Uroš Simeunović

Najkraći i najjednostavniji recept za našu ekonomiju

 

  1. RADNIK: Radnik radi po uslovima predviđenim ugovorom o radu. Njegovo radno vrijeme iznosi osam časova dnevno. Radi šest dana u sedmici. Obavezno je prijavljen, u suprotnom poslodavac odgovara krivično. Plaćen je do desetog u mjesecu za prošli mjesec. U suprotnom, povlači mjenicu kojom direktno skida zarađeni novac s računa poslodavca. Ukoliko ovaj nema novca na svom glavnom računu, pokreće se stečajni postupak. Radnik ima pravo na odmor od pola sata u toku radnog vremena, i to je sve što se tiča odmora u toku dana na radnom mjestu. Postoji i godišnji odmor u trajanju od 18 dana plus u zavisnosti od dužine radnog staža. Nema obavljanja telefonskih poziva koji se ne tiču direktno posla. Nema fušarenja i driblanja. Traži se 100% radna ozbiljnost i posvećenost. Svako povećanje produktivnosti, prekovremeni rad i uštede u radu se nagrađuju od strane poslodavca. Radnik ne prenosi stečeno znanje kod poslodavca-drugom poslodavcu koji obavlja konkuretnu djelatnost. Radnik se bori za svoju firmu jer mu ona donosi hljeb na sto i on to poštuje.
  2. POSLODAVAC: Poslodavac obavlja onu privrednu aktivnost za koju je procjenio da od nje može praviti profit. On je oslobođen od države svih nepotrebnih taksi i poreza i plaća samo osnovne stvari: minimalne poreze na promet državi i doprinose za radnike koji ne prelaze 20% od bruto plate. Takođe, ukupna suma od njegove bruto dobiti koju plaća državi ne prelazi preko 20%. On je motivisan da ulaže jer mu država uzima malo novca, pogotovo u poređenju sa okolnim zemljama. On je prinuđen da neprestano ulaže u svoje radnike i tehnologiju jer sve više drugih poslodavaca-konkurenata dolazi na naše tržište zbog izuzetno povoljnog i stimulativnog privrednog ambijenta. Time se uvećava ukupna konkurentna moć domaće privrede i podiže standard svih građana što dalje povećava kupovnu moć stanovništva koje se preorjentiše na sofisticiranije oblike proizvodnje i zanimanja čime dolazi do ukupnog tehnološkog i kulturnog napretka društva.
  3. DRŽAVA: Država se povlači iz privrede i posvećuje se vladavini prava. Ona plaća jedino pravosuđe, minimalan broj radnika u upravi, uključujući i policiju, te isplaćuje korisnike socijalnih osiguranja koji su uplaćivali prethodno doprinose. Ubuduće tu funkciju imaju privatni fondovi osiguranja i država sa tim nema ništa. Država striktno vodi računa o tome da pravosuđe funkcioniše na najbolji mogući način, da se predmeti završavaju u najbržem mogućem roku i da samo najbolje rangirani pravnici dolaze na pozicije sudija i tužilaca. Rangiranje se vrši na osnovu ispita pred komisijom koju čine renomirane sudije iz Njemačke, Švajcarske i Francuske. Svako nepoštovanje zakonskih normi od strane poslodavaca i radnika se pod hitno sankcioniše sudski. Pravila igre važe jednako za sve i svi su jednaki pred zakonom. Država nema uticaj na ekonomiju i ne kontroliše više od 10% od bruto društvenog proizvoda čime se onemogućuje uticaj politike na ekonomiju i društvo, te najbolji i najsposobniji ljudi ne idu više u politiku nego na tržište.
Komentari
Twitter
Anketa

Treba li napraviti još migrantskih centara u BiH kako bi se pomoglo vlastima Unsko- sanskog kantona?

Rezultati ankete
Blog