Piše: Radoje Tasić (Srna)
Brdo Okolišta, kod Višegrada,
smješteno na desnoj obali Drine, poznato je po starom putu /džadi/, koja
je tuda vodila na planinu Sjemeć i dalje za Rogaticu, tu je i Jevrejsko
groblje, gdje je sahranjena Loti Celermajer, poznati lik iz Andrićevog
romana "Na Drini ćuprija".
Ali, brdo Okolišta poznato je i po tome što se u njegovom podnožju,
na mjestu današnjeg Doma zdravlja, pred Drugi svjetski rat, nalazila
Fabrika za proizvodnju oružja "Vistad", vlasništvo valjevskog
industijalca Nikole Stankovića.
U toj Fabrici proizvodili su mine za minobacače, upaljače i artificije, a, kako neki kažu, i ručne i avionske bombe.
Brdo Okolišta krije i još neistražene tajne četiri tunela, koja su,
dok je "Vistad" radio, izbušena u njegovoj utrobi, a danas se u njih
može zaviriti samo kroz metalne rešetke.
Od 1939. do 1941. godine u ovoj fabrici je radio sada
osamdesetosmogodišnji Milovan Jevđić iz višegradskog naselja Gornje
Šeganje.
"Preko veze sam se zaposlio u firmi Nikole Stankovića, koja je,
prema tadašnjim pričama, imala više od 4.000 radnika koji su radili u
tri smjene. Radio sam na mašini za proizvodnju kapica za ručne bombe
`kragujevke`", priča Milovan.
On navodi da je Fabrika bila "zlatna koka" za radnike – "fizikalci"
su dnevno zarađivali osam, a majstori 40 dinara. Isplata je bila svake
sedmice na šalteru, gdje su im dijelili kesu para.
Poređenja radi, za sedam dinara tada se mogla kupiti vreća brašna.
I Milovan se sjeća tunela u Okolištima od kojih su tri "polazila" iz
fabričkog kruga. On nije u njih ulazio, tamo su išli najpovjerljiviji,
ali zna da se u četvrtom, na vrhu brda, punile bombe u trotilnici.
"Vistad" su 1941. godine preuzeli Nijemci, a poslije rata na tom mjestu osnovano je preduzeće "Partizan", kasnije "Metalac“.
Na tunele su tada stavljene rešetke, ali je jedan od njih
osposobljen i očišćen da bi poslužio kao skrovište za građane u toku
NATO bombardovanja Višegrada u otadžbinskom ratu.
U Višegradu je teško naći čovjeka koji je istaživao unutrašnjost
četiri tunela u brdu Okolišta. Iako u njima vjerovatno ništa nema, niko
se ne usuđuje da zaviri u njihovu unutrašnjost, niti za to postoji bilo
kakva potreba.
Iznad "Vistada" bila je vila Nikole Stankovića, koja je poslije
Drugog svjetskog rata konfiskovana i pretvorena u gradsku bolnicu.
Milovan Jevđić priča da se dobro sjeća inženjera Stankovića, za koga
kaže da je za radnike bio "k`o duša", da je jedini u gradu imao
automobil, ali da se često vozio u fijakeru.
(Srna/Frontal)
