Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Zašto sam se sinoć osjećao kao govno

Poštovana Republiko Srpska,

Odavno tvrdim da je naše društvo na stranputici, ali od juče sam u to potpuno siguran.

Znate, moja porodica i ja volimo zajedno da šetamo ali i da gledamo Vijesti i Dnevnike između 19 i 20 časova. Gledamo mi tako TV i zajedno komentarišemo dešavanja u entitetu, zemlji, regionu i cijelom svijetu. Znate, ne smijete djecu pustiti da sami gledaju ove programe, jer oni sve bukvalno shvataju pa bi mogli da dođu do pogrešnih zaključaka.

I gledamo mi tako sinoć vijesti na ATV kad imamo šta vidjeti. Šetači iz Picinog parka prekršajno privedeni na sud. Pita mene kćerka, sunce tatino pametno, “a zašto mi nismo na sudu kada smo i mi šetali?”. Ja u crnu zemlju da propadnem. Od stida i srama. Šta reći djetetu, a ne povrijediti i nju i Republiku Srpsku? Šta?!

Pokušavam nemušto da objasnim djetetu da danas pošten čovjek ne može ni na sud otići bez štele.

Kako djeci objasniti da smo svi zajedno kršili zakon hodajući po kolovozu, praveći nesnosnu buku iznad dozvoljene granice, prelazili kolovoz mimo pješačkog prelaza i više puta prolazeći kroz crveno svjetlo, a da institucije sistema to ne žele da prepoznaju. Teško je obajsniti djetetu da nismo svi jednaki pred policijom i sudstvom, već da su neki jednakiji?

Gledaju djeca prilog na TV-u i ne mogu da razumiju zašto i oni  nisu kažnjeni ili barem njihov otac? Zašto su Trifunovići, Dakići, Tešanovići i ostali bolji od njih i zašto se kočopere po sudovima? Da li smo mi to zaslužili?

Naravno da nismo!

Šta da im kažem, da naša policija i sudovi nisu pravedni, principijelni i pošteni? Je l` to da im kažem i uništim zametak patriotizma koji svaki normalan čovjek treba da ima prema entitetu u kojem živi? Da li da im kažem da im je džaba da protestuju i demonstriraju, jer će ih država i njene institucije iskulirati i prepustiti zaboravu? Da li trebaju da se osjećaju posebnim, ili možda  diskriminisanim, samo zato što policija i sudovi ne rade svoj posao?  Naravno da ne!!!

Da je ovo uređena država meni bi odavno Centar za socijalni rad oduzeo djecu jer ih zloupotrebljavam u političke svrhe, a nisam na vlasti.

U očima djece ja sam obični mali čovjek, a ne junak kao Radovan Karadžić. Ta demistifikacija moje omnipotentnosti se trebala desiti kada napune 13 godina, a ne sinoć. To će vjerovatno ostaviti posledice na njihovo samopouzdanje, a njihov revolucionarni duh je vjerovatno nepovratno uništen. O mom autoritetu ne vrijedi više ni govoriti.

Ja sam im rekao da ste se malo zbunili  i da ćete nas sigurno pozvati na sud i tako, za sada, sačuvati njihovu vjeru u pravednost  društva u kojem će da stasaju.

Osim toga vaše nepozivanje moje porodice na sud je i diretkan atak na moju egzistenciju. Tolike sam pare dobio od stranih centara moći, međunarodnih udruženja, Bošnjaka, Hrvata, masona i Vatikana u cilju destabilizacije i uništenja Republike Srpske da bi pojavljivanje na sudu bilo sasvim dovoljno da opravdam sav taj novac. Sada mi valja pisati obrazloženja i izvještaje da bih te silne novce opravdao, a pitanje je da li će biti para u budućnosti. Valjda vam je jasno da donator ne smije da trpi!!!

U nadi da ćete nas uskoro legitimisati, uhapsiti i poslati na sud, srdačan pozdrav

Glava porodice

Srđan Puhalo

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog