Petak, 15. decembar 2017.

Radmila Trbojević

“Čovjek je neki put dobar, kad nema prilike da bude zao”

Čovjek je neki put dobar, kad nema prilike da bude zao, valjda je nakada rekao Šandor Petefi , pjesnik i revolucionar /to ime je dao sam sebi  kasnije/u nekom radu  ili  govoru... ali meni nešto  pade na pamet baš  on,  dok slušam Špirića i pokušavam da stignem da saslušam najbržeg  ,sigurno, bez premca, govornika u RS  – , mogao bi se u brzini izgovornih  rečenica komotno takmičiti sa Predsjednicom, pri   čemu  pojma nemam o čemu je uopšte  čovjek    govorio, osim što je, koliko se sjećam,  stalno govorio ć  umjesto č / on nije kriv ima razlog / te  s ogromnom simpatijom  spominjao onoga tipa iz SDS –a  iz Gradiške, koji će se vrlo brzo utaboriti negdje u njegovoj blizini. Mislim na Koaliciju.

Ali, pustimo to , važnije je da vidimo ko je od nas ljevičar, a ko desničar tj. ko se kojem priklonio jatu, ako kod nas na ovome prostoru uopšte maju dva jata!

Ili  bar dva krila jednog te istog jata!

Ako ima lijevo krilo , tj  dio jata  koji smjera u lijevo , pišući latinicom/kojom i ja pišem jer bolje znam /, nadajući  se potajno  ,ali   i  javno  da će tekstovima biti izvučeni  na površinu  slobodoumnim , a   besmislenim mislima   svi  srpski   zločinci    da će   o n i  , dakle lijevi dio jata,  stati  i hrabro kako to znaju samo  revolucionari i djeca revolucije /valjada su to ljevičari, napredne snage , vodeći mislioci  itd./i reći mi smo ti koji usmjeravaju  let jata  /Jandrino jato je zaboravljeno/ na gore, u  visine –  a smetaju   nam desničari , te pi ......e od ljudi   koji   sada jesu -  sad nisu  Evropljani. Sad jesu za Ameriku i NATO, pa onda  su  za Putina, pa   kanda  više nisu, pa opet jesu... Ta dilema da li je neko  ljevičar ili je  desnica muči me  najviše kad se sjetim  one  divne Ćopićeve pjesme  o dječaku Desnici  Brani   i njegovoj klupi u školi  / , pa bih ja ,recimo , da se mene pita, odmah rekla da sam  njegova , tj. Brančilova  desnica  -  i   to s ponosom .

Gdje li sam ja  sada ? Kome, recimo,   ja kao bloger  pripadam , kako da se identifikujem  onako penzionerski , iskreno ,bez zadnje namjere?  Znam li ja da objasnim i odgovoirm na neka  ključna pitanja svoje identifikacije ? Mogu li biti hrabrija i otvorenija nego što jesam ? Naravno da ne znam ,odnosno znam, ali nije važno. A što  bih i znala.  Ako  gore pomenuti  Špirić , sa svim akademskim  titulama koje  ima i pozicijama koj je „obnašao“, ne zna ,odnosno zna ,ali je zaboravio  naprasno, kako je u politici počeo /mislim da li je ljevica ili desnica/ i kada, a zajebavao  je druge, koji  su znali i tada, kada je on letio  tamo - ovamo,  da jesu  ljevica  , da   su  Srbi , da  jesu stameni  intelektualci , bez plana da napreduju  duboko  ka nečijoj g…ci , da jesu... Dobro, to je prošlost. A vraćati se u prošlost je besmislica. Živi se ovdje i sada. Osim ako se  ne ode u Sloveniju. Ili Austriju, gdje je nesporno puno bolje imati stan - da ti se dijete ne pati.

Dakle, što bih ja, ili bilo koji drugi bloger, slobodan da piše šta hoće /osim da vrijedja i lažno optužuje/ mislila o tome, tj. lupala glavi o tome kako će me cijeniti  nekadašnje Jandrino, pardon  moje  sadašnje jato , koje je nekada davno bilo i jato Baje malog knindže, sada kada  više nema Danijele, otišla je i nije rekla Zbogom. A i kome bi rekla. Ovdje se ljubav vrlo, vrlo brzo zaboravlja. Brzinom svjetlosti.

Zbogom, dakle, ozbiljne teme i pitanja, jer u ove vrele dane nije dobro pametovati. Čak bi se i cijenjeni Grmuša morao malo odmoriti. Neka ne  lupa svoju pametnu glavu teškim mislima. Jato gusaka u magli ne voli teške misli, pametne poruke. Pogotovo ne ljeti, kad im vrijeme nije.

Vrbasom plove dajaci.  Na obali sjedi narod, sve je tiho i  na lijevoj i na  desnoj obali.  Za sada.

Komentari
Blog