Milko Grmuša

Diplomirani pravnik, specijalizuje se u oblasti poslovnog prava. Radi u Novomatic grupaciji u BiH. Publicista i kolumnista. Autor publikacije "Novi koncept Republike Srpske"

Milko Grmuša

Intervju sa drugačijim političarem

NOVINAR: Zbog čega se predstavljate kao drugačiji političar? To je prilično ofucana fraza, koriste je svi političari i time na još jedan način samo potvrđuju paradoksalnost ovdašnje političke scene-svi tvrde da su drugačiji, a isti su i zbog toga i zbog svega drugog.

DRUGAČIJI POLITIČAR: Vaša tvrdnja je u najvećoj mjeri svakako tačna. Ja ne mogu dati odgovor na to prvo pitanje svojim prvim odgovorom zbog čega sam drugačiji. To ću učiniti svojim odgovorima na Vaša sljedeća pitanja.

NOVINAR: Vrlo dobro. Odgovorite mi, molim Vas, direktno na isto tako direktno pitanje: ovih dana slušamo najave kako će se ugasiti proizvodnja električne energije u RITE Gacko. Kako biste Vi riješili taj problem?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Veoma jednostavno. Da vodim vladu, raspisao bih tender za prodaju RITE Gacko. Građani Republike Srpske više ne bi niti feninga subvencionisali tog monstruma koji ima tri puta više zaposlenih nego što je to objektivno potrebno. Da li Vi znate da već godinama pred svake izbore vlast zapošljava ljude u RITE Gacko da bi dobila izbore? Pola Hercegovine radi u RITE Gacko, a druga polovina je konektovana na to privredno društvo. Da li znate kolike su plate u tom društvu? Da li znate da čovjek koji tamo radi na održavanju i ima srednju stručnu spremu tamo ima gotovo 1.500 KM? Da li znate da agencija koja se bavi pružanjem bezbjednosnih usluga za RITE Gacko basnoslovno naplaćuje tu uslugu, kao da obezbjeđuje američke Federalne rezerve, u najmanju ruku? Da li ste svjesni da to privredno društvo funkcioniše na način da mimo tržišne i ekonomske logike ima monopolistički položaj u zemlji, a da mu se putem direktnih i indirektnih subvencija, a koje plaćaju svi građani, omogućuje da daje nezarađene plate radnicima i menadžmentu? To nije ekonomija, to je pljačkanje i bezobrazluk. Prema tome, ne bih učestvovao u toj kriminalnog praksi, RITE Gacko bi bila privatizovana, a onaj ko ima želju da plaća sve te ljude, neka ih plaća iz svog džepa, nikako iz džepa građana.

NOVINAR: Da, ali ko nam garantuje da privatni vlasnik RITE Gacko ne bi odmah podigao cijenu električne energije i tako još više zapravo udario na džep građana?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Ne garantuje niko. Kao što je potrebno privatizovati RITE Gacko, i to odmah, tako je potrebno privatizovati kompletan elektrosistem u Republici Srpskoj. Potrebno je diverzifikovati ponudu ne samo proizvođača i distributera električne energije, nego i načina same proizvodnje električne energije. Ako niste primjetili, u svijetu ljudi nešto rade i proizvode, nešto inoviraju. Kod nas nema inovacije jer svi misle da će država nešto da riješi. Ljudi umjesto da razmišljaju i inoviraju čekaju da se dokopaju javnog budžeta. Privatni preduzetnici čekaju da dobiju ugovore sa javnim kompanijama kako bi naduvavali fakture i preko leđa građana, u dogovoru sa političarima, pravili ekstra-profite. To su gluposti i bezobrazluk. Nama treba više proizvođača i distributera električne energije, pa neka sami građani biraju od koga će da kupuju električni energiju. U tom slučaju, u situaciji čiste tržišne utakmice, proizvođači i distributeri električne energije biće prisiljeni da pojeftinjuju svoju uslugu, odnosno da neprestano traže načine kako da optimizuju svoju poslovnu djelatnost, a što sad nije slučaj. U takvom razvoju događaja dobijaju svi: građani imaju bolju i jeftiniju uslugu, proizvođači i distributeri se specijalizuju i bore se na tržištu na kojem ostaju samo najbolji, sposobni da se bore i sa regionalnom konkurencijom, a država više ne troši budžet na subvencionisanje mrtvaca.

NOVINAR: Vaš recept može dovesti do otpuštanja velikog broja ljudi i, u osnovi, imati za posljedicu da ljudi nastave da napuštaju Hercegovinu. Kakva je to politika koja ne vodi računa o ljudima?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Veoma griješite, ova politika je u potpunosti okrenuta ljudima. Ako je jedini način da imamo zaposlene ljude u Hercegovini ili bilo gdje drugo u Republici Srpskoj, odnosno da ih zadržimo ovdje, ako je recept da zapošljavamo ljude u javnom sektoru da bi oni dobili posao, imali plate i materijalnu sigurnost, ajde onda da sve građane Republike Srpske zaposlimo u javni sektor. To je onda recept za punu zaposlenost i možda bismo ga mogli patentirati, da nam se divi ostatak svijeta. Vodeći se takvom logikom, mogli bismo ići i dalje: ajde da riješimo problem lošeg standarda tako što ćemo dekretom propisati da je minimalna plata 3.000 KM. Dozvolite mi, drma me sad inspiracija, imam još odličnih rješenja u ovom pravcu: ajde da riješimo stambeni problem mladih bračnih parova tako što ćemo im dati stanove za jednu marku; ajde da smanjimo radno vrijeme na tri sata kako bismo spriječili dehumanizaciju ljudi; ajde da štancamo diplome fakulteta da nam se djeca ne muče i da im ne skače krvni pritisak od učenja i polaganja ispita; ajde da...

NOVINAR: Vi ste sad cinični....

DRUGAČIJI POLITIČAR: Ne, nisam, ja sad govorim ono što govore i obećavaju svi ostali političari i na kojoj platformi ti ljudi dobijaju izbore. Da li ostali političari dobijaju izbore obećavajući svojim biračima i partijskim aktivistima zaposlenje u javnom sektoru? Dobijaju. Da li su ostali političari omogućili da se bez učenja dobijaju fakultetske diplome a kako bi privilegovana djeca dobila privilegovane poslove? Omogućili su. Da li su političari omogućili da privilegovani pojedinci dobijaju kredite koje ne moraju da vraćaju, bez realnih osiguranja? Omogućili su.

I gdje to sve vodi? Vodi ka nastavku uništenja privrede, i to ne samo zato što smo mi prinuđeni da svake godine uzimamo kredite kako bismo krpili budžet, ne samo zato što je ovakav sistem dao dušu za razvoj korupcije, ne samo zato što smo na ovaj način postali potpuno nekonkurentni na širem tržištu; pogubnost ovakve filozofije ogleda se najviše u tome što smo ljudima usadili u svijest da rad, zalaganje, trud i štednja uopšte nisu bitni. Što smo učinili da ljudi zaborave šta je inovacija. Naša filozofija jeste da se kmeči i traži nešto od države, da se ulagujemo političarima, da ih ucjenjujemo da bi nam dali nešto. Tako gubimo obraz, tako gubimo ljudsko dostojanstvo, tako gubimo vjeru da smo sposobni da budemo ljudi kreativni i ljudi stvaraoci. Mi smo načinili sistem koji od nas svaki dan pravi debile.

Vraćam se sad na vaše pitanje. Ako ljudi u Hercegovini žele tamo da ostanu samo ako će im država davati plate za nepotrebna radna mjesta, ili ako ljudi u cijeloj Srpskoj žele da ostanu ovdje na isti način, onda neka idu. To je njihova stvar. Mene ne zanimaju teritorije, mene zanimaju ljudi. Pametni ljudi bi shvatili da u Hercegovini i cijeloj Srpskoj imate puno zemlje a malo ljudi. Stoga, Vaši troškovi kad vodite jedno Ljubinje ili Nevesinje nisu veliki jer to nije Njujork pa da imate potrebu za milijardama dolara samo da očistite ulice. Ljubinje ima male potrebe, i zato nam je potreban sistem da Republika Srpska ne otima resurse Ljubinja, da samo Ljubinje ne otima resurse svojim građanima, da te ljude kao i sve druge ljude u Srpskoj rasteretimo maksimalno poreskog opterećenja, da od svoje bruto plate od 1.300 KM ne dobijaju 700 KM nego 1.200 KM, i da onda oni sa svojim novcem odlučuju šta da rade. Ja ne nudim ljudima laži i iluzije, ja im nudim novac. Nudim im da im ostane njihov novac koji zarade, a ne da ga država uzima od njih i da im onda govori kako će im pomoći tako što će bolje od njih potrošiti njihov novac. Izvinite, to je realna stvar. Vaše pare ostaju u Vašem džepu. Da li ćete ih Vi potrošiti na kocku, na ljetovanja, ili ćete, pak, štediti, pokretati neki svoj biznis, razvijati ekonomiju i svoje kuće i svoje lokalne zajednice-to je Vaša stvar. Ja ne želim da se petljam u to.

NOVINAR: Svojim konceptom Vi praktično uništavate socijalne fondove...

DRUGAČIJI POLITIČAR: Upravo suprotno: svojim konceptom ja revitalizujem socijalne fondove. Dozvolite da Vas upoznam sa jednom činjenicom-naši socijalni fondovi, Fond PIO, Fond zdravstvene zaštite, oni su klinički mrtvi. Preživljavaju tako što se država zadužuje da bi ljudi u tim fondovima, zaposleni u ogromnoj mjeri političkim i rodbinskim linijama, dobijali plate. Korisnici usluga tih fondova su poniženi, penzije su bijedne, zdravstvena usluga ispod svakog ljudskog nivoa. To je naša današnja realnost. Moj koncept je vrlo jednostavan: ostavite ljudima njihovu platu, neka oni svoj novac troše ili ulažu kako žele. Privatni fondovi treba da zauzmu mjesto javnih, i onda ćete vidjeti kako će se privatni vlasnik fonda boriti da privuče ljude da kod njega ostave svoj novac. Vama trenutno država uzima preko 60% od Vaše zarađene plate, moj koncept Vam uzima svega 10% od te plate, a Vi sami birate šta da radite sa svojim novcem. Vi ćete sa tim novcem obezbjediti sebi daleko bolju zdravstvenu uslugu i ako štedite, imaćete pod stare dane daleko veći prihod od Vašeg novca nego što ga danas imaju opljačkani penzioneri od svojih jadnih penzija.

NOVINAR: Da, ali šta da radimo sa ljudima koji su već u penziji, koji ne mogu više da rade, koji su izdvajali ili još uvijek izdvajaju dio svoje plate u javne socijalne fondove?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Ti ljudi su ulagali svoj novac u nesposobnu i pljačkašku državu, to nije sporno i niko ne smije da pokrade njihovu imovinu. Naveo sam već da bih privatizovao energetski sistem u Srpskoj. Novac dobijen tom privatizacijom bio bi uložen u fond čija bi svrha bio regres do sad opljačkanih građana Srpske, odnosno ljudi o kojima Vi pričate. Dakle, vlasnici tog fonda bi bili penzioneri i svi oni koji su do sad izdvajali dio svoje plate u javne fondove. Imali bi vlasnički udio u tom fondu shodno količini novca koji su do sad uplatili u javne fondove. Ti ljudi bi birali menadžment tog fonda, država bi jedino kontrolisala da li taj fond posluje zakonito, ali ne bi vodila računa o efikasnosti rada tog fonda, to je zadatak njegovih vlasnika. Dakle, građani bi imali interes da taj fond radi dobro jer iz njegovih sredstava bi se isplaćivale penzije ljudima koji su dio svoje plate ulagali u penzioni fond, odnosno iz tog novog fonda bi se uplaćivao i novac korisnicima zdravstvenih usluga, u mjeri u kojoj su oni uplaćivali zdravstveno osiguranje u javni zdravstveni fond. Od tog trenutka, naravno, zaposleni više ne bi niti jedne marke bili prisiljeni da plaćaju javnim socijalnim fondovima, doprinosi za obavezno socijalno osiguranje bi bili ukinuti, a ljudi bi sami odlučivali šta da rade sa svojim novcem. Tako, oni koji bi od tog trenutka zasnovali po prvi put radni odnos ne bi dobijali u svom poznijem životnom dobu penziju niti od javnog fonda niti od tog prelaznog fonda koji bi postojao dok se onima koji su izdvajali novac u javne socijalne fondove ne bi vratio njihov novac. To je proces koji bi trajao 60-ak godina nakon čega bi taj fond bio likvidiran, a ostali bi jedino privatni socijalni fondovi. Ukoliko bi taj fond poslovao izuzetno dobro, onda bi se njegova imovina podijelila na kraju nasljednicima vlasnika tog fonda.

NOVINAR: Ipak, Vaš koncept znači da bi svi oni koji prije nisu bili zaposleni i, konsekventno, nisu uplaćivali doprinose u socijalne fondove, ostali bez penzija i bez zdravstvene zaštite ako ne bi imali novca da je plate. Isti je slučaj i sa onima koji dolaze i koji do sad nisu bili zaposleni i ne mogu da nađu posao.

DRUGAČIJI POLITIČAR: Tako je, potpuno ste u pravu. Oni koji nisu platili neku uslugu, ne mogu izaći i reći „ja imam pravo na tu uslugu“. Nemaš, nisi je platio. Nema ništa besplatno. Kakogod, niko neće braniti ljudima da sami pomažu onima koji su u socijalnom problemu, koji nemaju dovoljno za život. Svako će moći ili dati svoj novac direktno nekome ko je u materijalnim problemima, ili osnovati neku fondaciju za pomoć siromašnima, baš kao što se to radi u razvijenim društvima. Ono što bi vlada koju vodim uradila u tom slučaju bilo bi dodatno poresko rasterećenje svih onih koji uplaćuju novac tim specijalizovanim fondacijama za pomoć siromašnima.

NOVINAR: Kad su ti ljudi u pitanju, jasno je da tu ne postoji organizovan državni sistem pomoći onima koji nemaju i da sve zavisi od dobre volje pojedinaca..priznaćete, to baš i nije neka nada za one kojima je najteže.

DRUGAČIJI POLITIČAR: Ponovo ste u pravu, tu nema prostora za organizovani državni sistem pomoći ljudima koji nikad nisu uplaćivali novac u neki socijalni fond, bio on javni ili privatni. Tu sve zavisi od dobre volje pojedinaca. Ali, to je i prirodno. Da li je humano da tjerate ljude da daju svoj novac, svoju imovinu, onima koji nemaju? Da li je to pošteno? To onda nije solidarnost, to je licemjerje. Ako niko u našem društvu ne želi svojevoljno, slobodno da pomogne onima koji su materijalno unesrećeni, onda to najbolje govori o nama samima. Ja ne želim da preko nekog organizovanog, birokratizovanog i korumpiranog i neefikasnog sistema, kakav je javni socijalni fond, glumim da smo mi dobri ljudi. Izvolite, sami pokažite da ste takvi, niko nikome to neće braniti.

NOVINAR: To je, ipak, dosta brutalan stav...

DRUGAČIJI POLITIČAR: To je realan stav. Izvinjavam se što Vam navodim kakav je stvarni život napolju. I izvinjavam se još jednom, ali-i ljudi umiru.

NOVINAR: Molim, ne razumijem...

DRUGAČIJI POLITIČAR: Da, dobro ste čuli, žao mi je što sam Vam ja to prvi saopštio. Ljudi umiru, i sad možete koliko god da tražite da država učini nešto povodom toga, to nije moguće. Svi ćemo da umremo. To je život. Rekao bih Vam sad da niti Deda Mraz ne postoji, ali plašim se da bi to bilo previše za Vas i dobar dio Vaših čitalaca odjednom.

NOVINAR: I dalje ste cinični i provocirate, no dobro. Da li Vi bilo šta nudite građanima osim umanjenja njihovih prava?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Ne, ja samo pratim Vašu logiku stvari. Ja ne mogu da zasnivam svoju politiku prema iluzijama, nego prema principima koji su imanentni ljudskoj prirodi, kao i prema civilizacijskim i prirodnim načelima koja pokušavam da približim takvim ljudskim principima. Ja svoju politiku baziram na svojim uvjerenjima i, izvinite, ne mogu da vodim politiku u koju ne vjerujem. Ovo je moja politika i iza nje čvrsto stojim.

NOVINAR: Kakva su Vaša rješenja za privredu Republike Srpske?

DRUGAČIJI POLITIČAR: U značajnoj mjeri već sam Vam odgovorio na to pitanje. Dakle, ekonomija kao i svaki drugi aspekt čovjekovog života mora biti zasnovan na slobodi kao vrhunskom principu. Država ne smije da se miješa u privredu, treba da je ostavi ljudima da se njome bave. Država više neće subvencionisati privatna preduzeća i neće osnivati državna preduzeća, odnosno privatizovaće postojeća. Porez na dobit privrednih društava sa 10% biće smanjen na 1%. Kao što sam već rekao, doprinosi će biti ukinuti. Fiskalni i parafiskalni nameti na kapital i radnike će biti ili poptuno eliminisani ili smanjeni na najmanju moguću mjeru, odnosno na 1%. Za ostala rješenja nisam previše zainteresovan, moje je da državu učinim jeftinom, pravičnom i sa jednakim pravilima za sve. Privredna rješenja ostavljam privrednicima.

NOVINAR: Ali, sa kakvim prihodima će onda biti ta Vaša država, Vi ćete praktično uništiti državu i uspostaviti anarhiju i haos!?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Upravo suprotno. Takva država će konačno postati civilizovana, uređena i samoodrživa. Ja ne želim da ukidam državu, ja nisam ni anarhista niti komunista. Ali, nisam ni nacista ni fašista da bih je prekomjerno jačao. Prihodna stavka u budžetu Srpske, ukoliko bih bio na vlasti, ne bi prelazila u prve tri godine vlade na kojoj bih bio na čelu više od 500 miliona KM. Podsjećam Vas da je sad planirani prihod budžeta Republike Srpske cca milijardu i sedam stotina hiljada KM, ali to se ne može ostvariti bez ino-zaduženja. S druge strane, rashodi u budžetu koji bi planirala vlada koju bih vodio bili bi cca 400 miliona KM u prve tri godine mandata, a podsjećam Vas da su sad ti rashodi nešto veći od planiranih prihoda od milijardu i sedam stotina hiljada KM i da mogu biti samo veći od planiranih, budući da neodgovorna vlast neprestano pravi nove rashode. Dakle, ja bih išao na radikalno smanjenje budžetskih rashoda, i, sljedstveno, na radikalno smanjenje budžetskih prihoda. Država bi jedino finansirala policiju, tužilaštvo i sudove i ti sistemi bi radili daleko ozbiljnije i profesionalnije nego što je to sad slučaj. Zaposleni u tim sistemima bili bi birani po najstrožijim kriterijumima, a sakncije za neprofesionalan rad ili ne daj Bože korupciju bile bi brutalne. Ne treba ni trošiti riječi, vlada i političari ne bi imali mogućnost da zaposle bilo koga, ljudi bi u policiji bili birani na osnovu konkursa, a direktora policije i šefove policijskih okruga, kao i republičkog i okružne tužioce, odnosno predsjednike sudova-birali bi građani na izborima. Tako bi se omogućilo da i pravosudni sistem bude pod strogim nadzorom javnosti, a ako građani imaju interes da biraju loše tužioce i sudije, pa neka im tako i bude. No, nećete moći baš sve loše da izaberete, postojaće i časni i sposobni ljudi i nikad nećete moći biti uvjereni da se u jednom trenutku protiv Vas neće pokrenuti sudski postupak ako ste kršili zakon. S druge strane, Vrhovni sud Republike Srpske funkcionisao bi po uzoru na Vrhovni sud Sjedinjenih Država, njegove sudije ne bi se birale na izborima, nego na način kako se to radi u SAD, a takve bi mu bile i nadležnosti. Vrhovni sud Republike Srpske bio bi vrhovna insitucija Republike Srpske i kvalitet, civilizovanost i efikasnost te institucije bila bi u direktnoj srazmjeri sa kvalitetom, civilizovanošću i efikasnošću Republike Srpske, odnosno nas samih.

Zadatak države, dakle, bio bi da osigura primjenu zakona na brz i pravičan način. Sankcije za nepoštovanje zakona bile bi brze i stroge. Napadi na život, slobodu i imovinu građana bili bi najstrožije sankcionisani.

U takvoj državi, sa slobodnim tržištem, minimalnim porezima, minimalnom regulacijom koje bi vremenom bilo sve manje, sa strogim zakonima koji se poštuju-privreda bi procvjetala, baš kao što je procvjetala u svim drugim zemljama gdje se tako radilo: svojevremeno u SAD, danas u Singapuru. U takvoj državi ne bi bilo važno kako se zovete, kojem se Bogu molite i da li ste član neke partije-zakon bi Vas štitio dok god Vi poštujete zakon, a jedina granica Vaše slobode bila bi sloboda drugog čovjeka. Takva zemlja bila bi slobodna, mirna i prosperitetna, odnosno predstavljala bi raj za normalne i poštene ljude. To je moja vizija Republike Srpske i u nju vjerujem.

NOVINAR: Kako biste dobili podršku od građana za tu viziju? Čak i da Vam u određenoj mjeri povjeruju, ipak Vam je potrebna infrastruktura u vidu političke partije koja bi išla na izbore, organizovala se na tim izborima. Članovi te partije bi, prirodno, zahtjevali određene benefite. Kako biste im te benefite omogućili ako biste sproveli sve ono za šta tvrdite da se zalažete?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Vrlo kompleksno pitanje od čijeg odgovora zavisi uspjeh cijelog ovog koncepta, svjestan sam toga. Prvo želim da naglasim sljedeće: kao što sam već rekao da moj koncept znači smanjenje nadležnosti države, njeno radikalno pojeftinjenje i optimizovanje, uz povećanje efikasnosti, to dalje znači da bi javna uprava takođe bila radikalno smanjena. Javne procedure bi u najvećoj mjeri bile provođene elektronskim putem, sa minimalnim brojem ljudi. U Estoniji, u kojoj ima cca milion i četiri stotine hiljada građana, dakle u kojoj je nešto više ljudi nego u Srpskoj i koja je približno iste veličine teritorije, postoji oko 140 javnih činovnika. To je broj ljudi koje vlada zapošljava, zajedno sa ministrima. Isti taj broj treba da bude i u Republici Srpskoj, a elektronska uprava treba da zamjeni ovu tromu, nikakvu, korumpiranu i skupu upravu koju sad imamo. Plate u toj javnoj upravi treba da budu u korelaciji sa platima u privatnom sektoru, nikako veće od tih plata. To je javna uprava u modernoj Republici Srpskoj: sve se završava brzo, sve procedure obavljate preko računara, nema nekih nervoznih ljudi na šalterima koji vas prave budalama.

Sad dolazim do Vašeg pitanja. Ljudi iz partije kojoj bih pripadao ne bi bili zapošljavani u javnom sektoru. Ljudi iz te partije mogli bi biti jedino ministri, dakle ljudi koji imaju političku funkciju i koji sprovode politiku partije čiji su članovi. Ukoliko bi loše sprovodili tu politiku, bili bi smjenjeni. Ostali članovi ne bi imali nikakav angažman u javnom sektoru, a lično bih potpisao na javan način ostavku ukoliko bi se kasnije utvrdilo da među tih 140 javnih službenika ima ljudi koji su članovi partije kojoj pripadam. Ako bi htjeli da rade u javnoj upravi, morali bi da napuste tu stranku i da putem javnog konkursa, a koji bi bio sproveden na potpuno transparentan način i sa članovima konkursne komisije od kojih bi jedan bio predstavnik nevladinog sektora a sa pravom veta na prijem službenika. Dakle, to je jasan stav.

NOVINAR: Ali, kako mislite da napravite partiju na takav način, kome se Vi uopšte obraćate?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Obraćam se ljudima koji su se ostvarili mimo politike i kojima politika nije sredstvo da se zaposle ili dođu do novca. To su ljudi talentovani i uspješni u poslovima koje obavljaju i njima politika i partija nisu sredstvo zadovoljenja sujeta. Takvi ljudi u partiji kojoj pripadaju ne žele one koji politiku posmatraju drugačije. Mi nismo pristalice masovne partije, ne želimo da pravimo odbore po opštinama da bismo glumili veličinu. Mi smo pristalice kvaliteta, ne kvantiteta. Naši članovi jesu ljudi koji prihvataju naš program i naše vrijednosti, zbog čega bismo okupljali ljude koji ne dijele te principe? A kad imate ljude koji vrijede i koji znaju, primjetite kako je sve lakše da se uradi. Ne plaćate izradu kvalitetnog veb sajta ogromnim parama, nego isti naprave ljudi koji su unutra, koji su najbolji programeri i koji tako daju svoj doprinos konceptu.

Samo na taj način možete napraviti partiju koja neće okupljati ljude kojima je smisao politike da dođu do posla u državnoj službi. Ljudi postaju njeni članovi da bi se borili za sistem u kojem politika ne dominira nad sposobnostima, u kojem država ne uzima plodove njihovog rada. A ako ovaj koncept privuče i ljude koji trenutno nemaju posao, onda će neko od onih koji su uspješni i koji pripadaju ovoj partiji primjetiti te ljude, pod uslovom da ovi vrijede, i preporučiće ih nekom ko traži radnike, jer danas je kvalitetnih radnika, nažalost, malo.

NOVINAR: Kakav je Vaš stav prema ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine i mjestu Republike Srpske u njoj?

DRUGAČIJI POLITIČAR: Taj stav je svakako ustavan. Morate poštovati ustav neke zemlje dok ga na legalan način ne promjenite. Moj stav oko vlasti i nadležnosti je vrlo jednostavan i obrnut mišljenjima ostalih političara: smatram da najviše vlasti treba imati čovjek, potom njegovo lokalno okruženje, potom opština, grad, entitet, naposlijetku država. Za mene Bosna i Hercegovina nije sporna ako prihvata ustav i vrijednosti na kojima želim da koncipiram Republiku Srpsku, a to je vizija o kojoj sam Vam govorio cijelo ovo vrijeme. Ako BiH ne prihvata takve vrijednosti, onda je ona za mene veoma sporna. No, ako Republika Srpska takođe prihvata takve vrijednosti, onda mi je sporna i ona. Vrlo jednostavno i vrlo principijelno.

Suština je stvoriti društvo prosperiteta i slobode, u kojem svi normalni ljudi imaju šansu da na osnovu svojih sposobnosti i rada ostvare uspjeh i ličnu sreću. U takvom poretku stvari nema mjesta šovinizmu, niti kolektivnom radikalizmu bilo koje vrste. Ustav i zakon štite sve građane, a specifičnost istorije ovog prostora kroz institucije, veoma ograničene, Bosne i Hercegovine i entiteta, brinu o emocijama i strahovima ljudi na ovom prostoru, i to samim svojim formalnim postojanjem.

A suština su, ponavljam, ljudi. I oni će vremenom, u ovako koncipiranom poretku, za pedeset ili sto godina da stvore društvo potpuno drugačije od onoga u kojem danas živimo.

Komentari
Twitter
Anketa

Po vašoj procjeni koliko će vam trebati novca da bi spremili djecu u školu?

Rezultati ankete
Blog