Milko Grmuša

Diplomirani pravnik, specijalizuje se u oblasti poslovnog prava. Radi u Novomatic grupaciji u BiH. Publicista i kolumnista. Autor publikacije "Novi koncept Republike Srpske"

Milko Grmuša

Ko su vlasnici Republike Srpske i BiH?

Građani, mediji i stručna javnost u posljednje vrijeme sa žaljenjem, ali i nepodjeljenom dozom razumljive ogorčenosti, uočavaju i konstatuju da u političkom životu u Republici Srpskoj i cijeloj Bosni i Hercegovini više nema principa, da načela imaju jednokratnu političku, pa i politikantsku ulogu, da kandidati jedno pričaju prije izbora, drugo nakon istih, a sasvim treće nakon što dogovore ili ne dogovore određene angažmane koji se tiču ličnih privilegija i sinekura. Politika je izgubila smisao, principe svi doživljavaju kao nedefinisane izmaglice i bajke koje sa realnim životom nemaju bilo kakve veze.

Ljudi smatraju da je politika izgubila svaki sadržaj i smisao, te da su političke partije uzurpirale politički sistem isključivo radi ostvarenja sopstvenih interesa, a koji nemaju dodira sa realnim potrebama svojih birača. No, pažljivim proučavanjem procesa u posljednjih nekoliko godina, a pogotovo nakon opštih izbora 2014. godine, može se zaključiti da su stvari otišle još i dalje u toj negativnoj degradaciji političkog sistema. Naime, danas je nesporno da oni politički blokovi, koalicije i partije koje su izašle sa jedinstvenim političkim platformama na opšte izbore 2014. godine u ovom trenutku više ne postoje u onoj formaciji kako su na izbore izašli i u kojem sastavu i sa političkim porukama su tražili povjerenje od birača. Svjedoci smo bili da je odmah nakon opštih izbora došlo do prelazaka pojedinih poslanika partija Saveza za promjene u Narodnoj skupštini iz opozicionog u blok koji podržava vladu. Takođe, bilo je i obrnutih procesa, pa su tako poslanici Napredne Srpske napustili vladajući blok i priključili se opozicionom. Na nivou Parlamentarne skupštine BiH takođe je bilo rokada, poslanik DNS-a je prišao bloku SzP-a, a ovih dana možemo da čujemo u javnosti izjave visokopozicioniranih poslanika i delegata u Domu naroda BiH da se oni praktično uopšte ne slažu sa oficijelnim politikama svojih stranaka.

Prema tome, evidentno je da je došlo do potpune defragmentacije političkih struktura koje učestvuju u radu zakonodavnih i izvršnih organa u Srpskoj i BiH. Mediji već duže vremena insistiraju, s pravom uostalom, da vladajuća većina na nivou zajedničkih institucija BiH praktično ne postoji. S druge strane, analizom izjava najviših funkcionera vlasti u Republici Srpskoj, poput one g. Dodika o tome da SNSD ne podržava ministra DNS-a u Vladi RS g. Trninića, ili pak izjavu g. Pavića da DNS ne podržava kao ministra SP-a u Vladi RS g. Đokića, te imajući u vidu i značajnije političke poteze od pukih izjava, poput neglasanja DNS-a u Narodnoj skupštini RS za odluku o prodaji RŽR „Ljubija“, evidentno je da postoji i ozbiljna kriza u vladajućoj većini u Republici Srpskoj. Dakle, nema spora o tome da su stvari potpuno difuzne, a kako je plastično političke procese u ovom trenutku opisao g. Radojičić, gradonačelnik Banje Luke u čijoj skupštini, ne treba to posebno ni isticati, takođe više ne postoje jasne strukture vlasti i opozicije, odnosno u kojoj je došlo i svakodnevno dolazi do prekomponovanja, kako u odnosu prema vlasti, tako i unutar samih političkih subjekata.

Šta se uopšte dešava u političkom životu Srpske i BiH? Prema članu 1. stav 4. Ustava Republike Srpske, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Ostali i građani jesu nosioci suvereniteta u Republici Srpskoj. Preambula Ustava BiH takođe sugeriše da su konstitutivni narodi, Ostali i građani nosioci suvereniteta u BiH. Prema članu 5. Ustava Republike Srpske, ustavno uređenje Republike temelji se, pored ostalog, i na parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti. To implicira da parlament, kao ekskluzivni reprezent suvereniteta naroda i građana, zapravo ima posebno važno mjesto u ustavno-pravnom poretku i političkom sistemu Republike. Takođe, prema samom Ustavu, ali i prema prihvaćenim standardima moderne parlamentarne demokratije, ostale vlasti u zemlji, a pogotovo izvršna, ne mogu da budu nadređene parlamentu.

U Republici Srpskoj i BiH desilo se upravo suprotno. Umjesto da vrhovni suveren bude narod, praktično vrhovni suveren i vladar Republike postala je izvršna vlast, a identičan proces dešava se i u Federaciji BiH, kao i na nivou zajedničkih institucija. Prije desetak godina mogli smo sa zabrinutošću da konstatujemo da su parlamenti u BiH postali protočni bojleri za odluke koje donose politički lideri i partije. To je, naravno, potpuno pravno i politički neprihvatljiv proces, no mi danas imamo kudikamo gore stanje. Naime, ključni vlasnici političkih procesa u Srpskoj, Federaciji BiH i BiH više nisu niti same partije i njihovi lideri koji svi, kakvi god da su, jesu prolazili testove i ispite na izborima, za koje se možemo složiti da nikad nisu bili najregularniji i najpošteniji, ali ih je bilo. Danas, uočavamo da ni političke partije više nemaju kontrolu nad procesima, da se od njih odmeću njihovi sopstveni kandidati, izabrani poslanici, pa i visoki funkcioneri. Ono što je evidentno jeste da su izvršne vlasti postale vladari procesa, te da je zajednički imenitelj svih političkih nestabilnosti u zemlji u protekle tri godine upravo činjenica da su izvršne vlasti birale sebi poslanike i političare koji im pogoduju, a ne obrnuto, a što je potpuno suprotno ustavima u ovoj zemlji.

Tako, vlade su sebi birale koje poslanike one to žele da ih podržavaju, pri čemu se one više ne vode kriterijumima čak niti političko-partijske pripadnosti tih poslanika, nego isključivo njihovom cijenom. Egzekutiva je postala toliko dominantan faktor u zemlji da se ona više ne vodi niti nalozima političkih partija koje formalno konstituišu vlade. Vlade zapravo procjenjuju koji poslanici su najjeftiniji za nju i, shodno takvom kriterijumu, odlučuje se ko će da je podržava. U principu, umjesto da građani preko svojih izabranih poslanika odlučuju o sastavu i politici vlade, vlada kupovinom poslanika odlučuje o tome šta će sa građanima. Umjesto da članovi političkih stranaka kroz unutarstranačke forume i definisane mehanizme odlučivanja profilišu stranačke politike i aktivnosti, u zavisnosti da li su njihove partije u vlasti ili u opoziciji, vlada `nabavkom` poslanika i drugih partijskih funkcionera sama kreira svoju politiku. Umjesto da članovi partija biraju svoje partijske funkcionere i kandidate na izborima, to čine instalirani kružoci nebiranih moćnika, koji zapravo izigravaju partijske mehanizme i organe. O ovim procesima, uostalom, pisali su već ranije važni ljudi najvažnijih političkih stranaka u Republici Srpskoj i BiH.

Na opisani način građani su izgubili vlast nad svojom zemljom, partijski članovi i obični aktivisti svoje partije, a svi zajedno bilo kakvu mogućnost da utiču na procese. Ljudi su tako postali očajni i apatični, čvrsto uvjereni da apsolutno nema smisla boriti se za bilo šta ovdje. Njihov izbor, stoga, postaje veoma jednostavan: otići ili prihvatiti stanje takvo kakvo jeste. U oba slučaja društvo ostaje bez prijeko potrebne energije i dinamike.

Da bi se opisano neustavno stanje zaustavilo, procesi u političkom sistemu će se neumitno morati vratiti njihovim vlasnicima. Suverenitet građanima, partije članovima. To je, naravno, mnogo lakše reći nego učiniti. Da bi to bilo moguće neophodno je da institucije rade svoj posao, na prvom mjestu. Ali, potrebno je kreirati i alternativni koncept, odnosno sistem vrijednosti. Ovoliki stepen bezobrazluka, krađe i nevođenja računa o bilo čemu, nije samo najbolji dokaz pravilnog nefunkcionisanja pravne države. Kad ljudi, od vrha vlasti, pa do običnih građana, toliko nemaju straha ne samo od pravnih normi i sankcija za njihovo kršenje, nego i od prirode, Boga ako hoćete, ako se ničega više ne boje-onda to svjedoči o nivou svijesti koja uopšte više ne razmišlja o budućnosti, koja podsjeća na primitivne divljake koji samo reaguju na direktnu bol i koji uzimaju sve što im je pred rukom, gladnih očiju. Takvi ljudi ničega se ne plaše, jer nemaju onaj osjećaj prirodnog srama koji karakteriše čak i životinje, koje kad naprave neku štetu podviju rep i sakriju se ćošak.

Pitanje rehabilitacije osnovnih vrijednosti, stoga, kao ultimativno pitanje društveno-ekonomskog oporavka, izgradnje pravne države i sveukupnog napretka društva, jeste zapravo, u samoj svojoj osnovi, pitanje da li je ovdje još ostalo ljudi. Sa ljudima je sve moguće uraditi, bez ljudi nije ništa.

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog