Radmila Trbojević

Ovi njima diktatori, oni njima izdajnici. A, mi, građani, njima, jao nama!

Uglavnom sam uradila što sam planirala kad je u pitanju spremanje “resursa” za zimu. Naravno, nikad ne možete predvidjeti sve šta može da se desi, pogotovo to nije slučaj u politici! Dogadjaji sustižu jedni druge, a svaki važniji od onog prethodnog. To da možete analizirati, iščitavati, zaključivati na temelju onoga što vidite, posebno onoga što čujete na TV-u, sa naglaskom na ovoj zadnjoj Skupštini, ne samo da nije moguće nego je ravno naučnoj fantastici. Stalno nas opozicija bombarduje nekim novim nevidjenim pljačkama, mogućim krivičnim djelima, zlouptrebama službenog položaja i tako redom.

Iako se čini obratno, sve vrvi od mladih, veoma ambicioznih, političara, pripravnika, glava punih znanja, ali nažalost, većinom nekompetentnih, bez onog prijeko potrebnog vremena kada tijesto ili vino, kako hoćete, treba da “odleži”, da se slegne teorija, da se iz stvarnog života ili iz struke poberu rezultati. Nema ljudi potvrđenih u struci, dokazanih u područjima koje su strudirali, u praksi koju su obavljali. Trčeći da dobiju sve i odmah, prema ciljevima koji ni njima samima nisu sasvim jasni, jer da na cilj i stignu, tj. da promijene režim u roku od 48 sati, pojma nemaju kako će i čime dalje mijenjati ovo što je sada. Zato stalno i pitaju šta ćemo dan poslije referendum čak se ne usude ni da kažu šta bi oni uradili da se referendum stvarno desi, jer šta će reći tako prijateljski raspoložna Evropa! Slijede vizije svojih vođa bez „petlje“, principa i kontinuiteta, često bez osnovnih moralnih načela, prelivoda i konvertita koji su puni sopstvenih grešaka, prikrivenih tek laganom maskom prošlog vremena u kojem su zaboravili šta su i kako oni radili i kakve hipoteke nose na leđima.

Čak i kad odluče da se povuku, kao što to činii gdin Ivanić, što je veoma rijetko, praktično nezapamćeno kod nas – postavlja se sasvim logično pitanje da li on, iz samo njemu znanog razloga s a d a napušta brod RS – koji je već potonuo, jer oni iz saveza tako predstavljaju RS u ovome trenutku. Poznavajući njegov politički back up, sklona sam da mislim da je dobio signale od prijatelja sa ostrva da povuče ovaj potez.

Vratimo se zadnjoj Skupštini odnosno tome kako sam ja, kao građanka i penzionerka bez političkih veza, doživjela tu sjednicu. Iznenađenja je bilo malo.Mada, moram reći da ipak ima. Neki, do juče presamićeni, tihi, rekla bih jedva živi ministri, koji do danas nisu naučili da kažu Bosna i Hercegovina, nego je to uvijek ‘Ercegovina, danas prstom pokazuju imaginarne građane, kojima oni kao služe, ali oni što u Skupštini RS sjede nisu ti gradjani! Kliču da nisu oni NJIH izabrali ,nego su sami sjeli na mjesta u Sarajevu. Takva nebulozna priča prosto je nevjerovatna.

Ne treba biti puno pametan pa shvatiti da se u Skupštini RS desilo nešto što je običnim građanima proizvelo nelagodu oko srca i zabrinutost da će se stvari ipak rješavati na ulici. Bio bi to najgori mogući scenario. Jer, taman da više ništa u ovoj zemlji ne valja, da se sve okrenulo naglavačke u mnogim segmentima društva – a jeste, to niko ne može negirati - mislim da ono strašno nepoštovanje institucija,ona bahatost bez pokrića, blaćenje ličnosti koje sada obavljaju najvažnije funkcije u zemlji – vodi u nešto što je nama Srbima u genima (naravno ne mislim na hajdučiju i skolonost ka bunama što je u ona vremena i bilo opravdano), nego na potpuno odsustvo osjećaja za red i pravila političkog života u oba smjera, kako u poziciji koja gubi živce, tako i u opoziciji koja misli da samo treba zgrabiti vlast i moć i da će sve biti u redu. Pohvalno je jedino da nije bilo suzavca ni šok bombi.

Nikakvo prethodno iskustvo nama ne treba.Šta će nam, mi sve znamo i možemo sve sami. Međutim, u Skupštini skoro da i nema kompetetnih govornika, nema osoba koje imaju prijeko potreban s t a v, čija sama pojava zrači sigurnošću i uliva poštovanje. Želim da podsjetim da one sijede, islužene, nikom potrebne glave iz prelomnih godina 1991. i 1995. nisu tada bili ni stari, ni sijedi , a kamoli slabi, što stalno u blogovima lupeta onaj ko o njima piše u namjeri da uvrijedi preživjele . Bili su oni ljudine ,u punoj fizičkoj i intelektualnoj snazi. Da li su krali ,pljačkali, otimali za sebe, skupljali bogatstva po Srbiji, Djevičanskim ostrvima, ili obližnjem Lihtenštajnu itd - to je trebalo da se utvrdi i presudi. Bilo je i vremena i organa. Da postoji makar malo pijeteta kod nas Srba, poštedili bi se blaćenja oni kojima ni po pameti, a bogami ni po muškoj ljepoti, mnogi ovdašnji muškarci političari nisu do koljena! Kojima ovi iz opozicije (ali i mnogi iz pozicije) zajapureni, psihotični, ili kolovnovski nasmijani - da nisu na robiji ili u grobu , ne bi mogli ni danas pera odbiti , mada se ovi, što se grupno poredaju ispred govornice na konferenciji za štampu, jer možda drže jedan drugom stravu, svim silama trude da zatru sve što su ovi utemeljili i stvorili.

Onaj ko sada gura vjetar u ledja političarima ,većinom , pripravnicima iz Saveza, koji preplašeni od svoje sopstvene sjenke okreću glavu ka rising sun iz Sarajeva, očekujući podršku, sasvim sigurno znaju, ili bi morali znati, da Srbima teško može da se ukaže gradjanska sloboda tamo gdje se šerijat promoviše kao pravilo života i ponašanja i gdje ekipe jezičkih “stručnjaka” rade na pronalaženju riječi kojima će što bolje opisati nas u RS. Šta god vi u Savezu namjeravali da uradite, parlamentarno ili van njega ne zaboravite makar ove dvije stvari:

1. Citiram riječi jednog mog prijatelja, starog nikome potrebnog profesora fakulteta u penziji koje glase: „Mogla bi ovo biti osveta loših djaka „ istih onih koji su silom iznudjenih prilika i izbornih igara, postali nečije vodje.

Pokušajte, dakle, da izmedju sebe izberete zaista dobre i hrabre djake Ne tražite ih u stranim ambasadama ,daće vam poluproizvod.

2. Šta god vi, zakleti borci protiv korupcije i donosioci svjetla u tamu u kojoj živimo u RS o sebi čuli GORE, kakve god komplimente dobijali, šta god vam se činilo da ovi gore rade u vašu korist i korist RS, pa makar se snažno udvarali nekim našim zgodnim zastupnicama, a njima to jako godilo (jer znaju da niti su toliko zgodne niti su baš mlade tj. Maloljetne), samo pitajte „neostrašćenog“ jezičkog učenjaka prof. Jahića, ili recimo Džaferovića, ili potpuno nevinog Orića, ili pitajte nasumično bilo koga od prolaznika na ulici u Federaciji - šta iskreno misle o RS!

U slučaju da ja griješim, spremna sam da sve ovo što sam spremila za zimu poklonim u dobrotvorne svrhe. A samo zamislite kakva bi to bila žrtva.

Komentari
Twitter
Anketa

Treba li napraviti još migrantskih centara u BiH kako bi se pomoglo vlastima Unsko- sanskog kantona?

Rezultati ankete
Blog