Dragan Čavić

Vlada RS ukinula Agencije za vode zbog tajkunskih interesa

Prije nepune četiri godine Republika Srpska bila je pogođena teškim poplavama koje su naročito bile izražene duž rijeke Drine, a posebno u području Semberije, u širokom obuhvatu gdje se Drina ulijeva u Savu. Najviše je postradao grad Bijeljina.

Vlada RS na čijem je čelu u to vrijeme bio Aleksandar Džombić je već u 2011. godini aplicirala za povoljan kreditni aranžman kod Evropske banke za razvoj („Projekt hitne pomoći i zaštite od poplava“). Banka je kredit odobrila, a Narodna skupština RS donijela je i Odluku o zaduženju za ove namjene od 55 miliona Evra.

Kredit je postao operativan već u ljeto 2012. godine poslije odluke Parlamentarne skupštine BiH. Projekat je radilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, a u njihovo ime listu prioritetnih intervencija na sistemu za zaštitu od poplava utvrdila je Agencija za vode vodnog sliva Save koja je u to vrijeme postojala.

Nažalost, sredstva iz ovog kredita do danas nisu iskorištena izuzev u rijetkim slučajevima kao što je to kod opštine Derventa, koja je 2010. godine imala teške posledice poplava, ali su ažurno izradili projekte zaštite i iz ovih kreditnih sredstava izvršili radove na sistemu zaštite od poplave tako da su 2014. godine na višem nivou vode, nego što je to bilo 2010. godine, prošli bez šteta i poplavljenih područja svoje opštine.

Ista Vlada RS, na čelu sa Aleksandrom Džombićem, predložila je Narodnoj skupštini RS Zakon o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama koji je i usvojen u decembru 2012. godine i objavljen u Službenom glasniku RS broj 121 od 25.12.2012.godine. Zakon je dobar i da je proveden u periodu od tada do danas štete od poplava bile bi manje najmanje za 40 %.

Na osnovu prethodno navedenog Zakona već u februaru 2013. godine ista Vlada RS na čelu sa Aleksandrom Džombićem je usvojila Plan odbrane od poplava u Republici Srpskoj u 2013. godini, koji je objavljen u Službenom glasniku RS broj 20 od 12.03.2013. godine.

Ovaj Plan je sadržao 35 mjera.
A onda je došla SNSD-ova politika „nove energije“ sa Željkom Cvijanović na čelu, formirana je nova Vlada RS i sve prethodno konkretno urađeno na pripremi sistemske odbrane od poplava palo je u vodu.

U toku 2014. godine nije ni donesen Plan odbrane od poplava u Republici Srpskoj, iako je to bila zakonska obaveza Vlade RS.

U Službenom Glasniku br. 32., od 18. Aprila 2013. godine, objavljena je Odluka o osnivanju Republičkog štaba za vanredne situacije na osnovu obaveza iz Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama (Članovi 18; 40; 42 i 43) i u skladu sa odredbama ovog Zakona Štab je imao 24 člana po funkciji, od kojih je samo predsjednica vlade i ministar policije bio iz reda ministara u Vladi RS, a ostala 22 člana bila su iz reda pomoćnika u raznim ministarstvima Vlade RS, Republičke uprave civilne zaštite RS, Crvenog krsta RS, Instituta za javno zdravstvo RS, Javne ustanove Vode RS, Javnog preduzeća Putevi RS i Republičkog hidrometerološkog zavoda RS.

Potpuno suprotno Zakonu, Željka Cvijanović je tokom poplava u maju 2014. godine poništila prethodnu odluku i formirala novi Štab, kojeg su činili 16 ministara iz Vlade RS, odnosno Vlada RS je u stvari postala Štab.

Umjesto efikasnog štaba dobili smo Štab za promociju „patriotizma, brige i solidarnosti“ SNSD-a, DNS-a i SP-a, pa je podatke o količini padavina i rastu vodenog talasa u rijekama javnosti saopštavao predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojičić umjesto direktora Republičkog hidrometerološkog zavoda RS koji je morao biti u ovom Štabu, ali budući da je ovo izborna godina moralo se prikazati da najveću brigu za ugrožene građane vode ministri vladajućih stranaka.

U nastojanju da se smanje budžetski rashodi i ostvare uštede u budžetu, vlasti SNSD, DNS i SP su krajem 2012. godine donijele odluku o rasformiranju postojećih Agencija za vode vodnih slivova Save i Trebišnjice i postojećih vodoprivrednih preduzeća, kako bi se izvršilo njihovo spajanje u novu 54. republičku ustanovu pod nazivom Javna ustanova Vode Srpske.

Na taj način su napravili opštu konfuziju u javnim agencijama i preduzećima čija je osnovna briga sprečavanje poplava.

Iako su poplave 2010. godine uticale na početne aktivne korake ka izgradnji efikasnog sistema za zaštitu od elementarnih nepogoda, vlasti RS su napravile čitav niz improvizacija i pogrešnih koraka koje su za rezultat imale potpunu nespremnost Republike Srpske za minimum efikasne reakcije na prirodnu nepogodu daleko manjih razmjera, a kamoli ovakve katastrofične, koja se desila u maju 2014. godine.

Kada se tome doda podatak da Civilna zaštita RS postoji samo na papiru i kao budžetska stavka. za koju se godišnje odvaja iz budžeta RS 5 miliona KM od čega oni troše 95 % na plate zaposlenih, kao i podatak da u većini lokalnih zajednica nije ništa bolje stanje u organizaciji i pripremljenosti na sprečavanju i sanaciji šteta nastalih prirodnim nepogodama, uz činjenicu da je vlast Milorada Dodika u svakom svom mandatu sistematski uništavala Robne rezerve RS (Ranije Agencija, a sada Javno preduzeće) bezprizornom pljačkom (u ovoj instituciji poplavu su dočekali sa rezervama hrane manjim od rezervi jednog jačeg minimarketa), potpuno je jasno da su ogromne štete bile neminovne.

Crna hronika „papirne“ pripreme za zaštitu i spasavanje u vanrednim sistuacijama i faktičke i nevjerovatne neodgovornosti i nonšalantnosti kada se vanredna situacija desila, završava se, nažalost, i gomilom improvizacija u setu od 10 zakona koje je Vlada RS predložila Narodnoj skupštini RS na posebnoj sjednici, od kojih je najvažniji Zakon o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske.

Suština ovih zakona je u namjeri da se hitno namaknu pare kako bi se ovaj Fond osposobio da podijeli finansijsku pomoć za obnovu poplavljenih kuća sa po 5.000 KM po domaćinstvu, izdavanjem nekih vaučera koji se u navedenim zakonima nigdje ni ne spominju, a kamoli da se detaljno obrađuju - kako će izgledati i pod kojim kriterijumima i po kojim prioritetima će se raspoređivati korisnicima.

Umjesto da se pare većinski obezbjeđuju iz ušteda u budžetu, smanjenjem troškova svih administracija - od opština do nivoa RS i BiH, Vlada Željke Cvijanović je odlučila da se pare obezbjede novim nametima i to slijedećim redom :
Novi doprinos od 3% na sve plate u RS
Doprinos na teret penzija u iznosima od 1 KM do 5 KM
Povećanje za 30% poreza na vozila i motocikle pri registraciji
Povećanje za 50% poreza na lovačko i trofejno oružje
Povećanje za 400% poreza na lično naoružanje
Nova posebna taksa na teret nekih poslodavaca od 250 KM
Uvođenje opterećenja na svakih KWH proizvedene električne energije, što će dovesti do poskupljenja električne energije
Uvođenje nasilne naplate Poreza na imovinu zakonskim prevođenjem poreskog računa u izvršnu ispravu, što je sigurno suprotno Ustavu RS (Ustavni sud RS je poništio raniju identičnu praksu sa RTV preplatom)

Za prethodne nove namete nema izuzetaka, plaćaju ih i poplavljeni i nepoplavljeni.

Razumna je potreba da se hitno preduzmu mjere za sanaciju šteta i upravo zbog toga lično sam sačinio pismo predsjedniku Narodne skupštine RS Igoru Radojičiću još prije dvije sedmice tražeći od njega da iskoristi zakonsko pravo i zatraži od Vlade RS da podnese izvještaj o svemu što se događalo prije, tokom i poslije katastrofalnih poplava, kao i da pripremi prijedloge mjera kojima će se hitno intervenisati prema postradalima ali i pripremiti mjere dugoročnog karaktera kojima će se spriječiti ponavljanje ovakvih nesreća.

Umjesto odgovora na ovo pismo održana je sjednica Skupštine RS na kojoj je doneseno 10 zakona kojima se uvode novi nameti građanima, a ne vlastima.

Posebna priča kojoj ću posvetiti dužnu pažnju tiče se ugašenih i uništenih Agencije za vode vodnih slivova Save i Trebišnjice i Vodoprivrednih preduzeća Sava i Semberija.

Preduzeća VP „Sava“ a.d. Gradiška i VP „Semberija“ a.d. Bijeljina su Odlukom Vlade Republike Srpske proglašena kao strateška preduzeća od posebnog značaja za Republiku Srpsku (“Sl.glasnik RS“, br. 28/08). Strateška uloga ova dva preduzeća, ogledala se u sprovođenju radnih aktivnosti koje se planiraju u Glavnom operativnom planu odbrane od poplava, koga na početku svake godine donosi Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u skladu sa članom 230. Zakona o vodama („Sl. glasnik RS,“ br. 50/06, 92/09). Pored strateških zadataka ova dva preduzeća su obavljala tekuće i investiciono održavanje vodoprivrednih objekata u zavisnosti od potreba, što je bilo regulisano procedurom ugovaranja usluga sa Agencijom za Vode oblasnog riječnog sliva Save.

Ova dva preduzeća imaju stogodišnju tradiciju i iskustvo u održavanju sliva rijeke Save.Vodoprivredno preduzeće "Sava" AD je održavalo veliki broj vodoprivrednih objekata, koji su namijenjeni za odbranu od poplava i zaštitu od štetnog dejstva voda na području opština Gradiška, Srbac i Kozarska Dubica, a VP Semberija na području regije Semberija.

 
 
 
 

Lista prvih deset akcionara VP „Semberija“ AD Bijeljina – u likvidaciji

Počevši od 2010. godine primjetan je pad poslovnih aktivnosti kao posljedica slabljenja opštih ekonomskih aktivnosti i gubljenja poslova tekućeg i investicionog održavanja vodoprivrednih objekata. Vlada RS je zadužila Agenciju za vode oblasnog riječnog sliva Save (Zaključkom Vlade RS od 16.06.2011. godine) da na javnom vodnom dobru i vodnim objektima, zbog njihovog značaja, primjeni posebne mjere bezbjednosti i da u skladu s članom 5. b) Zakona o javnim nabavkama zaključi ugovore o tekućem i investicionom održavanju vodnih objekata i sistema (nasipi, kanali, crpne stanice i uređenje vodotoka), sa vodoprivrednim preduzećima Republike Srpske.

Međutim ova dva preduzeća su ugovorila samo dio tih poslova. Čak se dešavalo da im nije dostavljan poziv da dostave ponudu za izvođenje radova u postupku prikupljanja ponuda po većem broju ugovorenih poslova, na što su ova dva preduzeća konstantno upozoravala. VP„Sava“ a.d. Gradiška i VP „Semberija“ a.d. Bijeljina su od 2009. godine ušla u zonu poslovanja sa gubitkom, koji je nastao zbog smanjenog obima posla i smanjenja prihoda, usljed nedovoljno ugovorenih poslova od strane Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save.

 
 
 

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Sl. glasnik RS“, br.121/12), promijenjena je organizacija upravljanja vodama, na način da se umjesto Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save i Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice, koje se gase, uspostavlja Javna ustanova „Vode Srpske“, i na osnovu navedenog pravnog okvira, i skladu sa Zakonom o sistemu javnih službi (Sl. glasnik RS“, br.68/07 i 19/12) Vlada RS, na sjednici održanoj dana 11.01.2013.godine donosi Odluku o osnivanju Javne ustanove „Vode Srpske“, sa sjedištem u Bijeljini.

Odlukom o osnivanju Javne ustanove “Vode Srpske”, predviđeno je da će preuzeti nadležnosti agencija za vode, kao i radnike ove dvije agencije.

Pored navedenog, propisano je da JU „Vode Srpske“ preuzme i zaposlene radnike u preduzećima iz oblasti voda sa većinskim državnim kapitalom, koji rade na objektima RS (crpne stanice, nasipi ustave i slično). Iako je propisano preuzimanje samo radnika koji rade na objektima RS (crpne stanice, nasipi ustave i slično), JU “Vode Srpske“ su preuzele sve radnike i iz ova dva preduzeća, osim direktora. Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save ima 39 zaposlenih, Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice ima zaposlenih 7 radnika i funkcionišu u sastavu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Pored ovih 46 radnika, JU “Vode Srpske“ preuzima i 36 radnika preduzeća VP „Semberija“ a.d. Bijeljina i oko 95 radnika VP „Sava“ a.d. Gradiška, što znači da će ukupni imati zaposlenih oko 177 radnika, bar po ovim brojkama, izuzev ako broj nije u međuvremenu povećan sa nekim od „zaslužnih“ stranačkih aktivista.

Kako je Odlukom o osnivanju Javne ustanove “Vode Srpske”, predviđeno da će ista preuzeti nadležnosti Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save i Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice, to znači da će većina ovih radnika biti admistrativni radnici, manji dio radnika će biti raspoređen na čuvanju vodoprivrednih objekata (crpne stanice, nasipi ustave i slično), što će u konačnici dovesti da će JU “Vode Srpske” većinu svojih poslova usmjeriti u davanju poslova održavanja vodoprivrednih objekata privatnim licima.

JU „Vode Srpske“ je preuzela i 131 radnika koji su radili u ova dva vodoprivredna preduzeća, a koji će od sada obavljati uglavnom administrativne poslove. Građani RS će plaćati iz bužeta prevelik broj zaposlenih radnika, a JU „Vode Srpske“ će se starati da poslove održavanja nasipa i ostalih vodozaštitnih obejkata dobijaju firme bliske vlastima.

Potrebno je istaći da JU „Vode Srpske“ ne preuzima opremu ova dva vodoprivredna preduzeća (bageri, plovni objekti i slično), već će sva njihova imovina biti rasprodana u procesu likvidacije. Ova dva VP preduzeća su bila posebno opremljena sa velikim iskustvom u gradnji, rekonstrukciji i održavanju objekata za zaštitu od voda. Finansirala su se od sredstava Agencije za vode, a putem dobijenih poslova (izgradnja i održavanje objekata za zaštitu od voda). Pored toga bili su osposobljeni i za vađenje šljunka i pijeska, što se posmatra kao čišćenje i produbljivanje korita rijeka, a koji su prodavali na teritoriji BiH i Hrvatske.

Upravo, jedan od razloga njihove likvidacije je, između ostalog, ogroman finasijski interes domaćih tajkuna u domenu vađenja šljunka, gde su ovim potezom (likvidacija) eliminisali konkurenciju u vidu ovih državnih preduzeća sa stogodišnjom tradicijom (neka od privatnih preduzeća zainteresovanih za ovu oblast preuzela su poslove vađenja pijeska i šljunka -revizorski izvještaj Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save za 2011. godinu).
Na ovaj način su čelni ljudi JU Vode Srpske (bivša Agencija) dobili odriješene ruke u mahinacijama na tenderima u ovoj oblasti, gdje su im ova VP preduzeća predstavljala samo smetnju za lično bogaćenje.

JU Vode Srpske gro svoje aktivnosti zasniva na poslovima vađenja pijeska i šljunka (davanje dozvola i biranje izvođača ovih radova) dok su poslove izgradnje novih nasipa, koji su preduslov zaštite od poplava, apsolutno zanemarili.

Ovakav koncept orgnizovanja u vodoprivredi je poptuno nakaradan uzimajući u obzir iskustva u Srbiji koja poseduje nekoliko izrazito jakih vodoprivrednih preduzeća, koja su opstala, između ostalog, iz razloga što je država Srbija uvidjela njihovu važnu ulogu u ovoj oblasti.

Ta preduzeća su Javno vodoprivredno preduzeće (JVP) Srbijavode, JVP Vode Vojvodine i JVP Beogradvode.

Skupštine akcionara preduzeća VP „Sava“ a.d. Gradiška i VP „Semberija“ a.d. Bijeljina suusvojile odluke o pokretanju postupka likvidacije u decembru 2013. godine. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 L 026791 13 L od 19.03.2014. godine otvoren je likvidacioni postupak nad emitentom VP „Semberija“ a.d. Bijeljina.

Pored navedenog, iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je naloženo preduzeću VP „Sava“ a.d. Gradiška da iz svoje imovine isknjiži građevinske objekte koji se odnose na regulacije i kanale u iznosu od 7,5 milona KM i iste uknjiži na JU “Vode Srpske“ (iako je ta imovina u vlasništvu preduzeća), što nije u skladu za zakonskim propisima i neće moći biti izvodivo.

Zna se kojim se pravnim poslom može vršiti prenos vlasništva na nekretninama, a to u svakom slučaju nije Odluka Ministarstva.

U slučaju stečaja ili likvidacije sva imovina pravnog lica se rasprodaje, a nakon izmirenja obaveza ostatak se dijeli akcionarima srazmjerno njihovom učešću. To znači da će JU “Vode Srpske“ morati u procesu likvidacije ova dva preduzeća da kupi građevinske objekte koji se odnose na regulacije i kanale što će izazvati dodatni trošak, koji će platiti poreski obveznici.

Iz Izvještaja o reviziji finansijskih izvještaja Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save za 2010.i 2011. godinu, koju je radila Glavna služba za reviziju RS, konstatovano je da je na poslovima vezanim za procedure javnih nabavki dolazilo do drastičnog kršenja Zakona o javnim nabavkama, kao i mnogih drugih kršenja zakonskih propisa.

Rebalansom budžeta Agenciji su odobrena sredstva za 2011. godinu u iznosu od 9.014.000 KM i to:

rashodi za lična primanja 1.041.400 KM,
rashodi po osnovu korišćenja roba i usluga 5.537.277 KM,
grantovi 25.000 KM,
doznake na ime socijalne zaštite 400 KM,
izdaci za proizvedenu stalnu imovinu 1.605.900 KM,
izdaci za zalihe materijala, robe i sitnog inventara, ambalaže 6.900 KM i
izdaci za otplatu dugova 797.123 KM (neizmirene obaveze iz ranijih godina)

Budžet Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save u 2012. godini iznosio je 13.627.543 KM

rashodi za lična primanja 1.056.397 КМ,
rashodi po osnovu korišćenja roba i usluga 5.056.629 KM,
rashodi po osnovu utroška el. ener, komunalnih i komunikacionih i trans. usluga 249.375 KM
rashodi za režijski material 30.442 КМ
rashodi za tekuće održavanje 3.745.496 КМ
rashodi po osnovu putovanja i smještaja 67.485 КМ
rashodi za stručne usluge 872.950 КМ
ostali nepomenuti rashodi 84.049 КМ
izdaci za nefinansijsku imovinu 1.295.666 KM

 

Na poslaničko pitanje poslanika Vukote Govedarice, Klub poslanika SDS, od 5. septembra 2012. godine, Ministarstvo poljoprvrede, šumarstva i vodoprivrede dostavilo je listu ugovora Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save, na području za koje je nadležna, zaključenih tokom 2012. i 2011. godine, sa naznačenom vrstom nabavke. (link na kojem se može vidjeti odgovor Ministarstva)

Iz dobijenog odgovora napravio sam sledeću statistiku: 

 
 

Svi ugovori koje je potpisala ''Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save'' sa ova dva preduzeća u 2011. godini bili su sklapani na osnovu Zakona o Javnim nabavkama član 5.B.

Član 5. Zakona o javnim nabavkama propisuje ugovore na koje se ne odnosi Zakon o javnim nabavkama, a član 5. b. glasi: “ugovori čije izvršenje mora biti popraćeno posebnim mjerama sigurnosti, u skladu s relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama važećim u Bosni i Hercegovini“. Na osnovu člana 5. b. Agencija za vode je izbjegavala javni tender i dodjeljivala poslove po nahođenju. Vjerovatno se htjelo da se preko ovog člana dodjeli dio poslova VP preduzećima, kako bi ista kako tako funkcionisala.

Svi ugovori koje je potpisala ''Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save'' sa ova dva preduzeća u 2012. godini bili su sklapani direktnim sporazumom. Možemo primjetiti da 2012. godine nije raspisan niti jedan javni konkurs o izvođenju radova koje je plaćala Agencija za vode.

Kada se sve ovo na kraju sagleda, jasno je da smo mi društvo u kojem se normativno građenje sistema vrlo rijetko i praktično realizuje, kao i da uz mjere izgranje sistema u pravilu idu i mjere razgradnje sistema, posebno tipične za poslednjih devet godina vlasti na čelu sa glavnim šefom Miloradom Dodikom.

Štete koje su poslijedica katastrofalnih poplava nisu se mogle izbjeći zbog njihovog ekstremnog obima, ali su sigurno mogle biti daleko manje da su i lokalne i republičke vlasti iz poplave od prije 4 godine izvukle ikakvo naravoučenije.
I na kraju, od svakog pravila ima izuzetaka, tako da se može uvidjeti da je bilo onih koji su bez postojanja ozbiljnog sistema ipak svojim entuzijazmom učinili sve što su mogli da se spasu prije svega životi ljudi, ali i njihova imovina.

Komentari
Twitter
Anketa

Da li razmišljate o odlasku iz BiH u narednih godinu dana?

Rezultati ankete
Blog