"Kao poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske blagovremeno sam pokretao inicijative da se ispitaju i istraže zločini počinjeni nad srpskim stanovništvom Pofalićima. MUP Srpske prikupio je dokumentaciju i podnio krivične prijave nadležnom Tužilaštvu BiH i stoga je nedopustivo da dugi niz godina ništa konkretno nije urađeno", ističe za Srnu Zoran Đerić, savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića.
To, ističe on, ne treba ni da čudi, jer Tužilaštvo BiH ni na drugim mjestima gdje su počinjeni zločini nad Srbima nije uradilo skoro ništa.
"Ne može biti pomirenja među narodima u BiH sve dok nadležne institucije ne budu objektivno ocijenile i kaznile počinioce zločina koji su pravljeni na svim stranama", smatra Đerić, koji je tokom svog političkog djelovanja obavljao i funkciju ministra unutrašnjih poslova Srpske.
Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije "Ilidžanski borac" iz Istočne Ilidže Goran Šehovac veoma je razočaran odnosom Suda i Tužilaštva BiH prema stradanjima Srba u naselju Pofalići u Sarajevu, sredinom maja 1992. godine.
"Oni koji su se zaklinjali da žele multietničko Sarajevo počinili su mučke zločine nad srpskim civilima, a da za ta nedjela nikada nisu odgovarali pred licem pravde. Smatram da, zbog toga, dugo neće doći do međusobnog pomirenja u BiH, odnosno sve dok muslimanske vlasti u Sarajevu ne sankcionišu sve one koji su činili ratne zločine nad Srbima", ističe Šehovac za Srnu.
Prema njegovim riječima, mučki napad pripadnika muslimanskih paravojnih jedinica Patriotske lige i Zelenih beretki na Srbe u Pofalićima, 16. maja 1992. godine, "otvorio je oči" Srbima koji su živjeli na području sarajevske opštine Ilidža, koji su se organizovali i pružili otpor napadu muslimanskih falangi koji je, takođe, izveden i na njih i njihova imanja.
"Šta bi bilo na teritoriji Ilidže da Srbi tada nisu shvatili da ih čeka sudbina braće iz Pofalića i da nisu bili budni i oprezni? Sljedbenici Alije Izetbegovića imali su namjeru da pobiju Srbe, da satru sve što je srpsko, i to im je bio jedini cilj. I danas većina muslimanskih lidera u Sarajevu ne krije svoje namjere da od BiH naprave islamsku državu. To im nećemo nikada dozvoliti", poručuje Šehovac.
U Organizaciji porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije napominju da za zločin u Pofalićima ni poslije 25 godina niko nije odgovarao, a da se i dan-danas traga za još 21 licem srpske nacionalosti, koji su nestali u napadu muslimanskih falangi.
Ova organizacija, zajedno sa porodicama žrtava, pokušava da utvrdi istinu o nestalim pofalićkim Srbima, ali pri tome stalno nailazi na probleme i prepreke, i administrativne i političke prirode, koje im stvaraju vlasti u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo, kojima je cilj da prikriju stravične zločine nad sarajevskim Srbima.
Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić u šturom odgovoru na pitanja u vezi sa procesuiranjem ovog zločina navodi da u Tužilaštvu BiH postoje predmeti koji se odnose na dešavanja i evidentirane zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u naselju Pofalići, 16. maja 1992. godine. "Predmeti su u radu", glasi odgovor portparola Tužilaštva BiH Srni.
O stradanjima i progonu pofalićkih Srba i jasnoj namjeri muslimanskog političkog i vojnog rukovodstva da napravi etnički čisto Sarajevo i BiH svjedoči i dokumentarni film "Pofalići" novinara i urednika RTRS-a Snježana Lalovića, koji je ovih dana promovisan u Kulturnom centru u Palama. Autor filma upozorava da je danas malo filmova koji govore o ovakvim stravičnim zločinima.
"Filmovi poput ‘Pofalića’ nalaze se u Jugoslovenskoj kinoteci i ostaće tamo u arhivu kao svjedočanstvo, o kojem će se neko nekad interesovati. Naši filmovi koji govore o zločinima počinjenim nad Srbima nemaju baš veliki prolaz, pogotovo na Zapadu. ‘Istina’ i dalje ostaje onakva kakva je plasirana od 1992. do 1995. godine", kaže Lalović Srni.
Prema podacima kojima raspolažu nadležni organi Srpske, a koji su bili dostupni i medijima, napad na Pofaliće pripremili su komandant i lokalni starješina "teritorijalne odbrane BiH" Hasan Efendić i Idriz Salko.
Na desetine ljudi, samo zbog hrišćanskog imena i prezimena, likvidirano je, a na stotine hapšeno, brutalno prebijano i terorisano. Od mnogobrojnih zlostavljanih žena, dokazano je da su dvije maloljetnice silovane.
U akciji su učestvovali odred "Pofalići 1", čiji je komandant bio Habib Idrizović, "Pofalići 2", sa komandantom Jusufom Lošićem i Odred "Velešići", kojim je komandovao sada pokojni Enver Šehović, dok je na čelu bataljona Vojne policije bio Dževad Topić.
Prije napada, Pofalići su svakodnevno granatirani, a po naselju je pucano i iz snajpera. U ovim dejstvima na Pofaliće poginuli su Slavica Đurović i njene komšije Savo Marić i Obren Pantović, dok je teže ranjen Slavičin muž Dobro.
Od snajpera je stradao Rajko Savić, a poslije ubistva penzionisanog policajca Mlađena Bratića među stanovništvom su zavladali strah i panika. Bratić je ubijen 4. maja 1992. godine u Gornjim Pofalićima, a istog dana ranjen je Dragomir Ignjatović.
Deset dana kasnije ubijen je Rajko Savić, nakon čega je počeo teror nad srpskim civilima, uništavanje i pljačka njihove imovine, da bi 16. maja, u 5.30 časova na naselje, koje je bilo u potpunom okruženju, počeo napad iz više pravaca – od Željezničke stanice, Fabrike duvana, Buća Potoka i Kobilje Glave.
Ubijena je i Nada Vasković, a bračni par Vojislav i Marica Pikulić odvedeni su iz svoje kuće i do danas se vode kao nestali. Ubijen je i bračni par Savić – Mirko i Rosa, zatim Božidar i Ljubica Elek, koji su kasnije zapaljeni. Likvidirani su i supružnici Stana i Stevan Vasković, kao i Vida Bratić.
Zločin u Pofalićima odnio je stotine života, mada broj nikada nije preciziran, jer su mnogi Srbi s početka rata tražili utočište u većinski srpskim Pofalićima.
Mnogi se i danas vode kao nestali, dok mnogi od onih koji su preživjeli ovu golgotu nisu vratili svoju imovinu, tako da i nisu u prilici, niti u mogućnosti da otvoreno govore o stradanjima svojih najbližih, jer strahuju od opstrukcije i negativnih reakcija sarajevskih vlasti na zahtjeve za vraćanje imovine.
Izvor: Srna
