Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Golgota istine

I dok se o krstu na Zlatištu raspravlja najčešće sa dva aspekta, moralnog (Federacije BiH) i estetskog (Republika Srpska), ja čitavo vrijeme razmišljem kome je taj krst namijenjen? Srbima koji su stradali u Sarajevu, Srbima koji su stradali oko Sarajeva ili Srbima koji su stradali i u Sarajevu i oko Sarajeva.

Pođimo redom.

Prema riječima predsjednika Saveza logoraša RS Branislava Dukića, krst je podignut "u znak sjećanja na više od 6.500 ubijenih sarajevskih Srba".

Ako sam dobro razumio riječi Dukića, u Sarajevu je ubijeno 6500 Srba od strane Bošnjaka, Hrvata i Srba koji su se borili na strani Armije BiH.

S druge strane  direktor Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. vijeku Milivoje Ivanišević, tvrdi da je u Sarajevu ubijeno 7115 Srba i napominje da ima dokumentaciju, dokaze i izvore, elementarne podatke, a za većinu njih i od pet do deset izvora kao dokaz da su stradali. On je naveo da je moguće odstupanje  deset do 15 odsto od broja 7.115 ubijenih sarajevskih Srba, koji su, prema popisu stanovništva u aprilu 1991. godine, bili evidentirani kao stanovnici Sarajeva i deset sarajevskih opština.

Ako sam dobro razumio ovu izjavu,  u Sarajevu je od strane Armije BiH ubijeno između 7826 i 6400 Srba.

Prema istraživanjima Mirsada Tokače i njegovog Identifikaciono dokumentacionog centra, u Sarajevu je poginulo 3300 Srba, od toga 2202 kao vojnici vojske Republike Srpske, 400 u Armiji BiH i 698 civila. Slobodna Bosna br. 933 od 25.09.2014. godine.

Naravno  ovo nije problem metodologije, jer da postoji dobra volja, za 18 godina od kraja rata, ta metodologija se mogla odavno usaglasiti. Ovdje je problem istina, tj. odsustvo želje da se dođe do istine, koju će prihvatiti i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. 

Sasvim je jasno da neko opasno laže o broju ubijenih Srba u Sarajevu, a laže se da bi se živima manipulisalo. Pretvaraju nas u zombije koji se ne hrane mesom ljudi, već lažima o mrtvima i falsifikovanjem istorije.  

I zato krst na Zlatištu nije samo moralno ili estetsko pitanje, to je „spomenik“ razapetoj istini o proteklom ratu koju političari mrcvare i sakate po potrebi.

I zato Bože, ako smo već na Golgoti,  ne opraštaj im jer vrlo dobro znaju šta rade i zašto to rade!!!

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog