Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Djecu vam neću oprostiti
Svakog 9. maja na Dana pobjede nad fašizmom u Sarajevu se polaže cvijeće na spomen obilježje djeci koja su ubijena tokom opsade Sarajeva od 1992 do 1995. godine. Ako na Guglu ukucate ubijena djeca, Sarajevo, 2015., dobićete ovo:
Sajt opštine Novi grad Sarajevo i članak pod nazivom “SJEĆANJE NA VIŠE OD 1. 600 UBIJENE DJECE SARAJEVA: Delegacija općine Novi Grad položila cvijeće na spomen-obilježje u Velikom parku” gdje piše “Okupljeni nisu mogli skriti tugu, bol i suze. Roditelji djece ubijene tokom agresije na našu zemlju poručuju kako zaborava nema, te da bol može ublažiti pravda i procesuiranje odgovornih za ubistvo više od 1. 600 sarajevske djece. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva, a sa ovog mjesta, iz centra glavnog grada BiH, poslana je poruka mira. Naglašeno je da nove generacije moraju odrastati u zajedništvu, ljubavi i poštovanju prema svim nacijama.”
Portal Faktor.ba i članak pod naslovom “Dan pobjede nad fašizmom: Sjećanje na ubijenu djecu Sarajeva” u kojem piše “Tokom opsade Sarajeva 1992-1995. godine poginulo je 1.600 djece.”
Portal klix.ba sa naslovom “Sjećanje na ubijenu djecu u ulici Hamdije Kreševljakovića” i izjavu zamjenik načelnika općine Centar Mustafa Resić gdje on kaže: “"Ovo je jedno od više stotina mjesta u Sarajevu koje bilježe, svjedoče o zločinu u kojem je s agresorskih položaja granatama, snajperima, ubijeno više od 1.600 djece u Sarajevu."
Portal radiosarajevo.ba sa naslovom “Sjećanje na 1600 ubijene djece opkoljenog Sarajeva” u kojem piše “Brojne delegacije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, grada Sarajeva, sarajevskih općina te predstavnici brojnih udruženja i građani položili su danas cvijeće na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili 1.600 djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva.”
Nema potrebe da dalje nabrajamo ko je sve prenio ovu informaciju a prenijeli su mnogi i takve informacije trebaju da se prenose da se ne bi zaboravila.
Pa u čemu je problem, pitate se?
Problem je u tome što se brojka od 1601 ubijene djece u Sarajevu prvi put pojavila u Izvještaju iz 1996. godine Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, ali posle toga je niko od istraživača koji su se bavili istraživanjem i popisom žrtava nije potvrdio.
Prema istraživanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u periodu od 1. marta do 1992. godine do 19. Marta 1996 godine u Sarejevu (opštine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Trnovo i Pale) ubijeno je 524 djece.
Istraživanje Mirsada Tokače i njegovog Istraživačko-dokumetacionog centra u Sarajevu je u period od 1992 do 1995. godine ubijeno 711 djece od toga 614 kao civili i 97 kao vojnici. S Obzirom na godine starosti ubijena su:
• 93 djeteta do 5 godina starosti,
• 147 djece od 5 do 10 godina,
• 214 djece od 10 do 15 godine i
• 160 djece od 15 do 18 godina.
Nevladina organizacija Djeca Sarajeva navode imena 1166 ubijene djece, ne navodeći metodologiju i način prikupljanja njihovih imena tj. podataka.
Šta nam ovo sve govori?
1. Govori nam da 20 godina od kraja rata u BiH ne postoji jedinstven i precizan spisak ubijene djece u Sarajevu
2. Govori nam da se u javnosti preuveličava broj ubijene djece u Sarajevu
3. Govori nam da je podatak o ubijenom 1601 dijetu u Sarajevu već postala ISTINA i za medije i za zvaničnike u Sarajevu
4. Govori nam da niko ne želi da ovu manipulaciju brojevima prekine
Ne znam kome tačno treba da se obratim povodom ovog problema ali ko god to bio mora imati na umu:
• Da falsifikovanje istorije dugoročno na ovim prostorima, pa ni Bošnjacima, neće donijeti ništa dobro
• Da utvrđivanje tačnog broja ubijene djece nikako neće umanjiti taj zločin niti promijeniti sliku o tome kroz šta su Sarajlije prošle tokom četiri godine opsade
• Da će preuveličavanje broja ubijene djece dovesti u pitanje sve ostale brojeve žrtava u Sarajevu i Federaciji BiH
• Da ovo vodi relativizaciji svih drugih zločina koji su se desili nad Bošnjacima u zadnjem ratu
Teško je o ubijenoj djeci govoriti isključivo kroz brojeve, ali smatram da je to neophodno jer na taj način najlakše možemo da razotkrijemo svu neodgovornost, javašluk i politikanstvo našeg društva prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
I da, Bošnjaci prije nego što mi zalijepite etiketu četnika, psihopate i sl. primjetite da sam isključivo koristio izvore iz Federacije BiH ili bolje rečeno bošnjačke izvore, a o tome je takođe 2012. godine pisao i Jasminko Halilović samo niko ga nije čitao. Zašto?
