Goran Dakić

Pres Er Es

Tavorio sam na kulturi već mjesecima: išao na književne večeri, obilazio izložbe, slušao horove i povremeno se zanimao sudbinom ćirilice u Gospodskoj. Kratka pamet i dugačak jezik Mustafe Cerića su me spasili: bivši reis je izjavio da je Andrić višegradskom ćuprijom pobio više muslimana nego kosovsko koplje i sitnički mač Miloša Obilića. Boro Marić je bio kratak: Dajte mi, Dakiću, tekst za petu stranu! Stranu koju je upravo on, glavom i naočarima, uređivao. Sjužio sam dvije i po kartice teksta, iako je norma za "noseći" bila tek kartica i po (sa sve antrfileom!). Odštampao sam tekst, stao ponovo pred njegovu poslovičnu mrzovolju, tutnuo mu dvije i po kartice u ruke i vrlo pametno rekao: Eto, a Vi skratite ako mislite da je predugačko! Boro Marić je presavio listove, izvukao makaze iz ladice i presijekao ih popola, ni ne pogledavši napisano. Vratio mi je tekst i rekao: Evo, skratio sam! Čvori su u ćošku samo podrhtavala ramena od pritajenog i snažnog smijeha.

"Glas" je nedugo zatim privatizovan, lažni Marić se dokopao uredničke fotelje i sve je još jednom i nikako posljednji put postalo zaludno. Ne sjećam se ko je prvi utekao, ali znam da sam sa Čvorom, Čkaljom, Žaretom, Tomom i Matom ponovo sarađivao u nedjeljniku "Pravda". Ne sjećam se, takođe, koliko brojeva "Pravde" je izašlo prije nego što je ugašena, ali se sjećam poruke prezira koju je vrhovnom cenzoru uputila redakcije u posljednjem broju, na drugoj strani, umjesto reklame. Ne sjećam se koliko je vremena prošlo od posljednjeg broja "Pravde" i prvog broja "Presa RS", ali znam da nikome od njih ne trebam sada dijeliti komplimente i govoriti kakvi su bili i kako su radili. Ali, znam da bih tu redakciju rado opisao parafrazom jedne Njegoševe misli: sostav paklene sloge.

Devet godina nakon prvog izašao je i posljednji broj Pres Er Esa. Ugasio se Press, kao što su ranije, u deceniji ili nešto više, ugašeni "Republika", "Kontakt", "Zavičaj", "Srpski borac", "Pravda", "Reporter", "Politika" (pu, pu!), "Patriot", "Stav", "Fokus", "Extra magazin", "Intermeco", "Respekt", "Novi pečat"... Desetine novinara ostalo je bez posla, ali ne bojim se za njih: suviše je tu kvalitetnog štofa koji neće biti tek zakrpa na nekoj poderanoj novinarskoj trenerci. Uostalom, većina njih se ponovo "smirila" i prije nego što sam poželio da napišem ovaj tekst. (Čupo je, doduše, dobio sport, ali tako i treba čovjeku koji ne voli Velsa, a obožava Forda!) Previše je tu novinara, a premalo izvođača novinarskih radova. Ali, drugo je, zapravo, na stvari.

Da li je raja svikla na povremena medijska umiranja, pa je zanemarila esnafsku taktiku i još jedne novine prepustila Letinom viru bez ijedne riječi? Sezonske novine, koje se osnivaju i gase uoči i poslije svakih izbora, s pravom niko i ne primjećuje; otužna stvarnosna činjenica je takva kakva je - zanemarimo li dva ili tri komentara koja su neposredno prije gašenja Presa napisali novinari ovog medija - o njegovom zatvaranju zapravo ne znamo ništa. Gazde se, ma ko oni bili, nisu glasnuli - sasvim je svejedno da li zbog sramote ili uobraženog stava koji im ne dozvoljava da bilo kome nešto objašnjavaju. Pres Er Es je zatvoren i to je to. Ali, ako je zatvoren, morao je biti zatvoren zbog određenih problema. Ako su postojali određeni problemi, neko ih je morao generisati. Ako ih je neko stvorio, valjalo bi reći i ko. Ali, strah od imenovanja je ovdje oduvijek veći od straha od odgovornosti.

Sve što bih mogao napisati o Presu Er Esu zapravo bi bila priča o ljudima koji su tamo radili. A kako sve te ljude znam i dugo i dobro - bila bi to, bez sumnje, priča natopljena sentimentalnim šećerom. Ovaj tekst nije epitaf Presu. Ovo je upozorenje profesiji. Ignorisanje je sramota i kukavičluk. Bezobzirnima treba opaliti novinarski šamar, pa bilo to pitanje ili komentar. A samo nezgodno novinarsko pitanje je, dabome, legitimno novinarsko pitanje. Stoga, vlasnicima Pressa: Zašto je ugašen Pres Er Es? Odgovor pošaljite svojim novinarima.

Makaze s početka priče skratile su tekst. Makaze s kraja priče uskratile su čitaoce za novine, javnost za odgovore, a novinare za plate. I doprinose, naravno...

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Kada bi imali dovoljno novca za kupovinu novog automobila, koji automobil biste kupili?

Rezultati ankete
Blog