Radmila Trbojević

Marina, Marina ! (ne ona čuvena pjesma Rocca Granate, nego Marina Pendeš)

Marina P. ozbiljna i uvijek hladna ministarka odbrane BiH, u ovome momentu više nema pristupa tajnim podacima. Da li iko zna šta je znala p r i j e ili saznala p o s l i je smrti dvojice nedužnih vojnika u Rajlovcu ? Ili je i ona kao i ministar Mektić samo statirala, a glavne uloge su igrali i igraju i dalje likovi iz sjene. Postavlja se pitanje za šta nama u BiH uopšte treba vojska, tj. oružane snage BiH ?! Čini se da trenutno služi za namještanje tendera (koje kako čujem u 90% dobijaju oni iz Federacije) i za trošnje narodnih para. Možda bi je (vojsku), dok ima vremena, trebalo preimenovati u specijalizovane, entiteske, antiterorističke i jedinice za vanredne situacije.

Za djelovanje u elementarnim i drugim nepogodama. Budžet koji se sada daje za vojsku BiH nema smisla, osim što su ovi ljudi, koji sjede po kasarnama i čekaju da budu meta terorista, potrebni samo kad nas poplave rijeke ili negdje izbije požar većih razmjera. Čak ni tada ta vojska nema dovoljno čamaca, a da ne govorim da imaju više od jednog helikoptera. Bolje da ne spominjem šta bi bilo, ne daj Bože, da se desi kakav zemljotres?! Banja Luka se sjeća kako je ta omražena JNA djelovala te 1969 godine. Bar mislim da se sjeća i da to nikada neće zaboraviti. Ali, da se vratim na samozatajni lik ministarke odbrane, koji se samo ponekad i u izuzetnim prilikama pojavljivao na TV-u. Ona je, istina, bila civilno lice u vojsci, ali ipak jasno je da je morala doći iz nekih vojno – bezbjedonosnih krugova! Da uporedimo, mada je ovdje za uporedjivanje samo vanjski izgled i držanje, recimo Predsjednice Hrvatske gđe. Kolinde Grabar – Kitarović, koja osim što ima lice glumice, sve drugo jasno govori da se radi o obučenoj pripadnici NATO snaga – čvrstog, vojničkog, pa rekla bih čak strojevog koraka, čak i u štiklama. Tu nema greške ! Ova naša ministarka, ni civilno ni vojno izdiferencirana, nema to nešto, osim očigledno hrabrost da isplati iznos nezasluženih zarada svom sunarodniku, tako da ni po čemu drugom neće ostati zapamćena.

Ali, nije li to još jedan dokaz kakvo kadriranje ima ova nesrećna zemlja? Guranje ignoranata (nikako ne tvrdim da je Marina to i bila), samo zato što su na kadrovskim listama svojih partija (a što ona jeste bila) u „ ralje funkcija“ , pilićare u diplomate srednjoškolke dobrog izgleda sa brzo stečenim diplomama fakulteta za pomoćnice ministara, bivše bliske saradnice, koje kad prestanu biti ljubavnice (na red dolaze sve mlađe) treba negdje smjestiti, pa postaju šefice tajanstvenih agencija za koje niko nije čuo, niti se zna čime se bave. U galimatijasu opšteg stanja u BiH, u klupku zamršenih odnosa i ličnosti u njima, u vremenu kad smo svakodnevno svjedoci zastrašujućih događaja od Pariza pa do Rajlovca i Zavidovića – mi, obični ljudi, gledajući, recimo, ministra bezbjednosti BiH Mektića (bivšeg niže rangiranog policijskog rukovodioca stanice milicije u Prnjavoru), koji sjedi preko puta iskusnog i veoma informisanog voditelja Mate Đakovića, užasnuti shvatamo da on pojma nema ni zašto tu sjedi ni šta bi mogao reći, jedva sričući rečenice, da ne bi rekao nešto što se neće svidjeti onima u Sarajevu. Bilo je tragikomično gledati osobu koja bi stručno i informisano morala odgovoriti na pitanje da li smo mi u BiH z a i s t a bezbjedni, ili nismo. Ako on uopšte ima pristupa tajnim podacima o bezbjednosti ?!

Meni se čini da nema, a ako i ima, ne smije da kaže da ima. Imajući situaciju u BiH u kojoj ministrica odbrane (Hrvatica, koja to ne krije) nije osoba od povjerenja, a ministar bezbjednosti (Srbin, mada to sam ne ističe) ne zna da li je pošao ili došao, niti su to od njega, očigledno, očekivali oni što su ga postavili na to mjesto, mi obični građani BiH, čije policijske stanice napadaju, čije vojnike ubijaju kao ovce, a generale napadaju na ponižavajući način iz samih bezbjedonosnih struktura BiH, što je apsurd nad apsurdima, osuđeni smo da čekamo šta će biti dalje. I kad će biti. A, pred vratima, bolje rečeno već u dvorištu, horde ubica, skrivenih lica i namjera, neće čekati da se mi u svemu ovome snađemo. U vezi važnih državnih tajni koje mi ne znamo, a kojima je Marina P. nekoliko godina imala pristup. Dakle, znala je, a ćutala. Ili nije znala - što znači da nije radila svoj posao. Ili joj nisu dali da radi svoj posao. Što im je možda i bila namjera. Što manje zna, to je bolje! Ili, možda, ona nije dala njima da rade svoj posao. Ili... Bezbroj je mogućnosti. Šta je istina - potpuno je svejedno.

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog