Emil Vlajki

Pravni načini osamostaljivanja Republike Srpske

1. Svjesni činjenice da je usitnjavanje, razbijanje neke državne zajednice dovodi u nepovoljan ekonomski položaj novonastale državice, a uzimajući kao neospornu činjenicu međunarodno priznatu realnost BiH, bilo bi najoptimalnije kada bi se unutar ove zajedničke države počeli uspostavljati istinski građanski odnosi, umjesto sadašnjih refeudaliziranih, gdje bi politika bila u službi ekonomije čiji bi razvoj omogućio prosperitet cjelokupne državne zajednice.

Nažalost, militantni i dominirajući vrhovi najbrojnijeg naroda, pokušavaju da na vjersko-nacionalnim osnovama, a potpomognuti dijelom 'međunarodne zajednice' (MZ), i rušeći izvorni Dejton, ostvare svoju dominaciju na cjelokupnom teritoriju BiH u cilju stvaranja teokratske države, sistema inkopatibilnog sa građanskim osnovama i praksom civilizacije Zapada. 

Ova agresivna politika u cilju dominacije najbrojnijeg naroda ima slijedeće karakteristike:

-      neprekidno isticanje navodne genocidnosti srpskog naroda, navodne genocidnosti Republike Srpske i navodne genocidnosti Srpske pravoslavne crkve;

-      neprekidno isticanje srpskog naroda u BiH kao navodnog agresora;

-      Neprekidno isticanje stava kako će najbrojniji narod u BiH od sada apsolutno odlučivati o sudbini cjelokupne Bosne i Hercegovine;

-      neprekidno traženje načina da se, na lažan način, putem političkog inženjeringa ostvari reprezentativna dominacija najbrojnijeg naroda u općinskim, gradskim, entitetskim i državnim parlamentima;

-      neprekidno miniranje svih napora Republike Srpske da poboljša svoju ekonomsku, a time i socijalnu situaciju;

-      neprekidno traženje od 'MZ' da ukine izvorni Dejton, centralizira BiH kako bi najbrojniji narod ostvario svoju dominaciju nad cjelokupnom BiH po sistemu „jedan čovjek – jedan glas“.

      Ovo stanje stvari je protivno svim demokratskim tradicijama Zapada i neprihvatljivo za građane i vodstvo Republike Srpske koji odbijaju ove neljudske metode porobljavanja jednog naroda i koji nikada ovu dominaciju neće dozvoliti.

2. Narod Republike Srpske ima svoje dostojanstvo i apsolutno je privrženo pravnom razrješavanju svih problema i situacija. Iako je već niz godina izvrgnut ovakvom nehumanom tretmanu, on nije avanturistički raspoložen. Drugim riječima, on neće dozvoliti bilo kakav potez koji bi mogao značiti trenutno osamostaljenje ili odcjepljenje, na primjer, kosovskog tipa.

Ali to ne znači, da se ne želi osamostaliti u odnosu na neljudski i ne-legalni tretman kojem je podvrgnut.

Konkretno govoreći, on se želi osamostaliti u smislu legalnog povrata svega izvorno dejtonskog kojeg mu je 'MZ' omogućila Dejtonskim sporazumom, a što je potvrđeno potpisima svjetskih velesila, kao i potpisima regionalnih sila: Hrvatske i Srbije.

Narod Republike Srpske ne želi ništa više od onog što mu je Dejtonom dato, ali ni ništa manje!

Podsjetimo se, u osnovnim crtama, kako se ovaj narod postepeno, ali nasilnički razvlastio od dejtonskih principa:

-      prvo, napomenimo da, „sve državne funkcije i ovlaštenja koja u ovom ustavu nisu izričito dodijeljena institucijama BiH, pripadaju entitetima“, član 3.3.a Ustava BiH.

-      po Dejtonskom sporazumu, po Ustavu, nadležnosti BiH se mogu podijeliti u tri grupe:

a)     politike (vanjska, vanjsko-trgovinska, carinska, za useljavanje, izbjeglice i azil, monetarna);

b)    propisi (useljavanje izbjeglica i azil, te reguliranje saobraćaja  između entiteta, donošenje izbornog zakona;

c)     radnje i postupci (financiranje ustanova i međunarodnih obaveza BiH)

Dakle, nije bilo nikakvih nadležnosti za vojsku, policiju, sudstvo, financije, itd.

