Srijeda, 22. novembar 2017.

Uroš Simeunović

SNSD da podrži DS na izborima u Srbiji

Jer, to je jedino pošteno i principijelno. SNSD ima potpisan sporazum o saradnji sa Demokratskom strankom i iz toga sporazuma u nedavnoj prošlosti proizilazila je saradnja ove dvije partije. Predsjednik SNSD-a je redovno bio na predizbornim konvencijama DS-a, kao što je bio slučaj i obrnuto: koliko je samo glasova SNSD uzeo samo zato što ga je sa bine javno podržavao predsjednik Srbije ili ministar inostranih poslova matice?

Dakle, to je bio slučaj do sad. Kad su SNSD-u i njegovom lideru prigovarali da nije baš fer niti da se on sa svoje institucionalne pozicije mješa u unutrašnje političke stvari Srbije, a kakve izbori sasvim sigurno jesu, kao što nije niti fer da se zvaničnici Srbije mješaju u izbore u Srpskoj, dobijali su odgovor da je u pitanju saradnja dvije stranke koje dijele slične i iste stavove i ciljeve, te da tu nema apsolutno ništa sporno.

Dobro. Ako nema ništa sporno i kad je već sve tako sad je pošteno da SNSD i njegov lider u ovoj kampanji u Srbiji podrže DS i Dragana Đilasa. Jer, sporazum o saradnji SNSD i DS i dalje važi odnosno niko nije javnost obavjestio da je taj dokument stavljen van snage.

No, ne primjećujemo da se to dešava. Novinari u Republici Srpskoj, poznati po svojoj hrabrosti, istraživačkom duhu i daru za postavljanje škakljivih pitanja političarima na vlasti, niti jednom nisu postavili ovo pitanje bilo kojem funkcioneru SNSD, a kamoli predsjedniku te stranke. A šta tu ima teško da se pita: „Gospodine Dodik, kad ćete otići na predizbornu konvenciju Demokratske stranke?“.

Ako je SNSD, pak, personalno podržavao Borisa Tadića a ne sam DS onda vladajuća stranka u Republici Srpskoj opet ima šansu da pokaže svoju političku i etičku dosljednost: Tadić im je izašao u susret i osnovao svoju stranku koja ide na izbore. Dakle, SNSD može da podrži i NDS i sve će biti korektno.

Obaveza da se podrži DS (ili NDS) ne proističe samo iz formalnih razloga materijalizovanih u dosadašnjoj praksi, nego i iz najdubljih emocija i stavova članstva SNSD-a. Naime, još otkako su bili oni predsjednički izbori u Srbiji 2012. godine bilo je uočljivo da eminentni članovi SNSD-a na društvenim mrežama itekako podržavaju Borisa, dok im je Toma sav nekako nazadan, sa tom nekom ružnom i depresivnom facom. Kasnije im je politika SNS-a i Vučića bila skroz nekako bljak i, što ne reći, nacionalno neodgovorna. Kod tih članova i simpatizera SNSD i dalje se ništa nije promjenilo. Mladi članovi SNSD-a takođe su svoje političke empatije prema DS-u formalizovali zvaničnim sporazumom o saradnji, još 2008. godine.

Dakle, i zbog toga je logično da uskoro SNSD objavi zašto je važno da Srbija izabere (N)DS kao što je to tako elokventno učinio prije samo godinu i po dana lider te stranke. Uostalom, kao što je to dirljivo saopštavao, „Boris je njegov divan prijatelj“ a predsjednik SNSD je poznat da ne napušta svoje prijatelje u teškim vremenima. Ne mora uopšte da bude energičan i hrabar kao prošli put, nema nikakve potrebe da označava političke pobačaje kao što je prethodni put u nastupu egzaltacije i euforije izgovorio: neka samo bude dosljedan i podrži stranku sa kojom njegova stranka sarađuje.

Ako to SNSD ne učini ili ako podrži nekog drugoga, to će biti jasna poruka da SNSD ipak nije tako principijelna stranka kao što u javnosti voli da se predstavlja. Ako se SNSD i njen lider plaše reakcije nekog političara iz relativno male i slabašne Srbije, koliko god taj političar u Srbiji bio značajan, onda mi trebamo da se zapitamo kako će takav SNSD da reaguje kad ga „priklješte“ znatno moćniji svjetski faktori kad zaista počnu da se bave Republikom Srpskom.

Prema tome, svi razlozi govore da je jasno šta treba da očekujemo kad su SNSD, njen lider i predizborna kampanja u Srbiji u pitanju. Zna se šta je jedino logično i pošteno.

A šta mislite da će uraditi Predsjednik?

Komentari
Blog