Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Potemkinove kecelje

Nakon što je na Bečkom balu u Beogradu privlačio austrijske investitore, ministar Mutabdžija je ovih dana ponovo briljirao. Eto ministarstvo prosvjete i kulture je pokrenulo inicijativu da se u škole ponovo uvedu školske kecelje. Kao što reče ministar “Nije to pitanje samo vizuelnog identiteta učenika, nije to samo pitanje regionalnog identiteta pojedinih škola ili grupacije škola, nego je tu jedna dimenzija o kojoj danas manje razgovaramo, a to je pitanje ublažavanja određenih socijalnih razlika”.

Prvo nije mi jasno o kakvim to socijalnim razlikama Ministar govori kada je kod nas sve u najboljem redu?

Zaboravimo na ovu jeretičku konstataciju Ministra i krenimo dalje.

Socijalna raslojavanje među djecom počinju sa upisom djece u školu. To su vam ona elitna odjeljenja prvačića, koja fromiraju “poznati i priznati” roditelji, umjesto stručnih službi u osnovnim školama.

Socijalna raslojavanja u školama se veoma dobro vide kroz novac koji djeca svakodnevno troše na užinu, a razlike su drastične.

Pošto se bavite djecom morali bi da znate da pantalone, košulje i džemperi nisu toliko važni mladima danas, patike, mobilni telefoni i tableti su novi statusni simboli današnje omladine, a to keceljama nećete moći da prikrijete.

I mogli bi ovako nabrajati do zimskog odmora.

Ovakve inicijative pokazuju da ministarstvo prosvjete i kulture:

  • Ne želi da se bavi krucijalnim problemima obrazovanja u Republici Srpskoj.
  • Da se više bavi šminkanjem obrazovanja, a ne rješavanjem problema u njemu.
  • Da ne poznaje mlade ljude danas, njihove stavove, vrijednosti i ponašanje.
  • Da potcjenjujete inteligenciju naše djece.
  • Da ih je vrijeme pregazilo.

Izgleda da ministar Mutabdžija funkcioniše na jednostavnom principu “Ako se problem ne vide, problema i nema”. Znači ako djecu Republike Srpske ukeceljimo i socijalno raslojavanje među djecom biće manje, a ako ukinemo školu u Konjević Polju nema problema sa Bošnjacima.

Malo sutra, gospodine Ministre!!!

 

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog