Radmila Trbojević

Kad si ljut –broj do četiri, kad si jako ljut psuj. (M.Twen)

Ne psujem, jer brojim ne do četiri, nego do deset, ali više ne mogu izdržati da gledam ko bajagi ljutito, krajnje rezolutno lice Ranke Mišić, dok svim silama brani radnička prava, kolektivne ugovore, minuli rad, tople obroke, prevoz itd. onih s kojima o n a nema apsolutno nikakvu vezu, to lice puno empatije za napaćene radnike i drugu sirotinju u RS, neću reći kakvo lice, ne pada mi na pamet, pa da me žena tuži, ali se pitam zar baš niko od radnika u ovoj našoj napaćenoj privredi u Republici Srpskoj – nije mogao vršiti dužnost predsjednika Sindikata, nego baš ONA.

Izgleda da nije.

Ali to, naravno, nije tema ovoga bloga. Ono što sam napisala za Majkićku nedavno (pitanje morala) izgleda da se može preslikati i na borbenu R. Mišić, kojoj samo fali puška u rukama, pa da jadni narod zaista pomisli da se ona bori za ono što priča. Sličnost postoji, samo što ona još nije potpredsjednica RS, sa borbenim R. Salkićem, što ne znači da se ona ne može prihvatiti i posla potpredsjednice RS. Naprotiv! Političke kuglice, kao u bubnju loto igre – se mogu i tako složiti. Ne bi bilo prvi put!

Poenta ovoga mog osvrta na lik i djelo R. Mišić je nešto što drugi u svojim kritikama nisu spomenuli, a sigurno su uočili. U početku nehotice a kasnije sasvim namjerno - ja nekoliko godina registrujem garderobu Mišićeve - pratim, dakle, ne šta Ranka govori, jer to nema veze sa interesima i propadanjem radničke klase u RS, niti zaštitom prava istih, s njene strane, nego mondensku seriju od bezbroj kostima, odijela, kompleta, haljina itd., koje kao kakva filmska zvijezda pokazuje u javnim nastupima, komade na kojima bi joj s pravom mogla pozavidjeti i sama gđa. Cvijanović, aktuelna predsjednica Vlade, koja je po meni zaista veoma skromna - čak možda i previše!

Naime, garderoba Ranke Mišić, zajedno sa asesorarom, izgleda kao dnevno, svježe donesena iz nekog butika, koji prema mojoj ocjeni može da radi samo za nju. Činjenica jeste, da njena plata u Sindikatu – orgnaizaciji jadnih, obespravljenih, na prosjački štap dovedenih radnika kako navode bolji poznavaoci njenog lika i djela, cca 4.000 KM, može podnijeti njene modne bravure, neobične frizure, napadnu šminku itd.

Ali ,u zemlji u kojoj postoje plakati „odjeća za hljeb“, u zemlji u kojoj su javne kuhinje stvarnost, Ranka Mišić, zahuktali sindikalni vođa, osoba koja bi trebala biti primjer skromnosti, pokazuje kako nije bitno ko si i šta radiš – nego je bitno šta imaš ne sebi. Uprediti recimo veoma skromnu Vesnu Pusić sa Rankom M., jer obje su javne ličnosti, bilo bi apsolutno apsurdno, jer je Vesna prava dama, što Ranka nije i nikada neće biti.
Našoj sindikalnoj heroini to ne smeta, jer je ona veoma blizu vlasti , toliko blizu da joj malo fali, a možda joj više i ne fali, da postane ministarka rada i socijalne zaštite.
Što da ne?! Neka proba. Biće to još jedno krasno iskustvo ....o trošku i na račun „radničke klase„...naravno !

Ovome bih dodala da ako nastavi da glumi u „sapunici borba za radnička prava a protiv kontroverznog Zakona o radu“, tada će u protestima kojima prijeti, mada radnici ćute kao zaliveni tj. okamenjeni, vjerovatno opet obući farmerke i neku otrcanu majicu sa porukom, sve da bi se stopila sa masom onih koji zaista imaju jedne, pocijepane farmerke i majice iz „ALEKS KOMERC“, za koji Ranka nije ni čula, a u kojem na sniženju, najjeftinije u gradu, kupuju njene bivše kolege penzioneri, nastavnici i profesori, zaista ne znam šta je Ranka završila od škole...ne bih da pogriješim, oni koji su davno prestali da ulaze u otmjene butike, u kojima se prodaju firmirani komadi odjeće i obuće.

A jesen, neumoljivo, kuca na vrata.

Radmila Trbojević

Komentari
Twitter
Anketa

Da li su muškarci bolji politički lideri od žena?

Rezultati ankete
Blog