Banja Luka ima novi grb! I meni se činilo kao istorijski momenat, a onda sam ga ugledao. Dva vola sa koride na zboru u Stričićima, čijim je rogovima Skupština grada ubola građane u obraz. Još uvijek niko ne zna da li su baš ta dva vola učesnici finalne borbe na pomenutom zboru, ali već postoji priča da su na grb grada dospjeli preko rodbinske veze. I ovoga puta, kao i uvijek, lideri su nastavili da vrše kreativno nasilje nad našim gradom zalažući se za one stvari koje narušavaju zdrav razum građana.
“Volovi” nisu bili jedini učesnici na konkursu, bilo je tu još prijedloga. Ruku na srce, nijedan od tih prijedloga nije najreprezentativniji, ali samo ovaj vrijeđa civilizaciju. Svi oni koji su pisali gradonačelniku i naknadno slali prijedloge, kako to inače biva, naišli su na ignorisanje. Među njima postoje oni koji se razumiju u heraldiku i principe koji treba da se poštuju prilikom izrade simbola grada, i svi dijele isto mišljenje – da ovaj grb treba biti odbačen.
Najrazumnije rješenje bi bilo ponavljanje konkursa, gdje bi se ostavilo dovoljno vremena za pronalazak nove ideje. Po svoj prilici, od toga neće biti ništa, jer gradonačelnik Banjaluke, Slobodan Gavranović poziva građane da “učestvuju na javnoj raspravi, ali da će konačnu odluku donijeti Skupština”. On indirektno predlaže da se građani pomire sa izglasanim rješenjem. Odnosno, građani bi trebalo da prihvate da se na njihove glave stave jarmovi prethodno skinuti sa volova zarad pojave istih na grbu.
Ostavljajući na stranu sva pravila heraldike, a uzimajući u obzir samo ta dva vola, može se utvrditi koja tačno stvar boli glavešine kada je Banja Luka u pitanju. Sa druge strane, Ustavni sud, koji je donio odluku o neustavnosti onog starog grba, može biti zadovoljan jer Ustav nije povrijeđen. Povrijeđeno je, međutim, srce svakoga ko voli ovaj grad. Tako je gradska uprava, prihvatanjem ovog idejnog rješenja, pokušala poništiti sve uspjehe naših sportista, stihove naših pjesnika, note Vlade Miloševića, borbu Veselina Masleše, djelo Tise Milosavljevića… Ovoga puta priliku su dobila dva privilegovana vola. Usput rečeno, jedan njihov dalji rođak, takođe vo, poslužio je Pikasu u čuvenom predstavljanju najezde fašizma. Neobuzdana snaga i neuračunljivost i jesu jedine stvari koje ove životinje simbolišu, ali to je zanemareno.
Glupo je misliti da je Banja Luka neuračunljiv grad. Na njenim ulicama se ne vidi neobuzdanost, ako zanemarimo pogled na gradsku upravu. Upravitelji se već ponose (n)ovim grbom, kao i doprinosom koji su dali da se Kočićev zbor već godinama održava na intelektualno poguban način. Oni djelo Petra Kočića ilustruju kroz borbe volova sa grba, zaboravljajući da on nije čovjek koji je imao rogove. On je volio svoj grad i zbog njegove odbrane je išao u zatvor. Nažalost, danas niko ne ide u zatvor zato što kaže da voli ovaj grad, jer ovi koji kažu da ga vole istovremeno napadaju njegove bedeme na grbu sa dva vola.
Svi odbornici u Skupštini grada koji su glasali za ovo rješenje nemaju savjest i viziju budućnosti. Njihova plata za dizanje ruke kojim je prihvaćeno ovo volovsko rješenje neće kasniti, dok sa druge strane oni koji predstavljaju grad na najbolji mogući način jedva sklapaju kraj s krajem. Tu prije svega mislim na uspješne pisce, studente i sportiste koji ovaj grad predstavljaju na međunarodnoj sceni.
Vjerovatno niko ne može da obuzda neobuzdanu Skupštinu. Pa je u narednom periodu normalno očekivati da se umjesto svake biste narodnih heroja i ostalih velikana postave biste volova pobjednika na okolnim koridama. Ovo su nova vremena, a ona imaju neke svoje, nove heroje. U slučaju novog grba, to su Rudonja i njegov drugar.
Dobra je stvar što način donošenja novog grba u građanima budi nezadovoljstvo. U njima se javlja želja da gledaju kako Beneš i Josipović ponovo nokautiraju, Borac ponovo pobjeđuje, Kočić opet pruža otpor. Samo, danas svi zajedno imaju iste protivnike – Volove našeg grada.
