druge. U ovome ne gube samo djeca, nego i roditelji i nastavnici. Sigurna sam da kad bi djeci bilo dozvoljeno, kad bi ih pustili da zajedno rade i žive, da bi sigurno kreirali bolju budućnost.
Izvor: nezavisne
