Utorak, 17. oktobar 2017.

DUŠAN ŠEHOVAC

Buka u komunikacijama i Dragan Bursać

Osuđujem verbalne prijetnje koj su upućene Draganu Bursaću i njegovoj porodici.

Čitam i podržavam uglavnom, ali ne i u cjelini, informacije i stavove Dragana Bursaća, koji poznaje i poštuje stav "Neka tvoja misao bude odgovorna za ono što će se zvati javna informacija."

Svako ko iznosi informacije i svoje stavove o sebi ili nečemu drugom, javne informacije, zna da njegovi stavovi imaju veliki uticaj na druge ljude, a posebno kada između izvora javnih informacije i primaoca imate užasnu narodnu buku koja utiče na to da će informacija biti prenijeta do primaoca samo djelimično ili da će biti pogrešno interpretirana.

Između Dragana Bursaća  kao izvora javnih informacija i primaoca u BiH javnom prostoru postoje dvije narodne buke koje utiču na to u kakvom obliku  njegove javne informacije dopiru do primaoca, u ovoj mojoj analizi do Bošnjaka i Srba.

Analizom sadržaja stavova Bošnjaka i Srba koji komentarišu javne informacije Dragana Bursaća može se uočiti i zaključiti:  da ima večinsku podršku od Bošnjaka u raznim oblicima: od lajka, do bezrezervne verbalne podrške, ponekad sa informacijama, argumentima i stavovima, koji podržavaju njegovu javnu informaciju. Druga strana: Srbi, manje lajkaju njegove javne informacije, poneki verbalno podržavaju, a drugi daje negativne komentare o informacijama i stavovima i o njemu samom.

Mi smo nezrelo i nesavršeno društvo, posebno u ovim područjima, područjima javnog mnenja, slobode mišljenja. Ovo se najbolje može razumjeti na primjeru odnosa Bošnjaka i Srba prema javnim informacijama Vuka Bačanovića iz njegovom sarajevskom perioda, za koji se  može u cjelosti preuzeti moja gornja ocjena o Draganu Bursaću, koga podržavaju Bošnjaci a napadaju Srbi. Kada je Vuk Bačanović prešao u beogradski period imamo suprotnu situaciju  gdje ga Srbi uglavnom podržavaju a Bošnjaci napadaju.

Ovaj slučaj pokazuje da večina onih koji javno iznose svoje stavove o javnim informacijama  još nije spremna da racionalno i kritički razmotri informacije  i stavove drugih,  lakše je emocionalno podržati ili odbaciti informacije i stavove drugih.

Najružniji i najopasniji oblik  emocionalnog reagovanja na informacije i stavove drugih jesu verbalne prijetnje upućene izvorima javnih informacija, ovom prilikom Draganu Bursaću, a prije Lejli Čolak i Vuku Bačanoviću.

Hoće li se i pod kojih uslovima promeniti ova društvena praksa da jedan narod u večini podržava autora koji je izvor javnih informacija a drugi narod istog osuđuje? Po meni do promjena ove vladajuće društvene prakse u BiH doći će kad se u Sarajevu rode i odrastu i počnu govoriti i pisati sarajevski Dragan Bursać, Srđan Puhalo, Aleksandar Trifunović, Srđan Šušnica, Tanja Topić. To je prva faza.

Druga faza je razvijanje kultura dijaloga u cijeloj Bosni i Hercegovini, polemika, debata, sukob, pretres, konverzacija, dokazivanje, konflikt, spor, nesuglasice oko informacija, komentara i stavova, što je uslov da se pojave i opstanu autori čije će javne informacije podržavati večina i Bošnjaka i Srba.

U takvoj društvenoj razvijenoj klimi kulture dijaloga počinje odumiranje i odlaze u smetljište istorije autori, blogeri čije javne informacije podržava samo jedan narod, a na istorijsku polemičku scenu dolaze univerzalni građanski mislioci, koji ne zanemaruju,  i ne zaboravljaju narodnu stranu ljudskih identiteta, koji neće kritikovati samo svoj narod, nego će kritikovati sve narode, i tako smanjiti društveni prostor za ekstremne kritičare koje će slati opasne javne prijetnje autoru i njegovoj porodici.

Sanjam vrijeme sukoba na blogerskoj ljevici i desnici, bez verbalnih prijetnji, molim!

Komentari
Blog