Radmila Trbojević

Blago bogatima ! Oni barem imaju čime da tješe ljude (rekla neka kontesa Dijana )

Okrenimo  to  na politiku, odnosno na  nedavana  dešavanja.

Ne, ne mislim na  snagatore  sa  tetovažama  i oružjem.. Oni mi  nešto nisu zaokupili pažnju. Oni su samo predstava, samo zamjenska slika zbog  koje, možda,  nećemo  pogledati   u  onaj  red   „slabih“  i „nejakih“   što odlaze  po  papire  za  odlazak   ispod  zgrade „Ekvatora“  i pitati  se  ko  će  ostati. Snagatori  sa maskama na licu  su  samo vratili  sjećanja, mučna sjećanja koje  želim da zaboravim.  Maskirani nikad nisu bili predmet moga poštovanja. Ja  ljude  gledam u lice.

Nešto  drugo apostrofiram,  ono što se čini  već kao zaboravljeno.

I bi sahranjen gore  u Aleji  Oliver Ivanović, na Kosovu ga više nema.  Da li nastupa vrijeme  bolje, ili gore za tamošnje  Srbe pitanje je sada?!  Kako god i  kome god da je bivši nesvršeni pilot, kasnije inžinjer, karatista, sportista i na kraju političar - smetao, mogao je da ga ubije i prije. Mogao je da ga otruje, ili  objesi u zatvoru, mogao je da ga zatuče i na nekim drugim  mjestima, dakle mnogo prije je mogao biti b i v š i.  Zašto nije?! Zašto baš sada?   Da li  je  njegov odlazak  povezan sa događajima koji će tek da uslijede? Naravno, ko sam ja da mislim na taj  političko- analitički  način ?! Analitičari, ti  bardi logike, ti skupljači sitnica iz tajnovite mreže  svega i  ničega u opasnoj  po život  igri,  koja se zove politika  – ti  glasogovornici (kako koji i za koga već rade) onoga što javnost treba da zna, ili što joj se servira da zna  – osmisliće već  neku   priču za narod. Polako. Nema žurbe.

Vučić je položio cvijeće na mjesto događaja veoma brzo došavši na Kosovo ravno,  ali na sahrani   ga ne bi. Zašto, ako se već radi o  Aleji zaslužnih gradjana za Srbiju ?? Ja se ovo samo pitam, ništa ne zaključujem, jer podataka ima malo. Drugo su nagađanja! Dobra režija, ako je ima, a  ja, zaista, ne znam o tome ništa, samo razmišljam, a to valjda nije zabranjeno pokazala bi  upravo suprotno. Buket bijelih ruža od Vođe, ganutost, tuga, klečanje iznad kovčega kao skrhana  Brnabićka –  dok samo Ljajić na TV-u ne zadrža suze. I izgledalo je  - iskrene.

Ubice su, istina, mogle da urade i nešto još crnje i strašnije –  mogli su da mu ubiju neko od  troje odrasle djece, koja se nisu prije nigdje spominjala, pominjao se samo nejaki Bogdan, kao  očev miljenik. Naravno, ovdje se radi o privatnom životu, u koji ne traba ulaziti. Savko od nas   samo  živi svoju sudbinu.  

Mafija (ako je ista u pitanju) voli, doduše, da udari u srce, jer je bol mnogo veći kad ne ubiju  ciljanu metu lično, nego napadnu dijete. Oni dosta često prvo upozore da će napasti, što su i uradili. Iz filmova znamo da Mafija ubija zato što je neko nekome dužan velike pare, što je  nekome važnom nešto obećano, a nije izvršeno, ili zato što nekome neko politički smeta. Ova zadnja priča je dosta  rijetka,  mada se i to dešava. Šta je od toga istina i razlog da Oliver  „dobije“ šest metaka i da li će se ikada saznati ko su bili oni, koji su mu našli nezaštićena leđa -  pitanje je kojim se možda, neko ozbiljno i bavi.

Da  se vratim na onu misao iz naslova.

„Bogatstvo“ nekog čovjeka, pogotovo političara, čini i ogromna moć, ili nazovimo to bogatim    darom koji ima da ubijedi otupjele mase, da hiperprodukcijiom riječi, licem koje ništa ne odaje, oborenog, skoro svetačkog pogleda kao da je bitka za život (Kosovo) već izgubljena ne kaže   ništa, a  „tješi„ nesrećnike pet ili šest sati na hladnoći, kako će  se život i  bez Olivera nastaviti, a   pregovori sa Albancima će teći dalje normalno odn. tako kako će teći  itd. u nedođiji koja se zove srpsko Kosovo, u  dijelu   države  gdje   Vodju  čuva   kordon,  što civilnih  što uniformisanih  likova, gdje današnji m i r  ne mora značiti  da sutra neće biti opšteg pogroma, gdje treba   vjerovati i samo vjerovati, u  zemlji, koja ni sama ne zna na koju će stranu - u toj  zemlji  se  baš   ONAKO  i   tješe  ljudi.  Pričaš  - a   kazao nisi  ništa.  

Ostaće zapisano da je te noći, u tom mučeničkom i od Boga i ljudi zaboravljenom, srpskom    kraju na Kosovu, u neke vrste opijelu nesrećnom Oliveru, dok je  govorio Vođa, jako padao   snijeg..... Što bi rekao narod kao „iz rukavice“ ..

A Vođa je ponavljao mantru... Srbija je iza  vas..  

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.

Komentari
Twitter
Anketa

Da li ste zadovoljni kako Savjet ministara BiH rješava probleme sa migrantima?

Rezultati ankete
Blog