Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

O čemu se neće pričati 09.01.2016. godine

Republika Srpska je realnost i to moraju prihvatiti i Bošnjaci, Hrvati i međunarodna zajednica. O Republici Srpskoj možemo da mislimo šta hoćemo, možete da je volimo ili mrzimo, da živimo u njoj ili ne živimo, možemo tvrditi da je nastala na genocidu ili zločinu, možemo misliti da je prirodni odgovor Srba na referendum o nezavisnosti BiH iz 1992. godine, ali je nemoguće ukinuti dok to Srbi iz Republike Srpske sami ne odluče. 

Insistiranje nekih bošnjačkih političara, NVO aktivista i intelektualaca ili međunarodne zajednice na ukidanju Republike Srpske je potpuno besmisleno i kontraproduktivno jer to danas samo homogenizuje Srbe u Republici Srpskoj i jača njihove separatističke ideje.

I to je tako, sviđalo se to meni ili vama ili ne sviđalo.

S druge strane za izjavu premijerke Željke Cvijanović, a i drugih srpskih političara, da je „Dan Republike dan svih građana Srpske“ možemo reći da je bezobrazna, bezdušna i potpuna laž. Republika Srpska nikada nije bila društvo svih njenih građana, ona je 1992. trebala da bude država srpskog naroda, a danas je ona entitet siromašnih, apatičnih i paranoičnih Srba i svih ostalih koji su preživjele 90-te ili su se posle rata vratili da žive u njoj.

I to je tako, sviđalo se to meni i(li) vama ili ne sviđalo.

Na predstojećoj svečanosti povodom proslave Dana Republike Srpske 9. januara ni predsjednik Dodik, ni premijerka Cvijanović, ni Matija Bećković, ni opozicija, niti bilo ko od uparađenih zvanica neće spomenuti kroz šta su sve prošli neki njeni građani, niti će im se zbog toga izviniti:

• Neće čuti o zločinima koji su se desili u periodu od 1992.do 1995. godine u Prijedoru, Doboju, Tesliću, Kotor Varoši, Brčkom, Bijeljini, Zvorniku, Višegradu i Foči.

• Neće spomenuti 30 000 bošnjačkih i hrvatskih civilnih žrtava koji su pobijeni u ime Republike Srpske.

• Neće spomenuti 534 porušene džamije od strane Srba, 65 potpuno porušenih župnih crkava, 53 druge katoličke crkve i 8 samostana.

• Biljanu Plavšić i Momčila Krajišnika neće nazvati ratnim zločincima, a druge osuđene za ratne zločine ili onima kojima se trenutno sudi, haškim sužnjima, mučenicima i herojima.

• Neće spomenuti Srebrenicu sa ili bez genocida.

• Neće obećati pomoć u pronalaženju masovnih grobnica nestalih Bošnjaka i Hrvata.

• Neće obećati obilježavanje svih logora i mjesta stradanja bošnjačkih i hrvatskih civila.

• Nećete odvesti srednjoškolce da obiđu Tomašicu, Korićanske stijene na Vlašiću ili kuću Aljića u Višegradu da im na licu mjesta objasnili kako i zašto se to desilo.

• Neće dozvoliti da se o stradanjima Bošnjaka i Hrvata govori na RTRS-u.

Ništa od toga neće biti rečeno na svečanoj akademiji, iako je i to Republika Srpska. Imajmo na umu braćo Srbi iz Republike Srpske da nema toliko velike srpske zastave koja može sve to da prekrije i sakrije.

PS. Znam, reći ćete da 09.01.2016. godine nije ni mjesto ni vrijeme za tako nešto, slažem se, ali braćo Srbi, prošlo je 7300 dana od kraja rata i nikako to da kažemo.

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog