Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Priznanje nemoći ili odliv bicepsa?

Eto neki dan se desila dugo očekivana sjednica Vlade Republike Srpske i „krnje“ , bez Vučića, Vlade Srbije. Posljednja sjednica je donijela nekoliko novih obećanja, a Republiku Srpsku je predstavljala Premijerka, umjesto Premijera.

Ali prije zajedničke sjednice vlada održao se jedan sastanak ministarstava sporta i omladine koji je kao rezultat ili bolje reći posljedicu imala slijedeće:

Ministrica Tešanović: „U skladu sa zaključkom na posljednjoj zajedničkoj sjednici Vlade, u saradnji sa Ministarstvom omladine i sporta Republike Srbije, obezbijedili smo državljanstvo Srbije za 10 sportista iz Republike Srpske, po ubrzanoj proceduri. Odabrali smo sportiste čiji su rezultati bili preporuka, koji su naši stipendisti bili ili su trenutno i dvoje mladih perspektivnih sportista.“

Pitate se šta mi je u ovom pasusu čudno?

Pa čudno mi je da jedno ministarstvo, pa makar i Republike Srpske, aktivno učestvuje, i time se još hvali, u obezbjeđivanju drugog državljanstva svojim građanima.

E sada mi se po glavi vrzma nekoliko pitanja:

  • Zašto je  Ministarstvo omladine i sporta Republike Srpske obezbjedilo pasoše Srbije, a ne recimo bratskih i pravoslavnih zemalja Rusije i Grčke ili možda Norveške i Francuske koje perspektivnim sportistima mogu da pruže bolje uslove za rad?
  • Zašto nije raspisan tender na kojem bi sve zemlje na svijetu mogle da se takmiče i ponude državljanstvo našim mladim sportistima, a možda i njihovim porodicama i familiji do 3 koljena?
  • Zašto naše sportiste, koje smo mi stipendirali, da „iskorištavaju“ neke druge zemlje pa makar bila i matica (nisam jos uvijek siguran šta nam je matica a šta ne) Srbija?
  • Ja kao osvjedočeni strani plaćenik veoma dobro znam da nema besplatnog ručka, a pogotovo pasoša tj. državljanstva i pretpostavljam da mladi sportisti imaju neke obaveze prema Republici Srpskoj i Srbiji. Evo kako ja to zamišljam taj ugovor:

Član 1. Potpisnik ugovora u intervjuima nikako ne smije da spominje Bosnu i Hercegovinu, već samo rodno mjesto i Republiku Srpsku.

Član 3. Između igranja za reprezentaciju BiH i neigranja nigdje, potpisnik ugovora uvijek treba odabrati drugu opciju.

Član 10. Prilikom istračavanja na teren potpisnik ugovora mora tri puta da se prekrsti.

Član 16. Kada proslavlja pobjedu potpisnik ugovora mora da to radi sa tri rastavljena ili sastavljena prsta.

Član 19. Kada potpisnik ugovora da go, koš ili postigne važan poen mora da podigne  dres i  pokaže potkošulju sa jasno ucrtanim granicama Republike Srpske. 

  • Zašto Ministarstvo finansija ne obezbjedi državljanstvo Kipra za deset mladih bankara, a Ministarstvo nauke i tehnologije državljanstvo za deset matematičara u Grčkoj. Kako to da  samo sportisti da imaju ovu privilegiju?
  • Zašto SNSD nije obezbjedio državljanstvo Srbije za 12 svoji najperspektivnijih omladinaca, pa da ih kao apostole pošaljemo da šire socijaldemokratiju od Subotice do Kosovske Mitrovice?
  • Mogu razumjeti da jedno društvo ima problem sa odlaskom ili bolje reći bježanjem mladih ljudi, ali ne mogu da razumijem da iza toga stoji sistem tj. jedno entitetsko ministarstvo?
  • Da li Vlada Republike Srpske mladima šalje jednu pravu alanfordovsku poruku „Ko vrijedi bježi“ ?

I prije nego što bacite prvi kamen na ovo moje pisanje, molim vas da pročitate riječi mega, giga, turbo popularne PROFESORKE Dragićević koja apsolventoma srpskog jezika reče:

 “Ne zaboravite da ćete predavati glavni predmet, prvi u rubrici u dnevniku, i da ćete sa svojim učenicima provoditi više vremena od svih ostalih profesora. Vaš uticaj na učenike biće najvažniji. Budite svesni te odgovornosti. Kao profesori srpskog jezika, vi ste čuvari našeg jezika i kulture. Učite učenike da vole svoju zemlju. Često se može čuti kako profesori svojim najboljim učenicima savetuju da što pre odu odavde. Počelo je da se podrazumeva da je najbolji uspeh u školi sigurna propusnica za odlazak iz Srbije. Hajde da preokrenemo perspektivu! Ukažite najboljim učenicima na to da treba da ostanu u Srbiji jer će joj, kao najbolji, pomoći da se oporavi i postane bolje mesto za život. Ne dozvolite im da odu i da prepuste zemlju svakojakom ološu!”

I da, ako ovo nije (lokal)patriotski blog, ja ne znam šta jeste?

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog