Petak, 21. juli 2017.

Marko Knežević

Mala (slatka) izvrnuta torta

Prijatelj sa Facebook-a je prije nekoliko dana podijelio oglas sa popularnog PIK-a: Kupujem posao inženjera poljoprivrede, gdje izvjesni profil “veselkodj”, iako je u politici koja ga laže, nema nikog u vladi i ministarstvima, traži „partnera“ koji bi mu isti posao obezbijedio, te zbog toga prodaje „kravu, zemlju i sve imanje“, kako bi platio ovu uslugu.

Da li je oglas samo parodija na stanje u našem društvu, ili ne, zaista ne znam, a i ne želim istraživati. Braniti politike, vlade i ministrarstva, takođe mi ne pada na pamet, ali bez obzira na vjerodostojnost, ne mogu ostati imun na izopačenost našeg društva, gdje je ovo postalo normalno. Ne u smislu da se ovakvi „poslovi“ plaćaju, nego zbog adresa gdje se oni traže.

Po mom poimanju stanja stvari, inženjer poljoprivrede sa „kravom, zemljom i svim imanjem“ treba u svom mozgu precrtati postojanje institucija u kojima on nema nikog, i npr. na svom imanju saditi bijeli luk, koji uvozimo iz Kine, ili pasulj koji uvozimo iz Kirgistana, a koji na tržištu postižu izuzetno kvalitetnu cijenu. Jednom inženjeru poljoprivrede bi to vjerovatno lako pošlo za rukom, uz stečeno znanje i zasukane rukave, a i u bližem okruženju postoji dosta sličnih pozitivnih priča sa istim ili drugim kulturama. Pretpostavljam da je problematika u „zasukati rukave“ i/ili „stečenom znanju“, ali ko sam ja da sudim.

Naše poražavajuće statistike, samo iz segmenta poljoprivredne proizvodnje kažu da smo u BiH u 2016. uvezli 3.000.000.000,00 KM (slovima: trimilijarde KM), a istovremeno izvezli tri puta manje. Svakako razumijem nepovoljan položaj naših poljorivrednih proizvođača u odnosu na one u razvijenim zemljama, ali isto tako sam siguran da poljoprivredni inženjer može pronaći kulturu u kojoj ga konkurencija ne može tako lako pomesti.

Da, naše poimanje posla jeste izvrnuta torta, ali tako dugo izvrnuta, da ukoliko svoju svijest hitno ne promijenimo, neće biti te vlade, tih ministarstava, tih politika, a ni čarobnih štapića koji će joj vratiti slast. Tako da, dragi moj “veselkodj”, „u se i u svoje kljuse“, a ne u vladu i ministarstva.

Komentari
Blog