Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Sistematsko prikrivanje i ignorisanje sistematski organizovanih, počinjenih ratnih zločina u Republici Srpskoj

Selo Stričići je od Banjaluke udaljeno 35 km na obroncima Manjače. U tom selu se svake godine održava „Kočićev zbor“ kojem prisustvuje veliki broj posjetilaca, estradnog polusvijeta, domaćih političara i medija. Jednostavno rečeno Srbi Stričiće često i rado posjećuju, ali ne uvijek. 

Tog 18. novembra niko iz Banjaluke ne ide u Stričiće, ni mediji, ni građani, ni političari, niko. Tog 18. novembra počelo je raspuštanje vojnog logora Manjača u kojem su od 1991. godine zatvarani Bošnjaci, Hrvati, ali i poneki Srbin. Iako je logor bio u nadležnosti vojske, u njemu su se nalazili i civili.

Zašto pišem logor, zato što je prema nekim procjenama kroz njega prošlo između 3000 i 8000 ljudi.

Bošnjaci navode da je prilikom transporta u logor Manjača, i u samom logoru umrlo oko 80 ljudi, mada se može naći podatak o 540 ubijenih osoba iz Prijedora, Ključa, Sanskog Mostra, Banjaluke. U njegovoj okolini pronađeni su njihovi ostaci u 8 masovnih grobnica. Srbi su za zločine u kojima se spominje Manjača dobili najmanje 80 godina robije. Srpskih izvora o logoru Manjača nema, jer on u javnosti Republike Srpske ne postoji.

Zašto sve ovo pišem?

Zato što 18. novembra 2017. godine o komemoraciji u Stričićima nije izvjestio nijedan banjalučki medij, izuzev portala Buka.

Nije ovo ništa novo ali to ne znači da je to normalno. U Republici Srpskoj i Banjaluci, se sistematski izbjegava govoriti o zločinima koji su počinjeni od strane policije i vojske Republike Srpske za vrijeme rata. Ignorisali smo i masovne grobnice, ignoriše se Omarska, pa je sasvim očekivano da se ignoriše i Manjača.

Vole Banjalučani reći da je Manjača, Korićanske stijene i Omarska pojedinačni incidenti i da za njih trebaju da odgovaraju oni koji su to i radili. I to jeste djelimično tačno, ali....?

Postavlja se sasvim opravdano pitanje ako su to bili pojedinačni incidenti kriminalaca, psihopata i otuđenih cenatara moći zašto se onda to sve vješto ignoriše i prikriva od strane vlasti Republike Srpske, od strane medija, Srpske pravoslavne crkve, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Boračke organizacije Republike Srpske, Univerziteta?

• Prisustvovanje komomoracijama zvaničnika Republike Srpske pokazalo bi da su institucije i te kako svjesne zločina koji su počinjeni od strane srpskih vojnih, policijskih i paravojnih jedinica i da žele da odaju počast nevinim bošnjačkim i hrvatskim žrtvama.

• Prisustvovanje komemoracijama zvaničnika i institucija Republike Srpske bi pokazalo da je javnost u Republici Srpskoj svjesna zločina koji su se desili nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

• Prisustvovanje komomoracijama zvaničnika i institucija Republike Srpske potakla bi medije na unutrašnji dijalog o tome šta se sve dešavalo tokom rata u Prijedoru, Banjaluci, Tesliću, Bijeljini Zvorniku, Višegradu i Foči.

• Prisustvovanje komomoracijama zvaničnika i institucija Republike Srpske bi značilo da su Bošnjaci i Hrvati ravnopravni građani Republike Srpske.

• Prisustvo komemoracijama zvaničnika i institucija Republike Srpske bio bi prvi korak ka suočavanju sa prošlošću Srba u Republici Srpskoj.

• Prisustvo komemoracijama zvaničnika i institucija Republike Srpske značio bi da Srđan Puhalo više ne piše i priča o ovim temama, već RTRS i svi drugi mediji.
Dok se to ne desi imaćemo sistematsko prikrivanje i ignorisanje sistematski organizovanih, počinjenih ratnih zločina u Republici Srpskoj i u ime Republike Srpske.

 

#VasStav #VasaPrica

 Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.

 

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog