Dragan Čavić

Republici Srpskoj treba pokret umjesto stranaka koje žele promjenu

Poštovani čitaoci,

Stavljam vam na uvid tekst mog obraćanja sa današnje osnivačke skupštine Narodnog demokratskog pokreta

 

Dame i gospodo,
Cijenjeni gosti,
Dragi prijatelji,

Srdačno vas pozdravljam i svima vama upućujem dobrodošlicu na osnivačku Skupštinu Narodnog demokratskog pokreta.

To što smo danas ovdje u Banjaluci na skupu ujedinjenja dvije parlamentarne stranke, Narodne demokratske stranke i Demokratske partije, rezultat je dobre volje ljudi iz ove dvije stranke koji su prihvatili i razumjeli da je ukrupnjavanje političke scene istovremeno i povećanje odgovornosti političkih aktera. Gubi smisao trošiti energiju na realizaciji velikih političkih ciljeva ako je snaga za njihovu realizaciju mala.

Naše ujedinjenje nije samo povećanje izbornih šansi, to je istovremeno i povećanje naše odgovornosti kao i političkog autoriteta.

Opredijeljenost i principijelnost za riješavanje nagomilanih problema u društvu je ono što želimo afirmisati nakon ujedinjenja, ne zato što to nismo mogli do sada odvojeno, već zato što je to jedini način da građani shvate da vlasti imaju ozbiljnu alternativu i da oni koji su sada opozicija imaju kapacitet da im se ukaže povjerenje da vladaju poslije sledećih izbora.

Mi bismo bili sretniji da je danas osnivačka skupština nove političke organizacije koju konstituiše još više političkih stranaka objedinjenih u bezkompromisnom opredjeljenju za promjenu vlasti, isključivo zbog stanja u koje je dovedeno društvo devetogodišnjom vladavinom režima koliko će biti u oktobru iduće godine.

Ali u ovim okolnostima bilo je izvodljivo da se ujedinjenje desi na način i sa učesnicima koji su danas ovdje, iako su vrata novog političkog subjekta koji se danas utemeljuje širom otvorena za sve one koji pod istim uslovima žele da se priključe Narodnom demokratskom pokretu.

Šest mjeseci je prošlo od kako smo otpočeli aktivnosti na ujedinjenju Demokratske partije i Narodne demokratske stranke u jednu političku organizaciju.

Prije ujedinjenja bili smo na različitim političkim skupštinskim stranama ali smo istovremeno bili na istoj strani po opredjeljenju. To što smo ideološki srodni na političkoj osnovi demokratije i narodnjaštva nije bilo odlučujuće za ideju ujedinjenja.

Odlučujuće je bilo opredjeljenje da više ne može ovako kako je danas u Republici Srpskoj.

Niko od nas, pokretača ujedinjenja, nije postavljao interesno, personalno i subjektivno kao glavni razlog za ujedinjenje. Glavni razlog je bilo pokretanje promjena u društvu, jer danas Republici Srpskoj treba pokret umjesto stranaka koje žele promjenu. Zbog toga smo danas zajedno ne samo po ideologiji već i u skupštinskim klupama pod jednim imenom Narodni demokratski pokret.

Narodni demokratski pokret nije samo naziv, to je i poziv da se svi pokrenemo iz ravnodušnosti prema svemu što ne valja u aktivizam prema onome što je dobro.

Nemoguće je graditi dobro stalnim podsticanjem sukoba.

Dokle mislimo živjeti u sukobu?

Zar nam nije bilo dovoljno rata kao najcrnjeg oblika sukoba, pa poslednjih sedam godina u miru u stvari živimo u stalnom sukobu koji nas iscrpljuje i stvara u nama osjećaj bezvoljnosti i razočaranosti jer se ne vidi kraj a zbog toga se ne vidi ni početak.

Iz rata smo izašli kao pobjednici, ma kako to neko drugačije tumačio, jer smo dobili istorijsku priliku da budućnost svog naroda gradimo u Republici koja u svom imenu nosi biljeg onih zbog čije mirne i srećne budućnosti je i nastala. Srpski narod u Bosni i Hercegovini dobio je istorijsku šansu da kroz Republiku Srpsku afirmiše svoju sposobnost da izgradi društvo u kome ne žive politike podjela i u kojem se politički uticaj ostvaruje na način koji ne ugrožava ničija prava, slobode i nezavisnost, i u kojem vladaju zakoni a ne ljudi.

Znam da smo vjerovali da će nam mir i Republika Srpska biti dovoljni da živimo poštujući prošlost, sa podnošljivom sadašnjicom i perspektivnom budućnosti.

Ali, umjesto da svake godine dalje od rata budemo bliže budućnosti, nama se dešava obrnuto, posebno poslednjih godina.

Gdje se izgubila naša vjera u bolje poslednjih godina?

Dok cijeli region nezaustavljivo odmiče od podjela i sukoba jedino smo mi vođeni onima koji ne mogu funkcionisati bez sukoba i koji gotovo svakodnevno podstiču sukobe. Za njih je politika sukoba najbolje sredstvo za posjedovanje ličnog blagostanja i podršku uplašenog vlastitog naroda.

U Ustavu Republike Srpske smo utemeljili najviši princip slobode da je privatna svojina građana nedodirljiva, a doživjeli smo poslednjih godina da je cijela Republika Srpska postala nedodirljiva privatna svojina grupice oligarha na čelu sa onim koji je građane podjelio na svoje i druge koje naziva stranim plaćenicima.

