Aleksandar Popadić

Pad imuniteta


''Najveći otpor priznavanju da manipulacija postoji danas kao i ranije, proizlazi iz činjenice da to uopšte nije prijatno reći. Prijatnije nam je da sebe smatramo imunim na svaku vrstu uticaja. A upravo prvi korak u manipulisanju predstavlja uveravanje u sagovornikovu slobodu.''

Citirajući Filipa Bretona, predavača sa Sorbone i francuskog istraživača postoji donekle rizik da se bude proglašen za ''izdajnika'' u Republici Srpskoj danas. Zašto? Pa, riječ je o citatu iz knjige Izmanipulisana riječ ovog autora, u kojoj on između ostalog oštro kritikuje propagandu Nacionalnog Fronta, i krajnje desnice u Evropi uopšte. No, s obzirom da je građanin Francuske, žestoka kritika uglavnom konkretno Nacionalnog Fronta, prožima se kroz čitavo djelo. Kao što je već poznato, uz Štraheovu Slobodarsku partiju Austrije, Nacionalni Front Marin Le Pen kod nas je medijski predstavljen kao prijatelj Republike Srpske. Pa stoga i prethodno pomenuti rizik.

Političke partije i političari su ''prirodno'' skloni manipulaciji, zarad ostvarenja sopstvenih ciljeva. Manipulacija u svijetu političkog djelovanja nije nužno sama po sebi zla. Primjer za to je i propaganda u SAD-u u doba Vijetnamskog rata gdje se u jednoj reklami tri atraktivne studentice pojavljuju uz slogan: ''Ovo su djevojke koje uvijek kažu da – mladićima koji kažu ne (ratu)!''. Nije sporno da se radi o manipulaciji i propagandi, ali u plemenite svrhe.

No, da se vratimo na naš teren, na kojem manipulacija u svijetu politike i aktivizma rijetko kad ima pozitivnu konotaciju. Manipulacija javnog mnjenja ovog društva je itekako na snazi, a potpomognuta je medijima kao pojačivačima iste. Da li su penzije prolongirane ili kasne? Ko su to izdajnici, ili ko su ''janjičari''? Priča o janjičarima u političkom diskursu RS itekako podriva javnost, intenziviranu oko trenutne, slobodno možemo reći – političke krize u Srpskoj. Janjičari – izdajnici istorijskog kova, imaju za cilj da afektivno pogode slušaoca, izazovu emotivne i iracionalne reakcije, u stalnoj odbrani ''srpstva'', koja se zasigurno, po potrebi poteže čitavu deceniju. Ljudi koji to uočavaju su već navikli na ovo – pa nema mnogo čuđenja kod pomenutog diskursa. Postoji samo jedan problem – radi se o manjini koja redovno prati događanja u svijetu politike i nastoji ih koliko-toliko racionalno percipirati. Generalno, značajna većina ljudi kod nas je opterećena egzistencijalnim problemima, što im ostavlja vrijeme za informisanje putem dnevnika (ovo je pandorina kutija, za ovaj tekst ipak previše), što predstavlja svojevrstan – u nedostatku bolje riječi nazovimo to izazov, iako je u suštini problem.

Breton npr. piše o diskursu Nacionalnog Fronta koji priča o tzv. ''Francuzima samo po stomaku'' ili ''papiru'' ali ne i ''srcem'' i ''francuskim duhom''. Nekakvim lažnim Francuzima. Naravno, uporedimo li sa ''janjičarima'', ''bakirovcima'' i kako već sve ne – možemo staviti znak jednakosti na manipulaciju javnosti stalnom proizvodnjom neprijatelja. Svakim danom je prisutna, odgovornost ne snosi uglavnom niko. U mnogo čemu je mazohistički to što građani svojim novcem finansiraju rad tih instanci koji su saučesnici ili sami izvori manipulacije tih istih ljudi. Ali to je tako.

Već sutra, da se eksperimentalno pokuša uvesti neka forma i zvanično krajnje totalitarnog oblika vlasti – po trenutnom stanju stvari prošlo bi vrlo glatko. Zašto? Potkupljena ili nepostojeća intelektualna javnost (ne računajući marginalce koji su u domenu statističke greške), bi i dalje radila ono što radi oduvijek – ćutala. Za ove veterane beskičmenjaštva simptomatično je samo to što svoj tajni zanat ćutanja, ili pak odbrane, koji može biti i dobro naplaćen – umiju da prenesu na mlađe generacije, pa tako doprinose stvaranju ''mladih šezdesetogodišnjaka'', apologeta besmisla, motivisanih budžetom.

Ovdje nema ''prirodnog'' nepartijskog opozitnog mišljenja, koje podrazumijeva svako demokratsko društvo, odgovornih medija, nezavisnih intelektualaca... Ovdje nema imuniteta na manipulaciju, zloupotrebe, mobing, korupciju, nepotizam. Zašto onda misliti da bismo sutra bili imuni na fašizam, kad je javna sfera Republike Srpske danas pokazuje imunitet isključivo prema zdravom razumu, bez većih naznaka da se to suštinski promijeni.

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Po vašoj procjeni koliko će vam trebati novca da bi spremili djecu u školu?

Rezultati ankete
Blog