Milko Grmuša

Diplomirani pravnik, specijalizuje se u oblasti poslovnog prava. Radi u Novomatic grupaciji u BiH. Publicista i kolumnista. Autor publikacije "Novi koncept Republike Srpske"

Milko Grmuša

Koliko puta je Republika Srpska pristala na jurisdikciju Ustavnog suda BiH?

Koji to problem tačno Republika Srpska ima sa Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine? Ako smo nezadovoljni radom Ustavnog suda BiH, onda moramo imati ozbiljne argumente za to nezadovoljstvo. Ako smo nezadovoljni odlukama Ustavnog suda BiH, odnosno ako smatramo da postoji tendencija nepravnog postupanja tog suda na štetu Republike Srpske, onda takođe moramo imati i argumente i adekvatne odgovore. No, krenimo redom.

Ustavni sud BiH Republika Srpska prihvatila je prihvatanjem Dejtonskog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine. U članu VI Ustava Bosne i Hercegovine, a koji definiše sastav, nadležnosti i postupak pred Ustavnim sudom BiH, navedeno je da Ustavni sud BiH ima devet sudija, od čega četiri člana bira Predstavnički dom Federacije BiH, a dva člana bira Narodna skupština Republike Srpske. Preostala tri člana US BiH imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon dogovora sa Predsjedništvom BiH.

Prema tome, šta je ovdje značajno?

- Srpska je prihvatanjem Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH prihvatila i Ustavni sud BiH.

- No, ajde da ostavimo po strani ovu prvu tačku. Recimo da se Srpska prevarila u Dejtonu, da nije znala kakva će praksa US BiH da bude u budućnosti. Budući da strane sudije US BiH bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon dogovora sa Predsjedništvom BiH, postavljaju se sljedeća veoma konkretna pitanja na koja bi predstavnici političke elite Republike Srpske morali da daju veoma konkretne odgovore. Naime,

1. Sudija US BiH Margarita Caca-Nikolovska, iz Makedonije, za člana US BiH imenovana je 01. februara 2011. godine. Da li je srpski član predsjedništva BiH u to vrijeme g. Nebojša Radmanović na sjednici Predsjedništva BiH na kojoj se raspravljalo o dogovoru sa predsjednikom Evropskog suda za ljudska prava o njenom imenovanju dao bilo kakve primjedbe na stručnost, etičnost i dobronamjernost gđe Cace-Nikolovske prema BiH i Srpskoj?

2. Sudija US BiH Tudor Pantiru, iz Moldavije, u junu 2002. godine je imenovan za sudiju US BiH. Da li je srpski član predsjedništva BiH u to vrijeme g. Živko Radišić na sjednici Predsjedništva BiH na kojoj se raspravljalo o dogovoru sa predsjednikom Evropskog suda za ljudska prava o njegovom imenovanju dao bilo kakve primjedbe na stručnost, etičnost i dobronamjernost gospodina Pantirua prema BiH i Srpskoj?

3. Sudija Constance Grewe, iz Njemačke, imenovana je za sudiju US BiH u 2004. godini. Da li je srpski član predsjedništva BiH u to vrijeme g. Borislav Paravac na sjednici Predsjedništva BiH na kojoj se raspravljalo o dogovoru sa predsjednikom Evropskog suda za ljudska prava o njenom imenovanju dao bilo kakve primjedbe na stručnost, etičnost i dobronamjernost gđe Grewe prema BiH i Srpskoj?

Odgovori na postavljena pitanja su veoma važni, jer predstavnici najznačajnijih političkih partija u Srpskoj, predvođeni SNSD-om i SDS-om, danas imaju veoma oštre stavove kad je riječ o stručnosti, etičnosti i dobronamjernosti pomenutih stranih sudija u US BiH. No, predstavnici njihovih stranaka i koalicija su zapravo upravo mogli da izraze svoje protivljenje imenovanju tih sudija i javnost Republike Srpske zaslužuje da zna da li je takvog protivljenja bilo. Ako nije, postavlja se pitanje zbog čega danas predstavnici političke elite osuđuju na najoštriji način strane sudije US BiH ako već u trenutku njihovog izbora nisu imali nikakve primjedbe na njih.

Još jedan aspekt je veoma važan u cijeloj ovoj priči. Nekako se stalno u javnosti nameće stav da strane sudije u US BiH nemaju legitimitet. No, iako smo utvrdili da teško da su predstavnici Srpske u Predsjedništvu BiH dali bilo kakvo svoje protivljenje njihovom imenovanju, nešto drugo je veoma indikativno. Sve navedene strane sudije u Ustavnom sudu BiH imenovao je predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Sve pomenute sudije u jednom dijelu svoje karijere bili su sudije u tom sudu u Strazburu. Da li mi to osporavamo, njihovim osporavanjem, i sam Evropski sud za ljudska prava? Teško, jer su BiH i Republika Srpska jedna od evropskih zemalja čiji građani su procentualno pokrenuli najviše postupaka pred Evropskim sudom za ljudska prava. Dakle, građani Republike Srpske mnogo više vjeruju u pravičnost i efikasnost Evropskog suda za ljudska prava nego domaćeg pravosuđa, što znamo svi i za šta nije potrebno organizovati poseban referendum jer bi rezultati zaista bili bolni i tragični po dignitet naše pravosudne suverenosti. 

Dakle, Republika Srpska je već više puta do donošenja odluke US BiH o neustavnosti 9. januara kao Dana republike praktično, direktno, ali i indirektno pokazala i da pristaje na jurisdikciju US BiH u Srpskoj, ali, kako stvari stoje, i na personalni sastav US BiH. Ajde sad da se dotaknemo i posljednjeg aspekta kad je riječ o US BiH:

Da li će Republika Srpska, nakon odluka US BiH koje se odnose na proglašavanje Bošnjaka i Hrvata konstitutivnim u Republici Srpskoj, ukidanja zastave i grba Republike Srpske i, naposlijetku, ukidanja 9. januara kao Dana republike, osporiti jurisdikciju US BiH u Republici Srpskoj? Čini se da neće, jer su njeni najviši zvaničnici eksplicitno rekli da predstojeći referendum zapravo poslužiti kao vid implementacije odluke Ustavnog suda BiH. Dakle, Republika Srpska i dalje nastavlja da poštuje nadležnosti US BiH, dok isti istovremeno proglašava za nedobronamjeran, politički i, u krajnjem, nepravedan i sud sa nepravnim odlukama. To, prosto, nema esencijalnu unutrašnju logiku-ne možete istovremeno da kažete da neko permanentno krši ustav i zakone ove zemlje i da se odmah zatim izjasnite da ćete poštovati odluke tog nekoga. Na taj način postajete njegov direktni saučesnik u kršenju zakona, odnosno rušenju pravnog poretka zemlje. Ako tvrdimo, a tvrdimo, da Ustavni sud BiH postupa suprotno ustavu i zakonima ove zemlje, onda nemamo pravo da ga u tome podržavamo i sprovodimo njegove odluke. A mi to upravo činimo kad kažemo da ćemo sprovoditi njegove odluke, iako je dužnost moralnog čovjeka da se odupre nezakonju.

No, postavlja se pitanje, pričamo li ovdje o moralu, konzistentnosti, načelima i pravu, ili, pak o političkom licemjerju?

A ako organizujemo referendum kojim želimo da damo doprinos provođenju odluke Ustavnog suda BiH za koju tvrdimo da je nepravična, nepravna i neustavna, a istovremeno tim referendumom izazivamo najnegativne reakcije iz cijelog svijeta, uključujući i nepodršku iz Srbije, te rizikujemo krajnje negativne bezbjednosne, političke i ekonomske posljedice, zaista se postavlja pitanje elementarnog cilja ovog referenduma, čitave političke strategije i plana koji iza svega ovog stoji. Ako postoji bilo kakav plan, odnosno ako sve ovo nije jedna ad hoc rabota kakvima se mi Srbi služimo kroz cijelu svoju istoriju i koje su nas i dovele dokle su nas dovele.

 

Komentari
Twitter
Anketa

Treba li napraviti još migrantskih centara u BiH kako bi se pomoglo vlastima Unsko- sanskog kantona?

Rezultati ankete
Blog