Dejan Vuković

Po čemu Republiku Srpsku znaju u svijetu?

Nažalost, malo ko van granica Evrope je uopšte čuo za Republiku Srpsku, naravno, ukoliko se zbog profesionalnih razloga ne bavi prostorom Balkana. To je jedan problem kad je nekakvo pozicioniranje i brendiranje (kako se to danas voli reći) Republike Srpske u međunarodnoj javnosti u pitanju. S druge strane, daleko veći problem jeste u tome što nas oni koji znaju nešto o nama-znaju uglavnom po lošem. 

Naime, zapitajmo se iskreno: šta je ko o svijetu mogao da čuje o nama? Na osnovu kojih i kakvih informacija su ljudi u inostranstvu sticali informacije o nama? Dobro, jasno je da je za vrijeme rata antisrpska propaganda, pogotovo u zapadnim medijima, uradila svoje i time smo u značajnoj mjeri satanizovani. No, postavlja se pitanje šta smo to mi sami uradili u proteklih gotovo dvadeset godina nakon rata da promjenimo lošu sliku o sebi? Možda je još bolje pitanje: da li je nama uopšte važno kako nas vide u svijetu?

Koje smo to pozitivne događaje kreirali u zadnjih dvadeset godina, a koje bismo mogli predstaviti svijetu oko nas? Koje smo to naučnike dali? Koje muzičare? Koje sportiste? Da li mi uopšte kao društvo stvaramo bilo šta sem novih stranaka i političara?

U nedostatku gorenavedenoga, činjenica je da nas znaju po:
- ratovima,
- endemskoj korupciji,
- materijalnoj zaostalosti
- mnoštvu haških optuženika i osuđenika (koliko god mi imali primjedbe na objektivnost suda u Hagu)
- primitivnim i bahatim političarima
- političkim i društvenim problemima u kojima se neprestano nalazimo.

Dosta je nezgodno pričati o tome da nas stranci znaju samo po lošim stvarima a pri tom ne činiti bilo šta da se ta slika promjeni. Bošnjaci i Albanci pogotovo, a u zadnje vrijeme to radi i Srbija, pokazuju nam kako se popravlja međunarodni imidž. To nije samo angažovanje skupih lobističkih kuća po svijetu, a čemu smo mi pribjegavali i time na netransparentan način trošili novac poreskih obveznika, to je više naporan i dugotrajan posao suštinskog mjenjanja našeg društva. Odnosno, nije poenta da druge lažemo kako smo mi, eto, mnogo fini, dobri i pametni, već da neprestano zaista radimo na tome da se poboljšamo i da druge informišemo o tome. A da bi takvo informisanje zaista bilo relevantno onda moramo da imamo iza sebe kakve-takve, ali ipak čvrste rezultate.

Dakle, ne moramo (to i nije moguće) da odmah napravimo nekakva marketinška čuda, već da počnemo da prihvatamo civilizacijske norme koje karakterišu moderna napredna društva (riječ je o vladavini prava, profesionalizaciji javne administracije, usvajanju demokratskih standarda u javnom životu i sl.). Samo na taj način ćemo imati šta da kažemo o sebi, odnosno neće nas biti sramota da se predstavimo drugima.
U suprotnom, u svijetu koji će biti sve više globalizovan i u kojem je sve povezano, i dalje ćemo biti puki objekat kojim će drugi da upravljaju onako kako nađu za shodno, a teško da će neko biti posebno prijateljski nastrojen prema zajednici koja se globalno posmatra kao primitivna i, što ne reći, varvarska. Time će naš položaj postajati sve teži i teži, a naši najbolji mladi ljudi će sve više i više napuštati zemlju, ostavljajući nas time bez našeg najdragocjenijeg resursa. To nisu pesimistička viđenja, to je naša realnost ako se nešto ubrzo ne promjeni u pozitivnom smjeru.

Prema tome, bilo bi dobro da počnemo voditi računa o tome kakvu sliku šaljemo o sebi. Neće biti dovoljno samo da se našminkamo da bismo se bolje „prodali“, biće neophodno znatno ozbiljnije prihvatiti se posla.  

Komentari
Twitter
Anketa

Kada bi imali dovoljno novca za kupovinu novog automobila, koji automobil biste kupili?

Rezultati ankete
Blog