Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Priča sa tužnim krajem ili svaka sličnost sa Dodikom je namjerna

Prva verzija ove priče objavljena je 2007. godine u Euro Blicu, danas je ona još aktuelnija nego tada.


U jednom selu živjela je porodica na čijem čelu nalazio domaćin, koji je smatrao da je uvijek u pravu. Bio je nagao, tvrdoglav (mada je on tvrdio da je principijelan), na momente i bahat tako se i ponašao. Ipak, ljudi su ga voljeli i poštovali. Volio je da pomogne i da zapjeva. Jednog se dana posvađao sa svojim prvim komšijom oko neke međe. Ljudi iz sela se skupiše, saslušaše i jednu i drugu stranu, i presudiše da je naš domaćin u pravu. Uz njega su bili i prijatelji i porodica.

Nakon šest mjeseci isti ovaj čovjek sa posvađao sa ljudima iz svog zaseoka oko vode. I jedni i drugi su tvrdili da su u pravu. To se pročulo po selu i seljani odmah počeše da „važu“ ko je u pravu, a ko u krivu. Svoje stavove su čvrsto branili, da bi se potom svrstali u dva tabora: onaj koji podržava junaka ove priče i oni koji su smatrali da su ljudi iz zaseoka u pravu. Iako su smatrali da nije u pravu porodica je ostala uz njega.

Prošla je godina dana i glavni lik ove priče je uspio da se posvađa sa cijelim selom. Ljudi iz sela su mu pokušavali da objasne da griješi, molili ga da popusti, ali naš junak nije ih slušao i nastavio je po svom. Seljaci su ubrzo našli rješenje. Počeše da izbjegavaju i njega i njegovu porodicu. Niko u selu nije htio da radi sa njim ili trguje. Neki su ga otvoreno prezirali, dok su mu drugi radili iza leđa. Porodica nije mogla da izdrži izolaciju, njegovu tvrdoglavost, nedostatak novca, ignorisanje komšija. Prijetelji iz drugog sela su dolazili i pokušavali da obasne da nije u pravu, ali sve je bilo bezuspješno. Jedan po jedan član porodice je odlazio od njega, neki su ostali u selu, a neki su otišli u „trbuhom za kruhom“. On je ostao sam, prezren, čvrsto ubjeđen u ispravnost svojih postupaka.

Naravoučenije:

Ako se posvađaš sa jednim čovjekom, možda si u pravu.
Ako se posvađaš sa nekoliko ljudi možda jesi u pravu, a možda i nisi.
Ako si posvađan sa sa svima onda je problem u tebi.

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog