Srijeda, 23. august 2017.

Srđan Puhalo

Kultura sjećanja i nekoliko genocida

Pravi srpski patriota i rodoljub kada čuje riječi kao što su „kultura sjećanja“ ili „suočavanje sa prošlošću“ maši se za nož, bombu, TT-jac, kalašnjikov ili „sejač smrti“ M-84, u zavisnosti šta mu je pri ruci. Taj novogovor on prezire, jer nije ćiriličan, jer je došao sa zapada, jer ga koriste sorošovci, jer nas podsjeća Prijedor, Zvornik, Foču, Srebrenicu, Sarajevo.

Ali ne lezi vraže neki dan u Banjaluci pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, a u organizaciji Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS, desila se trodnevna manifestacija "Dani sjećanja“ ili pomen srpskim žrtvama 20. vijeka.

U ta tri dana imali smo prikazivanje dokumentarnog filma "Zločin bez kazne" o stradanju Srba u Srednjem Podrinju, predstavljena je i monografija "Naša ispovijest" o ženama žrtvama rata iz Srpske, bilo je i predavanja o Hagu i Dejtonu na fakultetima, kao i memorijalna akademija "Iz sjećanja po očima" u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Pa dobro Puhalo u čemu je sad problem opet ti smeta što se priča o srpskim žrtvama, jel tako?

1. Naravno da mi ne smeta, jer žrtva je žrtva bez obzira da li je srpska, hrvatska ili bošnjačka. Smeta mi što se u Republici Srpskoj od 1992. godine u institucijama Republike Srpske i javnom servisu govori samo o srpskim žrtvama, a ne i o bošnjačkim i hrvatskim.

2. Smeta mi što se takve manifestacije pretvaraju o slavljenje samoviktimizacije bez imalo želje da se sopstveni narod suoči sa svim onim „nestašlucima“ koje su počinili naši „heroji“ prema Bošnjacima i Hrvatima.

3. Smeta mi govor Milorada Dodika na memorijalnoj akademiji koji je bezobrazan, netačan i dugoročno gledajući štetan za Srbe u Republici Srpskoj.
Idemo redom:

Dodik: „nad srpskim narodom počinjeno nekoliko genocida, da je više puta bio prinuđen na egzodus i seobe, ali i okupiran, te da je isto toliko puta podizao ustanke protiv onih koji su ga ugnjetavali, bio je izložen ekonomskim sankcijama najmoćinih sila i bombardovanju najmoćnijih država iz njima znanih razloga.“

• Volio bih da nam Dodik pojasni koliko se to genocida desilo nad srpskim narodom, jer u „Istoriji Republike Srpske“ koje je pisana za njega nađoh samo genocid i to onaj iz Drugog svjetskog rata.

Dodik: “Žrtve koje je naš narod dao kroz ovaj kratak istorijski presjek imaju imena i prezimena, imaju pravo da budu upamćene, a mi obavezu da zaštitimo njihova imena kako ne bi bili izbrisani iz postojanja, samo zato što smo mi to zaboravili.”

• Slažem se predsjedniče Dodik da žrtve imaju imena i prezimena, ali je interesantno da 22 godine od kraja rata mi još uvijek nemamo zvaničan spisak srpskih žrtava iz zadnjeg rata.

• Interesantno je predjedniče da vrlo rado govorite o 500 000 ubijenih Srba u Jasenovcu, a u Muzeju žrtava genocida u Beogradu nalazimo imena i prezimena nešto više od 88 000 ljudi, a srpski istoričari smatraju da u Jasenovcu ubijeno između 120 000 i 130 000 ljudi.

• Da je u ustaškim logorima Gospić, Pag, Jadovno u svega dva i po mjeseca ubijeno 16.000 i 17.000 ljud, a ne 40 000 kako se sada govori.
Dodik „danas ni za stradanje u Srebrenici ne postoje jedinstveni izvori podataka i da se i u Haškom tribunalu pojavljuju različite brojke žrtava, te da bi bilo dobro da se u Srebrenici održi međunarodna konferencija o stradanju u periodu od 1992-1995. godine.“

• Interesantno je da niste podržali inicijativu REKOM-a da se u Bosni i Hercegovini, i drugim zemljama u regionu, napravi državna komisija koja bi, po jedinstvenoj metodologiji, popisala srpske, hrvatske i bošnjačke žrtve posljednjeg rata, znači i žrtve iz Srebrenice, i na taj način spriječila bilo kakva manipulacija žrtvama.

Dodik „se upitao zar nije čudno da toliko malo Srbi znaju o stradanju svog naroda tokom Prvog svjetskog rata, u kojem je srpski narod ostao bez blizu jedne trećine svog stanovništva?“

• Predjesniče Dodik, odakle vam informacija da Srbi malo znaju o stradanjima u Prvom svjetskom ratu ili je to bila samo neka jezička bravura?

• Opšte je poznato da svaki nacionalista, i srpski i hrvatski i bošnjački, stalno kuka kako njegov narod ništa ne zna o stradanjima njegovog naroda.

• Inače za one koje interesuje Prvi svjetski rat ima literature koliko hoćete, recimo u Narodne biblioteke Srbije ima skoro 1000 bibliotečkih jedinica koje govore o velikom ratu i 617 jedinica u Univerzitetskoj biblioteci.

• Što se tiče beletristike sjetite se „Dnevnik o Čarnojeviću" Miloša Crnjanskog, "Vreme smrti" I,II,III, IV Dobrice Ćosića, ""Srpska trilogija" Stevana Jakovljevića ili „Knjiga o Milutinu“ Danka Popovića.

Dodik: “Zar možemo da zaboravimo da je u Drugom svjetskom ratu na teritoriji NDH postojalo više od 70 logora smrti? Kako da zaboravimo Donju Gradinu i Jasenovac, Gospić, Jadovno, Pag, Korićku jamu, Šargovac, Drakulić, Motike, Stari Brod na Drini? Kako da zaboravimo Prebilovce? Bilo bi to ravno ponovnom ubijanju naših predaka”

• Nikako to ne smijemo zaboraviti predsjedniče Dodik, ali ne treba zaboraviti ni Omarsku, Trnopolje, Keraterm, Tomašicu u Prijedoru, Karamanovu kuću u Miljevini, „Partizan“ u Foči, Vilinu vlas u Višegradu, sve je to na teritoriji Republike Srpske.

Dodik „razvijanje kulture sjećanja na sopstvene žrtve ne znači skrivanje stradanja drugih naroda na ovim prostorima i da će već naredne godine u ovom obilježavanju biti obuhvaćene i te žrtve, jer se samo na taj način može doći do cjelovite istine.“

• Šta mislite da oduzmemo odlikovanja našim ratnim zločincima koje im je dodijelila Narodna skupština Republike Srpske?
• Da preimenujemo studentski dom Radovan Karadžić na Palama u Vaso Pelagić?
• Da iskreno pomognemo u traženju nestalih (ubijenih) Bošnjaka i Hrvata na teritoriji Republike Srpske.
• Da prisustvujete komemoraciji u Potočarima 11. jula i da se to prenosi na javnom servisu Republike Srpske?
• Da zamolite vaše koalicione partnere da dozvole podizanje spomenika ubijenoj bošnjačkoj djeci u Prijedoru?
• Da finansirate monografiju o trebinjskim Bošnjacima u vojsci Republike Srpske.
• Da finansirate dokumentarac o zapaljenim Bošnjacima na Bikavcu u Višegradu, pa da ga pošaljemo na međunarodne festivale?
• Da se na RTRS u nedjelju u 20h pusti film Jasmila Žbanić "Za one koji ne mogu da pričaju" koji govori o silovanjima u banji Vilina vlas pored Višegrada?

Manimo se šuplje priče Predsjedniče.

Komentari
Blog