Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Ratatatirci ili generacija 4S

Amerikanci su imali Bejbi bum generaciju, generaciju X, potom generaciju Y, a danas se oni zovu Milenijumci, a Srbija generacija bez budućnosti. Svaka od njih je imala svoj način odrastanja, svoje vrijednosti i svoje ideale, ali o njima je mnogo toga rečeno, vratimo se u naše dvorište.

U Republici Srpskoj stasava posebna sorta mladih ljudi koja se po mnogo čemu razlikuje od svojih očeva.

Ako njihove očeve možemo nazvati tatatatircima, jer su rasli uz emisije Branka Kockice, Nedeljnog zabavnika, Kolariću paniću, Opstanka i sl., današnje mlade možemo zvati ratatatirci ili generacija 4S. Oni su rođeni za vrijeme rata ili neposredno posle njega i njihovo životno iskustvo je potpuno različito od njihovih očeva i djedova.

Po čemu su oni karakteristični?

Republika Srpska: Republika Srpska je svetinja i ona se ne dovodi u pitanje. Ona je vjekovna želja srpskog naroda za svojom državom, mada neće da pričaju o mehanizmima njenog nastanka. Dejtonski sporazum je za njih svetinja i tumače ga uvijek nama u korist. Oni se ne sjećaju 1995. godine kada se isti taj sporazum doživljavao kao poraz i odustajanje od Velike Srbije. Za njih je ona država i o tome nema razgovora. Oni nisu Bosanci, oni su Srbi iz Bosne i satima ti mogu objašnjavati zašto je to tako, ako naiđu na nekoga ko ih želi slušati. Za Republiku Srpsku su spremni lagati, ignorisati činjenice, ali je upitno da li bi i za nju ratovali osim na društvenim mrežama.

Rat: Oni vjeruju da Srbi mogu da vode samo otadžbinsko- odbrambene ratove, a kad se braniš i boriš za otadžbinu nužno je da počiniš i po neki ratni zločin. Oni sve znaju o našim stradanjima, našim mučenicima, našim pobjedama i našim herojima. O žrtvama drugih govore ravnodušno, nezainteresovano, bez emocija i uvijek će otići dovoljno daleko u prošlost da bi za to našli opravdanje. Priznaće lakonski da pojedinci moraju da odgovaraju za počinjene zločine, ali će se boriti kao lavovi da te ubjede da iza Prijedora, Foče, Srebrenice nije stajala vlast Republike Srpske. I dok slušaju ratne dogodovštine svojih roditelja, komšija ili rođaka, nikada ne pitaju politički nekorektna pitanja. Oni vjeruju da brigade mogu biti viteške i kada kradu, pale, pljačkaju, švercuju ili bježe sa položaja.

Pravoslavlje: Svi su deklarisani vjernici i to su generacije na kojima je Srpska pravoslavna crkva vježbala vjeronauku. Za njih je pravolsavlje jedina istina, dok su muslimani i katolici vjekovni neprijatelji. Kršteni su po rođenju za razliku od svojih roditelja koji su to učinili mnogo kasnije. Na slavama oni izgovaraju molitvu jer odrasli to nisu naučili na vrijeme. Ne vjeruju Srbima agnosticima i ateistima. O pravoslavlju su mnogo naučili, ali ne žive vjeru. Deset Božijih zapovijesti vrijede za pripadnike njihovog naroda, dok za ostale važi princip “oko za oko, zub za zub”. Vole seks, alkohol, skloni su abortusu i sitnim pravarama, ali to ne doživljavaju kao grijehe. Poste kad moraju i koliko moraju. U crkvu idu samo za velike praznike, ali kada prođu pored nje obavezno se prekrste.

Obrazovanje: Naravno da su završili sve potrebne škole, da čitaju kad moraju i kada o tome nema na internetu. Novine čitaju u kafiću, a časopise ne kupuju jer sve ima na internetu. Učitelje, nastavnike i profesore doživljavaju kao nužno zlo koje se mora istrpiti određeni broj godina, razumiju da im nije lako i zbog toga ga sažaljevaju. Nemaju problem sa odnosom evolucije i vjere jer su od malena navikli da jedno pričaju na biologiji, a drugo na vjeronauci. Što više žele da napuste Republiku Srpsku to su više motivisani da nauče neki strani jezik.

Hag i ratni zločinci: Za njih je Hag politički sud iza kojeg stoji Amerika, a ne UN, koja na taj način želi da uništi Srbe i pravoslavlje. Pričaće vam danima o oslobađanju Gotovine, Markača, Orića ili Haradinaja, ali će se malo pogubiti sa argumentima kod oslobađajuće presude Šešelju. Naravno, oni nikada nisu pratili suđenje u Tribunalu ili čitali transkripte ili presude našim ratnim zločincima. To je smor jer tu nema pravde. Šešelj im je idol i ubjeđivaće vas da je on genije i legenda srpskog naroda, a osuđeni ratni zločinci mučenici i heroji.

Vrijednosti: Iako preziru zapadne vrijednosti i vole majku Rusiju, najčešće emigriraju u EU, Ameriku i sl. Iako su pravoslavci i vjernici, mnogo vole novac. Vole i da se oblače kao pjevači i pjevačice na Pinku, pa kad ih naveče vidiš u klubu ne znaš jesu li makroi i prostitutke ili studenti i srednjoškolci. Pomalo su paranoični i skloni teorijama zavjera. Spisak neprijatelja srpskog naroda i pravoslavlja je toliko dug da su i kreatori Novog svjetskog poretka često zbunjeni. Građane preziru, ljudska prava su sranje, kao i demokratija.

Politika: Iako javno svi preziru politiku, jer je politika kurva i svi su im političari isti, nakon fakulteta se skoro svi nađu u najmanje jednoj političkoj partiji koja im je, eto, pomogla da se zaposle. Na to su ih natjerali roditelji, ne bi oni sami. O politici ne znaju mnogo, a pogotovo šta se dešava u Federaciji BiH. Razmišljaju najčešće binarno, muslimani su balije, a svi Hrvati ustaše. Zalažu se za pravnu državu, poštivanje zakona i procedura, osim kad se tiče njih.

Muzika: U slušanju muzike su još pragmatičniji nego u politici. Sve slušaju, malo toga čitaju i u principu sve im je putem interneta lako dostupno. Lako pomire Branu i EKV, Cecu i Partibrejkerse, jer nije važan koncept ili poruka, važno je da se dobro provedeš. Oni danas tragaju za stihom ili rifom i prave šizofrene play liste, jer nemaju kad da preslušavaju cijele albume pošto za sebe hoće samo najbolje.

Komentari
Twitter
Anketa

Po vašoj procjeni koliko će vam trebati novca da bi spremili djecu u školu?

Rezultati ankete
Blog