Adam Šukalo

Dosta demagogije ili kako su htjeli da usvoje novi Zakon o radu u potaji

Sasvim je očigledno da će Republika Srpska dobiti novi Zakon o radu do kraja godine, a bez iole ozbiljnije javne rasprave o ovom sistemskom i jednom od najvažnijih zakona u pravnom sistemu svake civilizovane zemlje. Teme tzv. “visoke politike” su vješto nametnute u prvi plan kako bi se u potaji, bez pravog i ozbiljnog dijaloga socijalnih partnera, radnika u svim sektorima, poslodavaca koji vode mala, srednja i velika preduzeća, stručne javnosti, medija i analitičara, usvojio novi Zakon o radu na način kakav nije zabilježen u uporednoj praksi bilo koje demokratski razvijene države u svijetu. To je krivica svih političkih stranaka i svih političara u ovoj zemlji, a prihvatam da je to i moj lični poraz jer nismo učinili više da od politike načinimo sredstvo podrške građanima, svim tim običnim ljudima, kakvi smo i sami. Procedura oko usvajanja novog ZOR na najbolji mogući način ilustruje matricu ponašanja naše političke elite u posljednjih dvadeset godina: svađamo se i trošimo vrijeme oko stvari od kojih ne zavisi egzistencija građana, dok o onim suštinskim, životnim problemima naših ljudi ne vodimo niti najmanje računa.

Stranka Napredna Srpska pokušavala je evo već pet mjeseci da temu Zakona o radu nametne kao primarnu temu u javnom diskursu u Republici Srpskoj. Obraćali smo se nadležnom Ministarstvu rada s pitanjem u kojoj procedure se nalazi novi ZOR i zbog čega je javnost isključena iz procesa njegovog kreiranja. Nismo dobili konkretan odgovor. Pitali smo rukovodstvo Narodne skupštine Republike Srpske kad će taj zakon da bude na dnevnom redu. Dobili smo šturi birokratski odgovor da ćemo na vrijeme biti obavješteni o tome, valjda dva dana prije same sjednice. Niko se u ovoj zemlji nije udostojio da odgovori ne nama, nego građanima koji su birali sve ove ministre i funkcionere, zašto se krije novi Zakon o radu i zbog čega se ne dozvoljava otvorena, demokratska i pluralistička debata o tom aktu. Zid ćutanja okružuje ovu temu, ali zato nam ne fali opšte galame i halabuke oko jeftinih političkih i demagoških tema.

Pripadam političkoj generaciji koja je odrasla posmatrajući naše prethodnike kako politiku doživljavaju isključivo kao sredstvo ličnog bogaćenja, zadovoljenja sujeta i kompleksa, i realizaciju najsebičnijih i najprozaičnijih materijalnih interesa. Odbijajući da prihvatim vrijednosni credo te generacije, i odlučio sam se da se politički aktiviram. Sad kad pogledam šta čine političari iz moje generacije koji počinju da zauzimaju sve važnija politička mjesta i položaje, shvatam sa užasavanjem da sve više ličimo na svoje prethodnike i da prihvatamo njihov način poimanja politike i života. To me užasava i stoga želim oštro da se distanciram od takvog političkog, vrijednosnog, civilizacijskog i ljudskog miljea. Zato se nismo borili i takvom nečemu ja i stranka koju trenutno vodim ne želimo i nećemo da pripadamo. Iz tog razloga želimo da odbijemo da učestvujemo u kakofoniji ludila, histerije, poziva na ratove i sukobe, mržnje, podvala i zavisti, i želimo da se posvetimo borbi za život naših sugrađana, prijatelja, komšija, svih ljudi sa kojima živimo i čije svakodnevne muke i probleme dijelimo.

Zbog svega navedenog, želim jasno da poručim javnosti i građanima Republike Srpske da će Stranka Napredna Srpska u narednom periodu dati svoj politički maksimum da se javnosti prezentuje sadržaj radnog teksta novog Zakona o radu, da ukažemo na njegove dobre, loše i nejasne odredbe, da pokušamo da damo svoj puni doprinos dijalogu radnika i poslodavaca koji žive i rade na pošten način. Mi smo mišljenja da i nije toliko važno da li će se sad usvojiti ovakav ili onakav tekst ZOR, jer je samo po sebi skandalozno da se ovako važan zakon donosi na ovako sramno tajan način, koliko je suštinski važno da se otvori proces dijaloga između radnika i poslodavaca koji dijele viziju ekonomski uspješne i moderne, demokratski razvijene, socijalno osjetljive i budućnosti i razvoju okrenute Republike Srpske. No, u svakom slučaju, Stranka Napredna Srpska neće dozvoliti da loša zakonska rješenja prođu a da mi makar ne ukažemo na njihove loše efekte, a pružićemo sve od sebe da novi ZOR bude što više prihvatljiv i koristan zakon koji će dati podstrek privrednom razvoju Srpske. Ako na to ne pristane većina u Narodnoj skupštini RS, to će samo potvrditi da ova zemlja ima tragično nesposobnu, neodgovornu, nedemokratsku i vlast bez bilo kakve razvojne vizije. No, to nas neće spriječiti da već u narednom periodu donesemo bolji Zakon o radu koji će biti prihvatljiv i za poslodavce i za radnike, i za nezaposlene i za investitore. I iznad svega, koji će pratiti moderne trendove u radnim zakonodavstvima u civilizovanim zemljama, te koji će biti pravno koherentan i provodiv.

Nije sporno da radni tekst novog ZOR ima određene pozitivne elemente. Tako, vidljivo je da je usmjerenje autora novog ZOR fokus ka radnom učinku i efikasnosti radnika kao ključnim pretpostavkama za zadržavanje radnog mjesta i povećanje plate, a što je od uticaja i na povećanje ukupne efikasnosti svakog privrednog subjekta. Predviđena je preciznija zaštita prava radnika u pojedinim aspektima (noćni rad, sporazumni raskid ugovora o radu, zabrana diskriminacije, uručenje identifikacione isprave radniku prije početka obavljanja rada, obračun plate kao izvršna isprava). Nastoji se postići stimulacija preduzetničke aktivnosti kroz čitav niz kvalitativno drugačijih odredbi u odnosu na trenutno važeći zakon. Treba istaći i činjenicu da Srbija, Hrvatska i Federacija BiH već jesu usvojile nove zakone o radu (Federacija BiH, Hrvatska) ili su postojeće značajno izmjenile (Srbija), a što je već imalo za posljedicu činjenicu da su te zemlje postale značajno konkurentnije u odnosu na Republiku Srpsku kad je radno zakonodavstvo u pitanju, a što dodatno komplikuje našu privrednu poziciju budući da su pomenute zemlje privredno ispred nas.

S druge strane, postoje i ozbiljne negativne dimenzije koje prate radni tekst novog ZOR, odnosno čitavu ovu proceduru njegovog kreiranja i, po svemu sudeći, skorog usvajanja u parlamentu Srpske. Prije svega, Zakon o radu, koji jeste jedan od osnovnih sistemskih zakona u ekonomsko-socijalnom sistemu zemlje, donosi se bez adekvatnog učešća stručne javnosti, radnika, poslodavaca i, uopšte, mimo javnosti, a što je neprimjereno i u uporednoj praksi razvijenih demokratskih i kapitalističkih zemalja svakako nezabilježeno. Dalje, postoji izostanak objektivnih mjerila kod nekih od najvažnijih pitanja za radnike (povećanje plate po osnovu radnog učinka, otkaz ugovora o radu radniku ako ovaj ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi), a što konsekventno lako može da dovede do:

1.            Pravne nesigurnosti i neujednačene sudske prakse kod budućih radnih sporova po ovim pitanjima

2.            Diskriminacije radnika kad je riječ o povećanju plate po osnovu radnog učinka

3.            Zloupotrebe prava od strane poslodavaca (otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme u situaciji kad se radnik optuži da ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi)

Pored navedenog, primjetan je i izostanak jasnog definisanja elemenata za uvećanje plate (povećanje plate po osnovu radnog staža, precizno navođenje visine uvećanja plate po osnovu prekovremenog i noćnog rada). Ističem i da netransparentnost u procesu donošenja novog ZOR negativno korespondira sa predviđenom odredbom u radnom tekstu novog ZOR koja predviđa da tužbu za zaštitu prava radnik može da podnese najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede, a do sad je taj rok iznosio godinu dana od dana saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede-zakonodavac je morao da ostavi isti ili čak i da produži subjektivni rok za podizanje tužbe za zaštitu prava radnika, budući da se donosi novi ZOR i da, objektivno, jeste potrebno određeno vrijeme da se radnici istom prilagode i da ga prouče.

