Miloš Vuković

Indirektni EU harakiri

Kao sto je većini pučanstva vjerovatno nepoznato, naši prijatelji ministri finansija zemalja članica EU su konačno priznali da je monetarni sistem Evropske unije od samog starta bio pogrešno koncipiran. Naravno, nakon dvije decenije slavodobitnog poslovanja, oni to nisu smjeli nazvati pravim imenom, već su rekli da intenzivno rade na otklanjanju uočenih nedostataka sistema; anyway, you get the point.

Kako su medijski spin doktori u naletu monetarne napaljenosti konstatovali, rješenja koja EU usvaja će “dovesti do implementaranja najboljih praksi nadgledanja poslovanja banaka u vremenu koje nas očekuje, a koje je puno izazova”. Ili tako nešto, forma je blago nejasna.

Čitali smo sa dužnom pažnjom što su naši prijatelji radili prethodne dvije godine; evo kratkog opisa rješenja koja će biti usvojena:

1. Evropska Centralna Banka (ECB) će postati jedinstveni regulator koji ce nadgledati 85% bankarskog sistema u EU. ECB ce moći da “natjera” banke da pravovremeno podignu nivo kapitala koji im nedostaje, kako bi mogli finansirati svoje klijente;

2. U slučaji propasti neke banke, počev od januara 2016. godine, najveći teret gubitka će podnositi akcionari banke, kao i njeni kreditori. Ako to ne bude dovoljno za spas banke, regulator ce neodstajuća sredstva obezbijediti od strane bankarskog sektora. Podvlači se da banke neće biti spasavane novcem poreskih obveznika (čitajte dalje, pa ćete vidjeti da uljepšavaju istinu);

3. Svi depoziti ispod 100.000 EUR će biti osigurani;

4. Od posebnih poreza na bankarske transakcije, u narednih 10 godina planira se obezbjeđivanje 50 milijardi EUR koji ce biti iskorišćen od strane ECB za spasavanje banaka;

5. Ovim rješenjima, pravi se svojevrsni štit od budućih kriza bankarskog sistema.

Vremenski okviri za implementaciju gore pomenutih rješenja:

1. Maj 2014. – datum odobrenja regulative;

2. Novembar 2014. – ECB ce odraditi reviziju kvaliteta aktive (čitaj: poslovanja) 128 banaka koje posluju u 18 evropskih zemalja, na osnovu čega ce se odraditi stresno testiranje svih navedenih banaka.

Lijepo sve ovo zvuči, gotovo idealno. Na žalost briselskih i londonskih sivih eminencija, mi smo tu da pokvarimo zabavu i objasnimo građanima koji žive od plate što u praksi znače ove moćne rečenice.

Gospodin Vuk Stefanović Karadžić nas je učio da pišemo kao sto govorimo i čitamo kao sto je napisano. Čika Vuče, životno iskustvo nas je naučilo da malo čituckamo između redova. Dodamo li tome skromno poznavanje ekonomske materije, tu i tamo logike kao i ogromne doze zdravorazumskog adrenalina, zaključili smo da navedena rješenja nisu baš onako dobra kako nam se predstavljaju (a možda i jesu, nego ne gledamo stvari sa pozicije visoke politike).

Krenimo sa logikom. Izgleda da su liberalno-kapitalističko-ekonomski maheri i politički pravednici na zajedničkim briselskim večernjim sesijama konačno shvatili da neće moći zicerski dobijati izbore ako budu prebacivali na građane sve gubitke koje pravi bankarski sektor. Ipak su to socijalno odgovorne vođe, sindikalni lideri su za njih mala đeca; brinu o svakom građaninu, iz ruke im piju vodu. Vjerovatno zato im je sinula genijalna ideja: mi ćemo i dalje gubitke banaka nadoknađivati od građana! Samo nećemo to da radimo očigledno kao do sad, već ćemo to da nazovemo drugim imenom! Eureka, problem riješen! Kako ćemo to da uradimo?, zapitali su preplašeni političari u ljudskom obliku koje zovemo ministrima finansija bankarsku ekipu? Lako, repliciraše bez treptanja bankari: Upregnućemo svu propagandnu mašineriju da ubijedimo građane da više ne plaćaju gubitke bankarskog sektora. Jednostavno rečeno (što je najprihvatljivije za široke narodne mase uskih finansijskih shvatanja): nema više socijalizacije gubitaka, već ce svako plaćati za svoje greške! Zvuči zaista sjajno, moderno, tako evropski; italijanski erotično!

“Listen to me very carefully, I shall say this only once”: među nama, ovo je mehanizam koji su smislili: Evropska Centralna Banka ce uvesti poreze na bankarske transakcije koje će, pogađate, naplaćivati od banaka. A onda će banke, sasvim slučajno, u naletu profitne inspiracije, da se sjete da taj dodatni porez prebace na, pogađate, građane kroz uvećanje raznih bankarskih troškova (kamate, provizije). Na taj način će opet ti isti građani da finansiraju, pogađate već, gubitke tih istih banaka, koje nagleda, pogađate, ta ista Evropska Centralna Banka. Pa kome onda dolazi faktura za plaćanje gubitaka? Imate pravo da pogađate samo jednom! U pravu ste; faktura dolazi građanima, samo u drugačijoj formi. Rekoše li ono da nema socijalizacije gubitaka?

A najvažnije pitanje ostaje: Ko će dobijati izbore? Isti oni koji su smislili ovaj mehanizam. Pogađate ko su. Nije šija, no je vrat(g).

p.s. nemojte širiti dalje, možda nekome ovaj tekst dođe kao šlag na briselskoj torti…

Tekst preuzet sa: finomen.me

Komentari
Twitter
Anketa

Na šta najviše trošite novac?

Rezultati ankete
Blog