Sve u svemu, od sedam institucija BiH, intervencionističkom politikom i aktima Visokih predstavnika, došlo se do sedamdeset institucija BiH!!!. Ovo je bio rezultat prijenosa nadležnosti sa nivoa entiteta, preko nametanja, pritisaka i ucjena. Napominjemo, da šezdeset osam nadležnosti preneseno, od kojih su svega tri prošle skupštinsku proceduru, dok ih je šezdeset pet nametnuto.

Ili, uzmimo Odluku o navodnoj ustavnosti Suda BiH koja je donesena preglasavanjem dvaju konstitutivnih naroda, Hrvata i Srba (četiri glasa), od strane Bošnjaka (2 glasa) plus tri glasa stranih sudija. Ovakvih glasanja na štetu Hrvata i Srba bilo je nekoliko.

Napomenimo, da Sud BiH ne postoji u Ustavu, te da je jedini pravni način uspostavljanja ove institucije, revizija Ustava BiH.

Ovom nasilničkom praksom od kojih je dato samo nekoliko primjera, pokazuje se, da je BiH, a posebno Republika Srpska, KOLONIJA jednog dijela MZ i da takav kolonijalni odnos potire demokraciju, parlamentarizam, ljudska prava, te međunarodno pravo i odnose.

3. Republika Srpska je spremna ustati u zaštitu i povrat svojih, nasilno oduzetih, prava izvornog (slova) Dejtona na miran i dostojanstven način, preko svojih legalnih institucija, posebno Narodne skupštine o čemu postoji nacionalni konsenzus svih relevantnih političkih partija.

Iako je stvar hitna, ona to ne želi sama da uradi, ako već može imati i razumijevanje sa strane, razumijevanje koje bi trebalo da bude prihvatljivo za RS, brza i efikasna.

Komparativnom analizom, ustanovljeno je da je jedan dio Annexa 4., Ustava BiH, inspiriran Ustavom Sjedinjenih Država. Distorzije koje su nasilno izvršene nad Ustavom BiH, a koje su najviše nanijele štete Republici Srpskoj, omalovažile su duh i napore onih u SAD koji su se onovremeno trudili da prenesu konstitucionalna iskustva jedne nacije koja ima najstariju demokraciju modernog doba na svijetu.

Za pretpostaviti je, da oni koji su do sada reprezentirali ovu veliku silu, nisu na najbolji način obavještavali ključne američke institucije o onome što se dešavalo u BiH, i posebno, ne o maćehinskom odnosu prema Republici Srpskoj.

Zato bi nam razumijevanje za preispitivanje prenesenih nadležnosti od onih koji su dijelom njihovi duhovni tvorci, a kao priprema za buduće skupštinske rasprave i eventualne kompromise, dobro došla.

4. Stavljamo na znanje zapadnom dijelu 'međunarodne zajednice' da, ukoliko kod brojno najvećeg naroda u BiH, prevlada militantni fundamentalizam, da Evropa nikada neće prihvatiti takvu državu, iz istih razloga zbog kojih ne prihvaća ni Tursku. Možda politički vrhovi bošnjačkog naroda i nisu zainteresirani za EU, nego samo za NATO (Izjava Tihića od prošle godine) jer im to, po svoj prilici, osigurava dominaciju Turske i islama na ovim područjima.

Ali građani RS, koji apsolutno poštuju vjerske i civilizacijske tekovine svih drugih civilizacija, ne mogu, po prirodi stvari, pristati na tu varijantu. Oni hoće da budu dio Evrope, a ne dio islamskog svijeta.

U tom slučaju, istinsko osamostaljenje Republike Srpske se nameće samo po sebi i za nadati se da će Zapad za to imati sluha i pomoći RS da kroz ovakvu odluku postane dio građanskog svijeta.

A nadati se, ipak, da do rascijepa BiH neće doći, da će se izvršiti tranzicija ove zemlje, i posebno bošnjačkog dijela, prema građanskom, a ne teokratskom društvu i da će sva tri naroda naći načina da ožive nekadašnji suživot, komšijstvo i mješovite brakove, te da ćemo zajedničkim naporima stići do Evrope.

(emilvlajki.blogspot.com

Komentari
Twitter
Anketa

Da li biste prije radili u javnom preduzeću za 1000 KM ili u privatnoj firmi za 1500 KM?

Rezultati ankete
Blog