Ženidba Vučić Aleksandra

U pojedinim medijima u Srbiji, a znatno više po forumima, portalima i društvenim mrežama, proširila se protekle sedmice vijest da se Aleksandar Vučić, najmoćniji političar u Srbiji danas, oženio. Toj neslužbenoj informaciji građani Srbije, i oni koji podržavaju Vučića i oni koji su ogorčeno protiv njega, pridali su mnogo više pažnje nego pregovorima u Briselu, odnosima sa Kosovom, borbi protiv kriminala i korupcije, jačanju tržišne ekonomije ili bilo čemu oko čega se sa politikom Aleksandra Vučića slažu ili zbog čega ga smatraju nacionalnim izdajnikom ili prerušenim šešeljevcem (zavisno s koje strane kritike na Vučićev račun stizale). Zašto je to tako?


Razlog je jednostavan: politička, kao i svaka druga javnost u Srbiji, i dalje je palanačka i orijentalna. Toj i takvoj javnosti daleko je zanimljivije čuti neki sočan trač o nekom političaru nego ne znam kakav detalj iz njegovog političkog programa (dakle, pričamo o političkoj, ne estradnoj javnosti!). Politička javnost svoje stavove o nekom političaru ili ideji zasniva ne na snažnim argumentima i kvalitetnoj diskusiji koja rađa ozbiljne zaključke, nego na insinuacijama koje što više djeluju nevjerovatnije-djeluju istinitije, teorijama zavjere (vrlo popularne kod Srba, pogotovo ako uključuju masone, gej elemente, po mogućnosti i vanzemaljce iz Trilaterale). To rade svi, ne samo običan svijet nego i obrazovani građani, politička i kulturna elita. Ništa njima nije draže nego kad se razgovor povede u smjeru „jesi čuo da je....“.


To je i razlog zašto Vojislav Koštunica i njegova stranka, šta god ko mislio o njegovoj politici, danas ne dobija više od 7% glasova iako, objektivno, njegovu politiku intimno podržava 70% ljudi u Srbiji. Kako je to moguće, kako je moguće da jedna stranka čiji program se bitno razlikuje od ostalih stranaka (koncept političke neutralnosti, „ni sa Zapadom ni sa Istokom, i sa Zapadom i sa Istokom“), bilo da su one za evro(atlantske) ili evroazijske integracije, a koji u stvari nije ništa drugo nego stari koncept neutralnosti kojega su koristili i komunisti i značajni dijelovi srpske političke i crkvene elite prije komunista-da takva stranka danas dobije glas tek svake desete osobe koja zapravo podržava njen program?


Stvari su ponovo jednostavne. U Srbiji, kao i u ostatku Balkana, u tom necivilizovanom i deinstitucionalizovanom prostoru, lišenom svake vrste načela, ne samo političkih, nije važan princip, dugoročan koncept, program-nego igranje na kartu kratkoročnih, dnevnih, sitnih impulsa. „Hljeba i igara“ u Srbiji i na Balkanu je poslije toliko vijekova samo unekoliko modifikovano, sad je to „Hljeba i jeftinog kiča“, bilo da se taj kič manifestuje u politici, estradi, medijima ili u sportu i kulturi (na kraju krajeva, i u crkvi).


Ako želite da dođete do popularnosti i osvajanja vlasti u Srbiji i na Balkanu morate stoga upravo da igrate na tu kartu niskih strasti, koje ne „pale“ samo među običnim svijetom nego i u samoj eliti, koliko god navodnika možemo da stavimo na tu riječ kad je Balkan u pitanju. Kad su teška vremena, poput današnjeg, uz „hljeba i jeftinog kiča“ dodajte i „krvi i osvete“, pohapsite nešto bandita i raznolike bagre, njegujte veze sa udbom-i to je to. To je sasvim dovoljno za sveopštu histeriju na čijim krilima ćete da poletite i koja će vas, nažalost, i uništiti.


Tu se ponovo vraćamo na taj bizarni detalj oko ženidbe. Realno, šta koga boli briga šta u svom ličnom životu radi Aleksandar Vučić ili bilo ko drugi. To su intimne, potpuno lične stvari. Međutim, na Balkanu ništa nije lično, nema intime, pogotovo kad je riječ o političarima i pogotovo kad je riječ o „narodnim herojima“ i idolima. Oni nemaju pravo na privatnost, oni su opštedruštvena svojina na Balkanu. Narod i elite ne zanimaju njihovi programi i ideje, sa kojima se oni zapravo intimno i ne slažu, a sa Vučićevima se, primjera radi, autor ovoga teksta slaže i smatra ih potpuno racionalnima. No, dok rijetki shvataju svu sumanutost koncepta na osnovu kojega Vučić dobija tu enormnu podršku za inače potpuno ispravne ideje, velika većina ne podržava same te ideje ali su potpuno oduševljeni spoljnim manifestacijama cijelog tog cirkusa koji kreiraju tabloidni mediji. Ispravka-svi mediji su takoreći tabloidi kad je Balkan u pitanju, neki manje, neki više ali niko zapravo ne iskače iz tog šablona primitivizma i kiča.


Zbog svega toga narodu je od najveće važnosti da sazna sve o toj Vučićevoj navodnoj ženidbi. To je sad primarni nacionalni interes. To Srbi hoće. Neće referendum o Kosovu i EU, baš ih briga za Vučićeve promjene u politici koje najavljuje nakon predstojeće stranačke skupštine. Ono što je njima bitno jeste ko mu je bio kum, odakle je mlada, kako su se našli.


To su interesi i potrebe naroda. A neka neko razmišlja šta i kako onda sa tim i takvim narodom.


Piše: Uroš Simeunović