Može li Republika Srpska računati da će biti mjesto za dobar život ako njeni građani strahuju od onih kojeg su izabrali umjesto da ih poštuju, i uz strah njih, još moraju da i se stide umjesto njih jer mnogi od njih nemaju ni obraza ni stida, ni od čega i ni od koga.

Imamo li pravo da se pomirimo sa društvenim stanjem u kojem je postalo pravilo da nepravda nadjačava pravdu, bahatost pobjeđuje pristojnost, lopovi pobjeđuju poštene, snalažljivi pobjeđuju sposobne, neobrazovani pobjeđuju obrazovane, neradnici pobjeđuju radnike, dezerteri pobjeđuju borce, povlašteni pobjeđuju zakone, a laži pobjeđuju istinu?

Da li je Republika Srpska stvorena za ovakve pobjednike?

Moramo se pokrenuti da u našem društvu ovakvi pobjednici definitivno budu poraženi.

Nemam dilema, niko normalan i dobronamjeran ne želi društvo ovakvih pobjednika.

Ali dobronamjerni i normalni ne mogu dovijeka samo žaliti i željeti, moraju se i opredijeliti i pokrenuti. U protivnom će stalno biti gubitnici.

Narodni demokratski pokret nije nastao da bi se nametnuo kao predvodnik promjena, ali je neosporno utemeljen i opredjeljen da bude učesnik promjena.

Onima koji će naše ujedinjenje okvalifikovati kao manifestaciju želje za vladanjem, ja ću reći ono što ne očekuju:

Da vi ste u pravu!

Mi se ujedinjujemo upravo zbog toga da bi postali vlast - ali ne ovakva kakva danas upravlja Republikom Srpskom. Mi želimo biti dio vlasti ali ne zbog toga da bi od nas neko strahovao.

Strah mora postojati, ali umjesto straha od vlasti mi ćemo afirmisati strah od zakona.

Jer svugdje tamo gdje postoji strah od vlasti živi autokratija a svugdje tamo gdje postoji strah od zakona živi demokratija.

A kada uvedemo strah od zakona a ne od vlasti, u najvećem strahu će biti oni od kojih danas većina građana strahuje.

Neće više biti moguće da se zakoni prave i usvajaju a da se ne poštuju i ne provode, a danas je često tako kada se realizuju interesi režimskih oligarha i njihovih povlaštenih poslušnika.

Neće više biti moguće zlouptrebiti vlast a ne odgovarati za zlouptrebu.

Neće više biti moguće uništavati proizvodnju i stvarati gladne radnike da bi se nahranila administracija.

Neće više biti moguće graditi budućnost na lažima već na istini, pa čak i ako je najsurovija.

Jer i najgora istina je na kraju korisnija od najbolje laži.

Narodni demokratski pokret nastaje da bi stanje promjenilo na bolje. Nastaje na ideji drugačije Srpske, bez poniženih, bez nepravde, bez gladnih, bez uplašenih, bez povlaštenih, jednom rječju:
bez režima.

Svi oni koji očekuju da se sledeće godine poslije izbora promjeni vlast a nastavi praksa, i da se jedan režim zamjeni drugim, moraju znati da Republika Srpska nema kapacitet da izdrži više ni jedan režim.

Vrijeme je da se pokrenemo i uputimo se tamo gdje ide cijeli region. Ali način kojeg mislimo primjeniti drugačiji je od stereotipa koje su promovisali svi regionalni socijaldemokrati sloganom: EU nema alternative! Za sve postoji alternativa, pa i za ulazak u EU. Umjesto da narodu punimo uši parolama „idemo u EU“ bolje je da se okrenemo akciji koja će rezultovati ulaskom EU u nas.

Nama trebaju njihovi standardi i praksa i to isključivo zbog nas a ne zbog njih.

Ne treba da razmišljamo kada ćemo ući u EU ako smo spremni da odmah i energično implementiramo njihove norme u naše zakone a posebno u našu praksu.

Sa takvim pristupom ulazak u EU će biti brži i korisniji i nama i njima bez obzira kada će se stvarno dogoditi.

Mnogo toga je pred nama , a najviše je problema koji se odskora riječnikom režima nazivaju „izazovi“.
Istovremeno , pred nama je i nedostatak ideja a višak očekivanja koji se režimskim riječnikom odskora zovu „novi impulsi“.

Pred nama je i budžetska provalija koju režim naziva „efektima globalne ekonomske krize“.

Propali aranžmani sa Čezom, Forest enerdži, RVI, Serdarovom, UKIO grupom i sličnim pod nazivom „razvojni projekti“ u stvari su pokušaj eksploatacije nacionalnih bogatstava na štetu Republike Srpske.

Sve to će dobiti epilog zbog kojeg nova vlast neće imati pravo da pogriješi .

Vrijeme kretanja linijom manjeg otpora bliži se kraju.

Odlaskom režima otići će i iluzije koje su posijali prije sedam godina kada su počeli vladati.

Dragi prijatelji,

od danas DP i NDS sav svoj politički, personalni i infrastrukturni potencijal ugrađuju u Narodni demokratski pokret.

Od danas, kada usvojimo svoj statut i program i izaberemo Glavni odbor, Izvršni odbor i Predsjednika , djelovaćemo jedinstveno i opredjeljeno.

Na to smo se odlučili i od toga nećemo odustati.

Sa svim strankama koje žele promjenu ne samo ljudi na vlasti već prije svega promjenu njihove prakse, spremni smo da odmah dogovaramo sve moguće oblike zajedničkog djelovanja.

Neka nam je sretan početak !

Neka Demokratija Pobjedi !

Hvala !

Komentari
Twitter
Anketa

Na šta najviše trošite novac?

Rezultati ankete
Blog