Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Srpska s proljeća ili ništa nas ne smije iznenaditi

Nekako s' proljeća,
paranoja nama doluta,
teorija zavjere tamna,
tiha bolest davna.

Tražimo tada neprijatelje,
od Tuzle do Budimpešte,
osjeća se miris zavjera,
paranoja, baš je teška, najdraža.

Nekako s' proljeća
ja se sjetim starih drugova
Imamovića i Cerića
paranoja tad je najveća.

Svuda oko nas su tada zavjere,
ljudi koji nose bedževe
to je rulja, plaćenička
al` pendreci, tad su spremni, najdraža.

Refren
I opet taj osjećaj samoće
kad neko našu nezavisnost hoće
i Oni mrakom svoje pare boje
da daju izdajnicima koji te ne vole
Srpska je od ludila, nekako s' proljeća

Nekako s' proljeća,
kažu muči narod nepravda,
na dnevniku sve pobjede bez poraza,
laže se bez obzira.
U ovoj borbi nema, praštanja
referendum, pusta maštanja
sve je dozvoljeno, nema kajanja
pendreci tad su teški, najdraža

 Nekako s' proljeća,
Federacija nam oči otvara,
analitičati nijanse uhvate,
nema šanse da nas iznenade.

A hoću vječno da te vodim ja,
kao Putin, zemljo najsrpska,
to je želja našeg naroda,
moja zemljo, bas te volim, najdraža.

Refren
I opet taj osjećaj samoće
kad neko našu nezavisnost hoće
i Oni mrakom svoje pare boje
da daju idajnicima koji te ne vole
Srpska je od ludila, nekako s' proljeća

Komentari
Twitter
Anketa

Treba li napraviti još migrantskih centara u BiH kako bi se pomoglo vlastima Unsko- sanskog kantona?

Rezultati ankete
Blog