Ono što je suštinski važno jeste da se stavi fokus na sljedeće stvari:

  1. 1.       Ne smije se dovoditi u pitanje potreba Republike Srpske, njenog društva i privrede, za donošenjem modernog Zakona o radu, i Stranka Napredna Srpska će uvijek biti na tom političkom fonu;
  2. 2.       Novi Zakon o radu ne smije se donositi u tajnosti i bez prisustva javnosti: debata o njemu mora biti otvorena i iskrena, uz uvažavanje drugačijih mišljenja i interesa;
  3. 3.       Novi Zakon o radu ne smije biti na štetu ili in favorem samo jedne od strana u socijalnom dijalogu-on mora biti rezultat kompromisa radnika, poslodavaca i države, ali, što je posebno važno, on mora biti od interesa i za nezaposlena lica;
  4. 4.       Potrebno je učiniti sve da se donošenje novog ZOR ne pretvori u dugotrajni kamen spoticanja između poslodavaca i radnika: mi moramo napustiti rovovske pozicije, tako karakteristične za naše na pluralizam nenaviknuto društvo, i moramo početi da razvijamo demokratsku kulturu dijaloga;
  5. 5.       Potrebno je učiniti sve da se u parlamentu Srpske usvoji bolji zakon od onoga što je predviđeno u radnom tekstu, a u narednom periodu kad političke prilike budu povoljnije potrebno je okupiti za sto predstavnike svih zainteresovanih ekonomsko-socijalnih faktora u kvalitativno unaprijediti ne samo radno zakonodavstvo, nego i ostale zakone koji se tiču privrede;
  6. Na tragu prethodne tačke, potrebno je da se izvrši suštinsko reformisanje pravnog sistema na način da se obezbjedi veća konkurentnost domaće privrede, ali ne nauštrb prava radnika nego na uštrb nepotrebnih administrativnih procedura, skupih birokratskih struktura, visokih poreza, vidljivih i nevidljivih parafiskalnih nameta.

Dakle, od suštinske je važnosti shvatiti da neće biti sreće niti za poslodavce ukoliko svoj prosperitet i rast svojih preduzeća vezuju za najjeftiniju radnu snagu, nezadovoljne radnike, preplašene ljude koji pristaju na sve samo da bi dobili koru hljeba. To nije ambijent razvoja, kreativnog stimulisanja, novih ideja i energije. Isto tako, sindikati moraju shvatiti da je prošlo vrijeme samoupravnog socijalizma, da je ovo zemlja koja je prihvatila tržišnu kapitalističku privredu i da su pojedina dosadašnja zakonska rješenja prosto pregažena od strane vremena. I jedni i drugi trebaju u drugima prestati da posmatraju neprijatelje, nego istinske partnere, jer svuda u svijetu radnici zavise od poslodavaca, kao što i poslodavci zavise od radnika. I jedni i drugi moraju da shvate da samo udruženi mogu ne samo da povećaju efikasnost i produktivnost, a samim tim i zaradu svojih preduzeća, nego i da utiču da država smanji svoje namete na privredu, da je rastereti, da uzima manje novca fiskalnim nametima i preduzetnicima i radnicima. Ako se o novom ZOR govori malo, o ovoj temi se ne govori nimalo, odnosno i poslodavci i radnici su propustili da uoče da je ključ ekonomskih problema, problema obje te grupacije, najvećim dijelom zapravo u nesposobnoj državi koja previše košta a premalo daje. To su teme o kojima mi želimo da razgovaramo i sa radnicima i sa poslodavcima, jer su to ključne teme ne samo za njih nego i za dugoročni razvoj ovog društva.

Stranka Napredna Srpska, i ja lično, učinićemo sve što je u našoj političkoj i ljudskoj moći da stvari vratimo u normalan kolisijek. Dosta nam je svima više jalovih političkih prepucavanja. Dosta nam je teških riječi bez konkretnih efekata. Dosta nam je propuštenih šansi i godina koje su pojeli skakavci. Vrijeme je da se prestane sa produbljavanjem apatije, kolektivnog ludila i mržnje, a dok nam iz zemlje svaki dan odlaze mladi ljudi koji će graditi neka druga društva i neke druge privrede. Ajde da se mi malo pogledamo u oči i da na konkretan način i na konkretne probleme damo konkretne doprinose.

Mi ćemo svakako učiniti sve da novi Zakon o radu bude bolji od postojećeg i od onoga što su pripremili u vladi Republike Srpske. Spremni smo na otvoren dijalog sa zainteresovanim poslodavcima i radnicima, jer je to jedini put da se dođe do boljih i održivijih rješenja. U svakom slučaju, nećemo dozvoliti da novi Zakon o radu bude usvojen u potaji i u tišini kako su neki zamislili. Građani Republike Srpske imaju našu riječ da ćemo itekako narušiti planove svima onima koji naše ljude tretiraju kao budale koje je isuviše lako moguće manipulisati i zamajavati demagogijom dok onaj pravi, realni život teče i nosi svoje probleme i izazove svaki dan.

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Колико вјерујете полицији Републике Српске?

Rezultati ankete
Blog