Poštovani ministre Kasipoviću,

Prije svega želim Vam puno sreće i uspjeha u 2015. godini. Posebno Vam želim puno sreće u unapređivanju oblasti pravosuđa.

Sigurno znate da je od prošle Vlade ostao novi prijedlog Zakona o advokaturi. Kao zainteresovano lice, pročitao sam ovaj prijedlog i naišao na očekivano. Odredbe vezane za uslove za upis u Imenik advokata, odnosno uslovi koje treba ispuniti da bi lice postalo advokat, ostali su netaknuti.

Šta je sporno kod ovih uslova? Članom 6. stav 1. tačka3) i 5) određeno je da advokat može biti lice koje ima položen pravosudni ispit i najmanje dvije godine rada na pravnim poslovima poslije položenog pravosudnog ispita.

Na prvi pogled ovo ne zvuči pretjerano rigorozno, ali pogledajmo šta to znači u praksi! Advokatski pripravnik kada položi pravosudni ispit trebalo bi da kod principala (advokata kod koga radi) postane stručni saradnik za pravna pitanja. U čemu je razlika između advokatskog pripravnika i stručnog saradnika? U dvije stvari: položenom pravosudnom ispitu i visini plate. Naime, stručni saradnik ne može da obavlja ništa više poslova za svog principala u odnosu na advokatskog pripravnika, ne može da ga mijenja u krivičnim postupcima, prekršajnim postupcima, itd., a plata stručnog saradnika mora biti duplo veća od propisane plate advokatskog pripravnika.

Dakle, zašto bi jedan advokat zaposlio saradnika umjesto pripravnika? Pa to i jeste problem - nema razloga! I jedan i drugi mogu obavljati iste poslove, ali stručni saradnik ima duplo veću platu od advokatskog pripravnika. Zato advokati nerado zapošljavaju stručne saradnike.

Zato se u praksi dešava da polaganjem pravosudnog ispita advokatski pripravnici postaju prekvalifikovani i ostaju nezaposleni, jer malo ko je voljan davati duplo veću platu od pripravničke za poslove koje može obavljati i advokatski pripravnik.

Šta je rješenje?

Da se izbaci suludi uslov da lice poslije pravosudnog ispita mora raditi još najmanje dvije godine na pravnim poslovima, da bi moglo da postane advokat. Mislim da ni naši advokati ne bi imali ništa protiv da se njihovim mladim kolegama omogući da lakše samostalno ulaze u posao. Država sigurno nema ništa protiv, jer od advokata će imati samo koristi (jer ništa ne dobijaju od države, a shodno primanjima, država dobija od njih). Pa šta je onda problem?

Ako je problem rješenje, evo kako su to pitanje regulisale zemlje u okruženju i Federacija BiH.

-Zakon o advokaturi FBiH, kad su uslovi za bavljenje advokatskom djelatnošću u pitanju, u članu 18. stav 1. tačka 4) propisuje da lice mora imati četiri godine radnog iskustva. Dakle nema uslova radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita. Napominjem da se pravosudni ispit mora polagati najkasnije 4 godine nakon što lice postane advokatski pripravnik, pa je teoretski moguće u FBiH odmah nakon pripravništva, odnosno položenog pravosudnog ispita postati advokat.

- Zakon o advokaturi Srbije u članu 6. kao uslov propisuje ,,samo“ položen pravosudni ispit (naravno da postoje i drugi uslovi, ali ne ovi koji su ovdje tema). Dakle, advokatski pripravnici čim polože pravosudni ispit mogu postati advokati.

- Isto kao i u Srbiji, ovo pitanje je regulisano Zakonom o advokaturi Crne Gore, u članu 5.

- Zakonom o odvjetništvu Republike Hrvatske član 48. stav 1. tačka 6. kao uslov propisuje da osoba nakon završenog pravnog fakulteta ima tri godine radnog iskustva u advokaturi, na sudu, tužilaštvu, pravobranilaštvu, ili 4 godine radnog iskustva na ostalim pravnim poslovima. 

Kao što vidimo, nigdje u okruženju ne postoji uslov da lice mora određeno vrijeme raditi na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita. Zašto onda naš Zakon onemogućava mladim pravnicima da postanu advokati i suptilno ih tjera da karijeru nastave u FBiH ili državama u okruženju? Zar zadržavanje mladih nije u interesu države? Zar povećavanje samozapošljavanja ne odgovara državi koja od toga ima samo finansijsku korist? Ako je tako, šta je onda razlog da ova odredba ostane na snazi?

Šta bi mogao biti razlog da ovaj uslov o(p)stane?

Jedino se, kao odgovor na ovo pitanje, javlja sigurnost građana koji traže pravnu pomoć. 

Ovaj argument bi imao smisla kada bi ove dvije godine nakon pravosudnog lica morala da rade u pravosuđu. Ali to nije slučaj, te dvije godine lice mora da radi ,,na pravnim poslovima“, što znači da, uz dužno poštovanje prema toj instituciji i ljudima koji rade tamo, to može biti i u pravnoj službi Pošta Srpske. Tako da ovaj uslov ne garantuje iskustvo u pružanju pravne pomoći niti bavljenje ,,pravnom praksom“.

Kako nema više očiglednih razloga da ovaj uslov ostane u Zakonu, a više je nego dovoljno razloga da se on ublaži ili skroz izbaci (po ugledu na neke zemlje u regionu), to moram apelovati na Ministarstvo da u narednoj godini obraduje sve advokatske pripravnike i one koji će to tek postati i omogući nam da se samostalno upustimo u bavljenje advokaturom. Rizik je samo naš, a ako uspijemo, država će imati višestruku korist.

Dozvolite nam da možemo samostalno da radimo, ne tražimo pomoć od države, samo da nam se ne odmaže. Dozvolite nam da ostanemo u Republici Srpskoj i kad položimo taj famozni pravosudni ispit. Dozvolite nam da živimo od svog rada i tako pomognemo i svojoj državi.

Ja znam da ovo nije goruće pitanje za Vaše ministarstvo, ali je svakako bitno i ne toliko komplikovano za riješiti. Nadam se da je 2015. godina u kojoj će se ovaj problem riješiti.

S poštovanjem,