Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Smogovci na križnom putu
Negdje iznad Slovenije.
“Poštovana gospodo nalazimo se na 15 minuta od slijetanja u Zagreb, molimo vas da vežete pojaseve i pripremite se za slijetanje.”
Niko Kovač: Ajde dečki glavu gore, nije sve tako strašno. Život ide dalje.
Srna: Šefe maštao sam da me sačeka 10 000 tisuća kockastih navijača, pa onda otvoren autobus, Trg Bana Jelačića, prima nas Bandić, Božanić, misa... O tome sam maštao i ništa.
Mandžukić: Ja se plašim da nas na aerodromu ne dočekaju sa pjesmom „Udri jače marijače“
Niko Kovač: Prekinite! Nismo to zaslužili.
Modrić: Ja sam maštao da nas dočekaju kao Gotovinu.
Jelavić: Mene bi u Čapljini dočekali možda ne kao Gotovinu, ali sigurno kao Kordića u Busovači. Zamisli ja izlazim iz auta, domoljublje u zraku, a dočekuje me ćaća, mater, rodbina, Ćović, Krišto i čitavo predsjedništvo HDZ. Biskup Perić drži misu...
Pletikosa: Ko je taj Kordić?
Modrić: Nemaš pojma ko je Kordić, jebote gdje ti živiš?
Pletikosa: U Rostovu.
Srna: Gdje je to?
Pletikosa: U Rusiji.
Jelavić: Sad mi je jasno što ne znaš za Kordića, ako još ostaneš u Rusiji počet ćeš igrati za Srbiju.
Pletikosa: Ne zajebavaj.
Olić: Ma što nas ne bi dočakali branili smo boje naše lijepe najbolje što se moglo.
Mandžukić: Bilo bi mi lakše da je Džo sa nama, on prati sva dešavanja među Hrvatima u Hrvatskoj, Bosni i dijaspori od 15. vijeka do danas.
Jelavić: Kordić ti je naš heroj i branič ovaj branitelj, kao i Džo, zato su ga osudili na robiju.
Pletikosa: Pa što su ga onda osudili kad je branič.
Modrić: Nije branič već branitelj. Pa što su osudili i Džoa, zato što je dobar branič i što je domoljub.
Srna: Pa ne mogu te osuditi zato što si domoljub, mora da je nešto skrivio u ratu?
Jelavić: Kako možeš nešto skriviti ako vodiš odbrambeno- domovinski rat u takvom ratu ne može napraviti ratni zločin.
Pletikosa: Nikako to fino piše u onoj deklaraciji iz Sabora.
Niko Kovač: Odkud ti to znaš?
Pletikosa: Čitao sam u tisku.
Olić: I ti svašta čitaš.
Jelavić: U pravu je Pletikosa kako možeš da ubiješ 116 osoba i civila u odbrambenom ratu?
Mandžukić: Ni ja ne vjerujem u to, tolika je efikasnost nevjerovatna.
Modrić: Ja ništa o tome ne znam, osim da mi je nedostajao Džo i na terenu i sada da mi sve to pojasni.
Niko Kovač: Žao mi je momci bili smo vatreni, sada smo smogovci.
