Cara Dara

6 razloga zbog kojih nije bitno za koga ćemo glasati ili kako sistematski uništavamo Republiku Srpsku

Čvrsto vjerujem da za koga god glasam(o), stvari se neće promjeniti ne zbog političara već zbog djece od kojih se uporno trudimo napraviti nesposobne, sebične i egocentrične ljude. Moglo bi se možda reći – baš onakve kakve imamo na vlasti. Osobine onih odozgo se savršeno reflektuju na one najmanje, dole, preko njima najbliže prizme – roditelja.

Kako?
1. Kupujući im skupu i markiranu odjeću tuđim parama. Pare od kredita nisu vaše pare. Kupujući skupo jer svi imaju, bez obzira što do 15.-og (pod uslovom da radite) plate više nema, stvarate iluziju normalnog života kroz ono najniže – materijalno. Isto to rade i političari. Malo parama od kredita, malo našim parama.

2. Oslobađate djecu bilo kakve odgovornosti za njihovo ponašanje. Dijete loše uči – knjige ne valjaju ili učiteljica ne zna svoj posao. Djeca nisu kriva. Zar to ne rade i ovi gore kroz svaku svoju izgovorenu riječ? Rješavaju se odgovornosti za sve, od visine penzija do elementarnih nepogoda. Ne plave brdovita naselja Banjaluke zbog loše i neodržavane kanalizacije, već zbog obilnih kiša.

3. “Sređujete stvari” za njih – u slučaju da nastavnici rade svoj posao, pa mezimče dogura do popravnog nekim čudom, zovu se svi mogući i nemogući kumovi, rođaci i prijatelji da bi se izbjegla sramota jer mali nije kriv, popustio je u učenju ali iduće godine će sigurno biti bolji. Da li je normalno zvati Ministarstvo prosvjete zbog intervencije i “malog koji je inače zlatan ali ne znam šta mu bi”? Mislite da postoji političar koji je imun na mito i korupciju koji mu dobrovoljno iskaču na svakom ćošku? Kakve veze koja je stranka u pitanju kad je princip isti.

4. Tamo gdje ne treba “bijete dječije bitke” a nema vas gdje treba. Koliko puta ste intervenisali rješavajući problem nečije lopte ili igračke? Sigurno jeste. Pustite djecu neka se sami bore za nju jer vi niste vaše dijete. Ništa mu/joj ne znači “socijalizacija” ako ste vi kao helikopter nad njim/njoj. Radije mu posvetite vrijeme kod kuće kad ono traži, umjesto da ga hipnotišete monitorom.

Zar nije isto kao sa političkom scenom kod nas – na društvenim mrežama se vodi rat do istrebljenja da bi se pokazalo koja politička struja je bolja i u pravu a kad treba uložiti napor i pokazati građansku odgovornost nema nikog.

5. Pravite Holivud od svakog događaja vezanog za dijete – pa prvi mu je rođendan, zašto ne potrošiti 1000 maraka na klovna, slatkiše, flašice sa imenom djeteta? Pa prvi dan u školi, seka je zaslužila baš tu haljinicu sa šljokicama koju ne d’o bog da podere? 18. rođendan? Pa to je IPAK nešto veliko, mogli bismo platiti neku estradnu zvijezdu da uveseli našu mezimicu nakon fotosešna kod profesionalnog fotografa. U slučaju da mislite da sam Spartanka i asketa kojoj joj žao potrošiti pare na svoje dijete, bacite oko i na ovaj tekst jedne mame, a i probajte se sjetiti svojih najboljih rođendana ili bitnih događaja u životu.

Sjećate se našeg dragog bivšeg gradonačelnika koji je presjecao vrpce prilikom otvaranja vrata od auta? Otvaranje prodavnice u Gašnici – tu su da to proslave.

6. Plašite se reakcije svog djeteta – glasno plakanje na javnom mjestu, temper tantrumi, tj.izlivi bijesa, samopovređivanje su dječije tehnike koju su dobile na značaju zahvaljujući nama. Prvi put kad ste popustili i pokazali da takve scene morate odmah prekinuti jer vas ljudi sa strane gledaju kao nesposobnog ili ne znam ni ja kakvog, napravili ste prostor za manevar. Identično je sa političarima…ali to je već sistemska priča. Samo dajte svoje podatke na predizbornim listićima i slikajte sa glasačkim, pustite sili da se razmaše. Navikli ste već kod kuće na to.

Mislite da je nenormalno porediti ponašanje političara i djece? Razmislite još jednom.
Kakav sistem vrijednosti ugrađujemo u glavice ako ih od malih nogu učimo da je sve dostupno i podređeno njima?

Koje sposobnosti, umne i fizičke, im razvijamo ako ih ne vodimo vani i posadimo pred računar?

Kakvu percpeciju na spoljni svijet im gradimo ako ne dopuštamo da se isprljaju jer je odjeća koju nose skupa?

Šta moraju oni sami da urade kad imaju mamu i tatu koji će to uraditi mjesto njih?

Sasvim pouzdano mogu reći na osnovu ovo malo znanja što imam o ljudskom ponašanju i mrve mozga kojeg se trudim da sačuvam i održavam u funkciji, da dok vaspitavamo djecu kao malo careve kojima je sve podređeno i dok kroz njih liječimo svoje komplekse NIKAD NAM NEĆE BITI BOLJE BEZ OBZIRA KOJA STRANKA JE NA VLASTI.

Nema te državne sile koja će sledećim generacijama umetnuti u glavu ono što su trebali njihovi roditelji da urade. Ne-ma.

Razmislite sledeći put kad princezici budete kupovali trenerku od 90KM a izrasće je za dva mjeseca.

Stisnite zube kad malac digne dreku i krene da lupa glavom od pod zbog bagera od 50 maraka.

Ne dajte malom beteru mobilni ni internet dok ne zagrije stolicu jer nije glup već lijen bez obzira koliko gradivo bilo obimno.

Jedino tako će se nešto promjeniti, a ostalo su finese.

Ovaj tekst sam napisala nakon razgovora sa nekoliko psihologa koji rade u osnovnim školama u Banjaluci i vaspitačima iz vrtića koji su svjedoci svega navedenog – od skupih mobilnih telefona kod prvačića do štiklica, da, cipelica sa petom u vrtiću.

Entitet naveden u naslovu je iz prostog razloga jer živim tu, a ne zbog velikosrpskih ideja. 6 razloga zbog kojih nije bitno za koga ćemo glasati ili kako sistematski uništavamo Republiku Srpsku

izvor: karadara.net

Komentari
Twitter
Anketa

Na šta najviše trošite novac?

Rezultati ankete
Blog