Saša Čekrlija

Lud, zbunjen, nelikvidan

Znate li priču o ribaru kome su rekli da će riba bolje gristi ukoliko pripremi more na način kako to rade zemljoradnici - oranjem? To su mu predložili eksperti iz Ministarstva poljoprivrede i tom prilikom mu prodali plug i tanjiraču. Kada im se nakon nekog vremena požalio da su mu se troškovi dizela enormno uvećali a da ulov nije bolji nego ranije, opomenuli su ga da vjerovatno ne ore dovoljno duboko.. Tako se radi kod nas. Postave se eksperti na važne pozicije i promjene se počnu dešavati po automatizmu, sulude reforme i birokratske akrobacije za posljedicu imaju uništavanje privrede i siromašenje aktera.

Nakon što se određene djelatnosti potpuno slome kao što je slučaj sa svim javnim preduzećima tada se po modelu stavljanja hladne obloge mrtvom konju pokušava iznaći rješenje na način da se više gubitnika ujedini i tako troškovi smenje organizovanjem samo jedne sahrane. A konkurencija kojoj su javna preduzeća izložena je snažna, dobro organizovana i podložna inovacijama u cilju zadržavanja liderske pozicije na tržištu. Naši ministri i dalje provode strategiju da se u ekonomskoj trci na stotinu metara može brže trčati protiv zdravog i mišićavog trkača ukoliko njihov trkač iz staze 3 koji ima kraću nogu bude na svojim leđima nosio njihovog drugog bolesnog trkača iz staze 4 koji uz to ima 150 kilograma. Kada ta postavka ne uspije za gubitak trke će biti kriv neko drugi, uglavnom globalna kretanja i ekonomska kriza u svijetu.

Ipak, nekadašnji giganti pod teretom poslovanja i političkim pritiscima sve teže odolijevaju i približavaju se ambisu iz kojeg nema povratka. Za pojedine su spas upravo strateški savezi iz razloga iscrpljenog i usitnjenog tržišta, ali se njihovi osnivači  tome protive jer im to umanjuje manevarski prostor za sisanje zdravog tkiva iz njih. Nedavno je u crnogorskom Miločeru bila premijera tragikomedije čiji su akteri bili avio prevoznici bivše države. Kada smo pomislili da je ozbiljnost situacije konačno shvaćena i da je ideja osnivanja zajedničkog preduzeća (po uzoru na Kargo 10 - preduzeće za željeznički transport robe Hrvatske, Slovenije i Srbije - op.a.) sazrela za realizaciju, imali smo priliku čuti da operateri nastavljaju pojedinačno gomilati gubitke i tražiti spas. Spas je nešto ranije u Republici Srpskoj viđen i u osnivanju novog, nejakog i nikako perspektivnog avio-prevoznika bez aviona i bez IATA registarskog broja - Sky Srpska. A spas avio saobraćaja u većem entitetu vidimo i na primjeru da je turski prevoznik napustio udio u BH Airlinesu i zahvalio se na saradnji, a vidimo ga i na primjeru zrelog gubitka međunarodne licence banjalučkog aerodroma koji je sam sebi svrha. Ideja aerodroma u Trebinju je doživjela krah ali to još nije javno priznato pa je čitav projekat „uguran“ aerodromu Banja Luka da se on njime bavi jer je Vlada donijela odluku o pripajanju.

Ipak, ova fiktivna i slomljena preduzeća postoje da bi se ambiciozni eksperti imali na čemu iživljavati i isprobavati recepte koji im se učine interesantnim. Tako kod nas ribari oru more, avio preduzeća nemaju avione, aerodromi namaju piste i kontrolne tornjeve, drugi aerodromi nemaju putnike i dozvole za letove, ali eksperti imaju plate, kancelarije, budžete i sredstva za reprezentaciju i vizuelni identitet.

Ukidanje pojedinih agencija bi trebalo donijeti prvenstveno uštede i organizaciju na način da te agencije doprinose zavođenju reda i osiguravaju podršku u razvojnom procesu. Ostaje da se vidi da li će jedna agencija koja je nastala spajanjem nekoliko ranijih za nekoliko godina imati više zaposlenih nego li što su imale ukupno prije spajanja i koliki će biti efekat rada. Ako to ne uspije, štedićemo dalje na način da smanjujemo plate i da dodatno otežavamo život ljudi ali i funkcionisanja privrednih tokova jer u momentu kada naglo pada potrošnja sve se zaustavlja pa imamo posljedicu da uplate po osnovu doprinosa zaposlenih nisu dovoljne za izmirenje obaveza, dok istovremeno penzioni fond naglo povećava broj korisnika. Vlada, odgovorno tvrdim, može kvalitetno obavljati svoj posao sa voznim parkom od 10 automobila uz mogućnost da samo pojedina ministarstva imaju vozni park. O ostalim kabinetima da ne govorimo.

Problem je što pored toliko očiglednog prostora za uštede mi cijedimo tamo gdje ne bismo smjeli i gomilamo troškove tamo gdje su već nedopustivo visoki. Kozmetički potezi racionalizacije i smanjenja broja agencija i javnih preduzeća neće donijeti osjetan efekat i sve će ostati na nivou dnevno-političkih poena iz vremena usvajanja budžeta. Kako ne bismo i dalje orali more možda nam može pomoći stara mostarska poslovica: Kada u javnoj kući ne ide posao mijenjaju se kurve, a ne posteljina...

Komentari
Twitter
Anketa

Na šta najviše trošite novac?

Rezultati ankete
Blog