Radmila Trbojević

Biti svjestan svog neznanja, veliki je korak ka znanju

Samo što kod  nas  od  ove mudre izreke  nema ni pomena. Baš  suprotno, mi grabimo krupnim koracima  ka još većem neznanju. Tako ću početi moj komentar priloga ATV-a o znanju engleskog jezika u  našim   Organima  ovdje,   dakle u Banja luci  i gore tj  u Sarajevu.

U zemlji  koja krupnim koracima  grabi u   EU.

Mlada    novinarka ATV-a    sjajnim izgovorom    (na ovo  imam pravo  kao profesor)  pozva  nekoliko institucija da  postavi samo par jednostavnih   pitanja  na engleskom   jeziku (koje bi usput   budi rečeno,  znala i  moja  unuka,  ili   bilo  čija   unuka  ili  unuk   koji  su  završili   deveti   razed. Da  ne govorim o   prvom razredu   srednje škole, gdje   djeca već sasvim komuniciraju na  engleskom jeziku.

Postavlja  se  pitanje ,   koju  srednju školu  (o  fakultetu ovdje nema ni  govora,  jer se engleski jezik  uči kao obavezan najmanje  jednu godinu)  i   gdje   su  završile  tu svoju školu  one  guske  u   magli   koje   su  tu   veče  odgovarale   novinarki    ATV –a?!  

Dakle, na obično  pitanje  da li se može  dobiti   neko  s kim se  može razgovarati na pomenutom jeziku,  glupače  sa radnih mjesta u Vladi  RS, nije važno  ni  koji resor, ni ministarstvo je u pitanju (izuzmam našu  Predsjednicu  Vlade  koja  i ne  bi   mogla lično odgovoriti  na postavljena pitanja, jer nije  njeno da se  javlja na telefon , a ona bi to znala,  jer  žena zna engleski jezik)   a  na ta  pitanja valjda  odgovaraju    šefovi    kabineta ili miljenice  inih  likova što na konkursima biraju one (i  muške i  ženske kandidate) koji zorno, na licu mjesta  pokažu  da “ barataju”  jezikom. Ko pita da li  su  te osobe stvarno  u stanju da rade svoj posao i da možda   po potrebi   po nešto progovore i na nekom stranom jeziku. Bilo je strašno slušati šta i  kako  te   manekenke   po izgledu,   lupetaju, ne znajući da kažu makar:   Excuse me  ili   Please,  wait   a  minute …….  Ili   nešto  slično.  Makar   samo to.  

Bila  je  to blamaža  nad  blamažama.

U Sarajevu  je  neka osoba dosta dobro odgovorila da  je tražena osoba na godišnjem odmoru.

Dakle , bilo  je bolje nego  kod nas .

Mi  svi  zajedno  možemo   pričati šta  hoćemo,  predstavljati se  kako  god nam  padne na pamet – ali mi   ćemo i  dalje  birati poslušne glupane, manekenke, ulizice, partijske kadrove koji su došli, što bi rekli Englezi   from the nowhere   i  njima  slične za  službenike u Vladi ili još gore  -za ambasadore (koji nikada u životu nisu učili engleski jezik) drugi jezici su u diplomatiji manje  zastupljeni, a isti  je obavezan /niti su u više od  jedanput sjeli u avion. Da ne  govorim o  manirima,  širini obrazovanja o ….. Dobro, to i  onako nema veze. Ta mjesta  se moraju, kažu upućeni, kupiti  ili  zaslužiti (rijetki znaju  kako, ja ne znam, nisam imala tu čast), o tome  zaista   ne znam prave činjenice. Priča se da se to dešava u uskim partijskim krugovima, na tajnim  mjestima, tako da mi obični smrtnici pojma nemamo  ko nas  gdje predstavlja. A  i  ko smo mi  da bi to znali  !

Nas samo stvarnost  udari ponekad kao malj u glavu. A stvarnost je u  pravom svjetlu  prikazala  naše  kadrove  neku   veče   na  ATV-u .

Čemu  se mi  uopšte  možemo nadati ?!

Ako  ikad  kadrovi   prestanu  da se biraju  po kafanama i  intimnim druženjima u strankama , a u obzir se  budu  uzimale zaslužene  diplome, da  ne govorim o  iskustvu, odnosno  kada neko ko jezike govori  bude u komisiji  (a valjda ih  ima među mladima na biroima  koji  se za posao  bore, a ne  mogu  doći u obzir niti se  probiti  od  ovih  sa  rođačkim i drugim  vezama) koja će  birati kadrove  za  tim   koji  će  sutra   spremati   BiH  za   pridruživanje  željenom cilju  -  tada   se  neće  desiti   da   rezistentne  ćurke  iz   Vlade  kažu:  Momenat …  ili    Nemam pojma  šta  ova priča, ili  nešto slično.

U  šta,  iskreno moram reći, sumnjam.

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog