Saša Čekrlija

Cyber suze Cyber nacije

Dani lete, a vrijeme prolazi. Svaki dan smo sve stariji i bolesniji. Sve nas je manje i na pravom putu smo da postanemo nebeska- cyber nacija. Dok starimo čekamo dogovor oko bolnih stvari pa nam djeca nemaju matične brojeve što znači da ove godine sa djecom moram u fkng. Neum preko kozijih staza bez asfalta, a na evrospki put ćemo još malo sačekati jer izgleda da je tender Sejdić-Finci neinteresantan da bi se priveo kraju.

Hvala Bogu pa je mapa puta za viznu liberalizaciju taksativno navedena u Briselu i dostavljena na usvajanje bez mogućnosti dopisivanja i brisanja pojedinih uslova. Da je ukidanje viza bila naša dobra volja ne bismo dogurali dalje od Sremske Mitrovice. Imamo puno pravo da mislimo isto i kada su zajedničke registarske tablice i zajednički pasoši u pitanju. Da ih nisu nacrtali stranci i danas bi mnogi imali naljepnice na tablicama kojima pojedine dijelove privremeno stavljaju van vidokruga „većine“ gdje su pristigli. Dakle, smiješi nam se po svoj prilici da ćemo u ovoj vukojebini ostati do kraja. Baz perspektive, ali bez viza, a ujedno i bez JMBG u pasošu. Takav pasoš može se upotrijebiti na zimu jer je toplana dala posljednji trzaj i velika je vjerovatnoća da će na mjestu iste niknuti novi stambeni komplaks kao i na mjestu Fruktone i Fabrike duvana. Sve ovo normalnog čovjeka ubija svakodnevno, a mene je definitivno otjerala od TV-a u večernjem terminu jer vijesti više ne gledam iz revolta prema svemu.

Ali nisam daleko stigao, sve se prepričava i linka na Twitter-u pa dođe na isto. Trudim se da sve više vremena provedem vani sa ćerkom, ali rijetki su momenti da izađemo van a da nam ne priđe neko od baka i djedova i ne počne priču kako negdje daleko imaju unuku slične starosti i kako im mnogo nedostaje. I skoro svakodnevno čujem da penzioneri između sebe pričaju o kompjuterskim programima za komuniciranje. Devedeset posto naših bakica ne zna da kaže „penzija“ i „punomoć“, ali uz „pemziju“ i „ponemoć“ znaju da kažu SKYPE, VIBER i drugo. Zanijemio sam kada jedan penzioner drugom pored šahovskih figura pred galerijom kaže da koristi „mesindžer“ kada priča sa sinom. A ovaj drugi kaže i ja ga koristim ali „jahu je najbolji“. Jbt, gdje smo došli da nam se penzioneri bave IT tehnologijama kad pola njihovih porodica otišlo i vjerovatno se niko više nikada neće vratiti.

Pa kakav je život tih ljudi koji svaki dan čekaju osam sati naveče da upale kompujter da bi vidjeli djecu i unuke i kasnije se bolno isplakali. Na sve to dolazi podatak da ove godine imamo devedeset odjeljanja prvačića manje. Od toga čovjek zanijemi. Samo me jedna stvar plaši, a to je da ću ostati sam na način da nekada u starosti neću moći vidjeti svoju djecu kada to budem želio. Pa zašto bi moji bili ovdje kada su svi drugi na putu prema vani. Možda naši inovatori ponude novi izum u IT industriji, upijač za suze kao dodatak tastaturi ispod tipke SPACE. Kada se bakice i djedovi ispričaju sa svojima daleko da mogu da se isplaču kao ljudi.

Komentari
Twitter
Anketa

Da li građani BiH koji prime vakcinu, treba da budu privilegovani (nesmetan odlazak na utakmice, pozorište, bioskop, nenošenje maski u zatvorenom prostoru), u odnosu na one koji nisu primili?

Rezultati ankete
Blog