Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Rusija je malo istočnije

Trenutno u Republici Srpskoj imamo na snazi novi Zakon o javnom redu i miru, a spremaju se Zakon o javnom okupljanju u Republici Srpskoj i Zakon o javnosti rada neprofitnih organizacija u Republici Srpskoj. Ako sve bude kako vlast priželjkuje, vrlo brzo ćemo imati sva tri zakona usvojena na radost svih paranoičnih autoritaraca Republike Srpske. Ta tri zakona imaju za cilj da uspostave kontrolu nas našim javnim govorom, javnim okupljanjima i javnim djelovanjem. 

Cilj sva tri zakona je jasan, kritiku vlasti i politiku odvojiti od građana, skloniti je sa ulica i javnog prostora i zarobiti je među četiri kućna zida i Narodne skupštine Republike Srpske, gdje SNSD, DNS, Socijalistička partija uz pomoć “papaka” imaju većinu. Vlast od nas želi napraviti majmune koji ništa ne vide, ništa ne čuju i ništa ne govore. Oni nam poručuju da se ne isplati boriti, jer to je demokratija i izbori su jedni mogući oblik demokratije, a političari jedini naši predstavnici.

Ipak, nije sve tako crno. Ovo je odlična prilika za restartovanje NVO sektora u Republici Srpskoj, ali samo u slučaju da prestanu sa kukanjem i samosažaljenjem i krenu napokon da se bore za ciljeve koje zastupaju.
Ovo je šansa da NVO sektor izgradi međusobnu solidarnost, povrati i učvrsti ugled među građanima, sruši mitove o gomili novca koju dobijaju da bi se borili protiv interesa Republike Srpske, da se pokaže hrabrost i odlučnost u borbi za svoje ciljeve.

Sa ova tri zakona vlast će uvijek moći da napada NVO sektor koji će, ako ostane razjedinjen, biti prilično lak zalogaj. Više neće biti samo prozivanja i etiketiranja, sada će vlast, po zakonu, moći da kažnjava i privodi pojedince, ali i zabranjuje rad organizacija. U slučaju da NVO sektor bude solidaran i spreman da jedni drugima pomognu svojim znanjem, ljudskim i materijalnim resursima, taj zalogaj vlast će teško progutati, a kamo li svariti. Solidarnost je njihova snaga, koja je mnogo veća nego što bilo koja NVO pojedinačno ima.
S druge strane, transparentnost NVO je preduslov za kreiranje povjerenja između njih i građana. Sada će napokon vlast biti garant istinitosti informacija o donatorima i količinama novca koje ove organizacije dobijaju. Napokon će prestati špekulacije o koferima punim para koje neprijatelji Republike Srpske troše za plaćanje domaćih izdajnika i stranih plaćenika. Porijeklo i trošenje novca je najmanje problem jer svaka ozbiljna NVO ne krije svoje donatore, već ih s ponosom ističe, a finansijske kontrole donatora su mnogo rigoroznije od kontrole države.

Naravno, NVO sektor ne može da nastavi da radi kao što je do sada radio (mlitavo, iz kancelarija i sa okruglih stolova). Sve to mora biti mnogo provokativnije i izazovnije, ne obazurući se na kazne i moguće posljedice. Oni treba da trče ka problemima, da provociraju i izazivaju da bi i probleme i sebe učini još vidljivijim i na taj način pokazali da im je stalo do boljitka ovog društva. Provokacija, incident i argumentovana kritika su put da se pokaže da su ova tri zakona apsurdna i loša za razvoj jednog demokratskog društva.

Vlast koja predloži da bi usvojila ova tri zakona, ne može biti partner NVO sektoru!!!
NVO sektor ne treba bježati od politike, jer sve je danas politika. Politika je i nezaposlenost i korupcija, i namještenje tendera i zapošljavanje rodbine i partijskog kadra, i mizeran dječiji dodatak, kao loše zdravstvo i katastrofalno školstvo. Ne treba se plašiti protesta, policije, sudova, ulice, kazni ili zatvora, zakon treba poštovati i obesmisliti ga kada je to god moguće. Ta hrabrost i provokativnost mora postati vidljiva jer će samo na taj način biti privlačne mladim ljudima, ali ne samo mladim, koji su nezadovoljni trenutnim stanjem u društvu. Jer, ako nemamo medije da bi govorili o politici, društvene mreže i ulica neka postane naš mediji.


Vlasti ne mora da voli NVO sektor ali mora da ga poštuje i sasluša, a poštovaće ga i slušati samo ako se plaši njihove moći. A moć NVO mora da leži u podršci građana, njihovoj doslijednosti, hrabrosti i beskompromisnosti u borbi za svoje ciljeve. Donatori su tu najmanje važni.
I, na kraju, NVO sektor mora shvatiti da ovo nije projekat već duga i teška borba, nenasilnim sredstvima, za slobodu govora, okupljanja i udruživanja. Vlast mora shvatiti da je Rusija tamo negdje istočnije.

Komentari
Twitter
Anketa

Gdje planirate doček Nove godine?

Rezultati ankete
Blog